Redefinirati kapitalizam!

Mirko Štifanić

Neprihvatljivo ponašanje političara, ali i građana!

Do sada su se građani nadali i očekivali da će političari učiniti reforme odnosno promjene u korist općeg dobra. Sada je nedvojbeno da na stvarne promjene mogu utjecati građani i da je sve u njihovoj svijesti i njihovim rukama. Ali, prije toga takva spoznaja odnosno svijest mora se razviti u svakome tko izlazi na izbore.

Ako pak veći broj građana to ne shvati i nastavi vjerovati političarima-žderačima demokracije onda će budućnost biti prihvatljiva za malu manjinu koja vlada velikom većinom, kako na nacionalnoj, tako i na nižim razinama.

Dakle, političari-ideolozi odnosno žderači demokracije mogu nesmetano vladati gradom i županijom, ako imaju sveučilište koje je ideološki na njihovoj strani te ako imaju podršku novinara-komentatora i novinara-kolumnista koji bezobzirno i neometano šire podjele i mržnju te jedne kriterije imaju za vlast na nacionalnoj, a druge za gradsku i županijsku vlast i nerijetko dezinformiraju građane koji onda kao takvi izlaze na izbore i „daju legitimitet svojima“ s ciljem da spriječe „njihove“.

Iz događanja u nedavnoj prošlosti evidentno je da je funkcija ideologije održavanje mira i nenasilja. Ali samo do - sljedećeg nemira i nasilja!

U svakom slučaju takva funkcija ideologije je društveno nepoželjna odnosno neprihvatljiva zbog mogućeg opasnog epiloga, odnosno tzv. ponavljanja loše prošlosti.

Također, neprihvatljiva je jer, primjerice, današnji ljevičari svoju ideologiju koriste za ljevičarenje, a desničari za – desničarenje, a licemjerstvo i demagogija dostižu opasne razmjere! Jedni su drugima, pred tv kamerama i mikrofonima, „najveći neprijatelji“. U tako nešto, iako nema uporišta u stvarnosti te je vrlo zaglupljujuće, političari stalno uvjeravaju građane, a dok oni u to vjeruju, toliko potreban razvoj i napredak, bit će na čekanju! Loše posljedice stići mogu još veći broj ljudi, a sve teže će biti popraviti štetu.

Demokracija po modelu žderača demokracije

Krivcem za svoja loša rješenja, spori napredak, iseljavanje i druge posljedice, političari proglašavaju „neprijatelja“. Umjesto raspleta, sve je vjerojatniji novi zaplet. Naime, današnji „ljevičari“ formalno su usmjereni na negiranje određenih desnih vrijednosti, čak i onih koje su u prošlosti imale važan i vrijedan sadržaj. Na taj način negiraju i vrijednosti koje su nazivane lijeve i, također, u prošlosti imale važan i vrijedan sadržaj. Slično ili isto ponašaju se i današnji „desničari“. Drugim riječima, žderači demokracije ne uništavaju i ne negiraju samo „njihove“, nego i „svoje“ temelje nego ograničavaju razvoj i napredak. U biti, s ideologijom prošlost i sadašnjost podređuju svojim egoističkim interesima! I, nikada ne zaborave reći da je to - demokracija!

Moral jednih, za druge je nemoral

U zbilji ono što jedni kažu da je istina, drugi kažu da je laž i tako redom: ako jedni kažu da je nešto vrijedno, korisno i dobro, drugi odmah kažu da je to nevrijedno, nekorisno i loše! Jedni bi sudili jednima, drugi drugima. Moral jednih, za druge je nemoral…

U takvim uvjetima, političarima ne vjeruju ni oni koji su im dali svoj glas, čak niti kada urade nešto pozitivno. Unatoč tome loši političari prave se Englezi i ponašaju se kao da imaju povjerenje građana odnosno da imaju „demokratski legitimitet“ za sve što rade, ali i za sve što ne urade. A o sudjelovanju građana u svim odlukama što se odnose na njih – niti riječi! Također, na isti način odnose u vezi potrebe redefiniranja hrvatskog modela kapitalizma!

„Politička istina“ i stvarna istina

U biti, najvažnija je borba za vlast i moć te nezaslužene povlastice, klijentelizam i korupciju. Sve se vrti oko tzv. „političke istine“, a stvarna istina i stvarnost koja je nepovoljna za mnoge građane, je manje važna, a nerijetko i nevažna.

U zbilji, u predstavničku demokraciju danas vjeruju samo ideološki isključivi građani. Jesu li oni već sutra spremni i za fizičke obračune?

