Bit demokracije

Štifanić Mirko

Uljepšavanje slike ideoloških istomišljenika, a ocrnjivanje ideoloških protivnika

Dok ima građana koji su zarobljenici dviju ideologija kao apsolutnih istina političari neće mijenjati način obnašanja vlasti niti dovoljno i uspješno te iskreno brinuti za dobrobit građana, pa niti za održivi razvoj i budućnost. Iskorištavat će svaku priliku za iznošenje pojednostavljenih, ideološki ukalupljenih izjava te netočnih izjava o nizu događaja u društvu. Koristit će medije pod svojom kontrolom za dokazivanje kako im je najvažnija dobrobit naroda, iako narodu ne omogućavaju referendumsko izjašnjavanje. Održavanju dviju suprotstavljenih ideologija doprinosi akademska zajednica, jer ona ili njezini ugledni odnosno „ugledni“ članovi kroz medije kroje kvazi-znanstvenu sliku stvarnosti kako im politički danas paše, uljepšavaju sliku ideoloških istomišljenika, a ocrnjuju, konstruiraju i lažu o ideološkim protivnicima. Cilj je da postoje „dvije istine“, a da prave, objektivne istine nema, odnosno da je ne smije biti.

Najvažniji akter promjena su građani

Političari u tzv. predstavničko-liberalnom modelu „demokracije“, uz podaničko ili robovlasničko ponašanje novinara i znanstvenika, čine sve da građani ne shvate:

- mitove koje im političari-ideolozi nameću, a skrivaju stvarnost

- da nije rješenje u suprotstavljanju i anatemiziranju ideoloških „neprijatelja“

- da oni osiguravaju plaću i privilegije i jednima i drugima

- da vrhuška ni jedne političke stranke utemeljene na ideologiji kao apsolutnoj istini nije u pravu za sve što tvrdi o sebi, i o protivnicima

- da se moraju emancipirati odnosno osloboditi ideologije te da su tek kao takvi najvažniji akter promjena koji će omogućiti razvoj i napredak.

Ako građani to ne shvate trpjeti će:

a) posljedice političke patologije što podrazumijeva nezaslužene povlastice političara slične onima u feudalizmu, te

b) nepravdu prema radnicima, stručnjacima i profesionalcima.

Osim toga, sve negativne posljedice vlasti i sve civilizacijske, političke, te demografske posljedice djelovanja političara predstavničko-liberalne orijentacije, i sve što posljedice njihovog obnašanja vlasti donose građani će saznati tek nakon njihova odlaska s političke pozornice. Ali bit će - prekasno.

Potpuno izbacivanje naroda iz sudjelovanja u demokratskom procesu

U takvim okolnostima predstavnička demokracija će u potpunosti biti pretvorena u tzv. predstavničko-liberalnu demokraciju. To znači potpuno izbacivanje naroda iz sudjelovanja u demokratskom procesu, i svođenje na davatelje glasova koji će svoja prava i pravdu tražiti – na ulici.

Političari i kapital nametat će svoju volju i interese kao mala organizirana skupina velikoj neorganiziranoj skupini. Od demokracije neće ostati ni „d“ ako građani, u takvim okolnostima, ne preispitaju vlastite stavove i motive za ponašanje koje su do sada najčešće iskazivali, a to je šutke i pognute glave dopuštati političarima-ideolozima da se ponašaju nekad kao prikriveni, a sve češće kao neskriveni diktatori. Također, demokracija ne može „živjeti“, odnosno sustav se ne može definirati kao demokratski ako mediji, odnosno novinari koje kontroliraju političari, ne smiju razotkrivati neprihvatljivo obnašanje vlasti.

„Velike vođe“ mogu posegnuti za komadanjem zemlje

U takvim uvjetima „velike vođe“ mogu posegnuti za komadanjem zemlje. Pojedinci, naime, u tzv. predstavničko-liberalnoj demokraciji nisu »građani« u demokratskom smislu. Njihova temeljna politička prava sastoje se u „davanju glasova“ političarima na izborima. Drugim riječima, to znači da su izbačeni iz demokracije i sustava te da nemaju mogućnosti sudjelovati u donošenju odluka koje se odnose na njih. Zapravo, nisu građani. Drugim riječima, političari kojima su dali glas na „demokratski način“ učinili su ih - ograničenim građanima.

Formalno i stvarno

Formalno postoji parlamentarizam, ustav, višestranačje, ali ključno je da se sama bit ustavnosti kroz institucije sustava predstavničko-liberalne demokracije rijetko poštuje.

Formalno, političari koji su „dobili glas“ od građana ne moraju pisati instrukcije ni glavnim urednicima, ni novinarima o tome kako trebaju pisati i koje i kakve će njihove slike objavljivati, a što i kako će pisati o njihovim ideološkim protivnicima. Glavni urednici i novinari, naime, znaju kakav način pisanja i analize odnosno „analize“ stanja i odnosa u društvu, te svakodnevnih događaja, odgovaraju vrhuški stranke, grada, županije ili države.

Iz tekstova takvih novina odnosno medija ne može se (iš)čitati:

- kakvo je stvarno stanje na lokalnoj, pa sve do nacionalne razine

- kako se i s kojim problemima susreću građani bilo kao pojedinci ili kao radnici.

Politička „istina“ i stvarna istina

Dakle, u novinama odnosno medijima pod kontrolom političara postoji i do građana dolazi „politička“ istina, koja je nerijetko suprotna stvarnoj istini. Političari u svojim javnim nastupima redovito obećavaju građanima „brda i doline“, a mediji pod njihovom kontrolom to objavljuju u cjelini i s velikom slikom političara. Sustav koji to dopušta samo se uvjetno može nazvati – demokratskim.

U takvim uvjetima mediji su kanal kroz koji vlast komunicira s građanima. Ali mjesta gdje bi građani izrazili svoje mišljenje – nema. Putem medija građani ne mogu ni minimalno utjecati na vlast, pa stvarna istina o problemima koje treba rješavati ne dolazi u medije, niti do građana, a ako ipak nešto istinito dođe u javnost - svodi se na „problem pojedinca“.

U biti, pravi naziv za ponašanje takvih političara je - »anti-choice«, tj. ne nude dobar izbor. Važan im je kontinuitet odnosno da rade što hoće, kada hoće i na način kako, prije svega, njima odgovara.

To je