Za sada oni, izgleda, vjeruju u demokraciju zbog nade da će „naši“ političari spriječiti dolazak na vlast „njihovih“. Međutim, oni ne shvaćaju:

a) da „naši“ dobivaju glasove anatemizirajući „njihove“

b) da „njihovi“ dobivaju glasove anatemizirajući „naše“, te

c) da to – nije demokracija, nego jedna ideologija kao apsolutna istina suprotstavljena drugoj ideologije kao apsolutnoj istini!

Krivci za takvo stanje jesu političari, ali građani im to omogućavaju. Dok je tako bitnog pomaka ne može biti dok građani ne shvate:

a) da su demagogija i tzv. briga za građane kompatibilne, te

b) da je snaga promjena u njihovim rukama.

Kada građani svojim javljanjem u tv i radio emisije pokušaju reći svoje mišljenje, odmah bivaju prekidani

Dok građani shvaćaju stvarnost na temelju tzv. političke istine, i „istine“ novinara-komentatora i novinara-kolumnista, a ne oblikovanjem svojeg mišljenja – stvarne demokracije i neophodnog napretka ne može biti. Također, dovoljnog napretka neće biti dok političari sve svoje znanje i u svim javnim nastupima usmjeravaju u cilju dobivanja glasova građana. Niti dok političke suparnike predstavljaju kao - neprijatelje i govore o njima kao o najvećoj opasnosti.

U biti, oni „poštuju“ samo sebe i svoje interese. Građane ne poštuju ni kao ljude, ni kao temeljni subjekt Ustava i demokracije. Svaku priliku koriste za usavršavanje načina vladanja, a ne da moderniziranje demokracije i uvođenja direktne demokracije. Niti za redefiniranje kapitalizma.

U takvim uvjetima, političari, rječnikom građana, rade što hoće, kako hoće i kada hoće: zapošljavaju podobne u koje spadaju članovi političke stranke, sinovi čelnika političkih stranaka i etničkih zajednica… koji, za uzvrat, brane vlast odnosno žderače demokracije uz čiju pomoć su dobili posao, osigurali dobru plaću, karijeru, ugled u društvu…

Ako o tim problemima građani svojim javljanjem u tv i radio emisije pokušaju reći svoje mišljenje, odmah bivaju prekidani!?

Što im, onda, preostaje? Nasilje?

Nedvojbeno je da nasilje nije prihvatljivo, ali ako takvi odnosi duže traju moguće su i takve negativne posljedice.

Građani svedeni na „davatelje glasova“

Sve je neprihvatljivije da se političari ponašaju kao samodostatna, nedodirljiva i povlaštena kasta. Takvima, dakle, odgovara naziv - žderači demokracije. Njihovih „pet minuta“ trajati će dok:

- građanima ne omogućavaju da sudjeluju u životu društva, primjerice kroz referendumsko izjašnjavanje, odnosno da sudjeluju u svim odlukama koje se odnose na njih

- građanima mediji nisu dostupni kada upozoravaju na probleme i nude moguća rješenja

- građani ne mogu utjecati na promjenu ponašanja političara, niti mogu korigirati njihovo ponašanje, nego su svedeni na „davatelje glasova“!

Žderači demokracije, s jedne strane: a) izbjegavaju poštovati građane kao ljude koji su temeljni subjekt demokraciju i sudjeluju u njoj zbog svojih i općih interesa, te b) onemogućavaju da građani stvarno postanu glavni subjekt Ustava i demokratskog sustava.

S druge strane, usavršavaju metode vladanja u ime građana, ali bez njihova sudjelovanja. Takvi žderače demokracije na gradskoj i županijskoj razini su država u državi – u negativnom smislu.

Dok građani ne shvate o čemu se radi i da „korist“ od tzv. predstavničke demokracije imaju uglavnom u obliku pozicije davatelja glasova, žderači demokracije na nacionalnoj razini omogućavat će odnosno poticati, svjesno ili nesvjesno, pretvaranje županijskih i gradskih političara u „kneževe“, ili „monarhe“? To znači da je na djelu skretanje u autoritarnost s demokratskim sredstvima. To je najveći aktualni izazov. Radi se o opasnosti za našu budućnost.

Ako se ne redefinira kapitalizam – dobre budućnosti neće moći biti!

Ako građani to ne shvate i nadalje daju glasove „kneževima“ i „monarsima“, oni će usavršiti već dostatno neprihvatljiv način vladanja i manipuliranja s građanima, a od redefiniranja kapitalizma neće ništa biti! U biti, loše posljedice njihova modela vladanja već mnogi osjećaju. Neki, međutim, još naivno vjeruju da krivci nisu „naši“, nego „njihovi“.

Ne promijeni li se takvo stanje građani će imati još veće probleme. Posebno ako prihvate, od političara-žderača demokracije nametnuto mišljenje, da ne mogu utjecati na promjene, već da će to oni učiniti umjesto njih.

A građani mogu samo ako shvate da mogu!

Mirko Štifanić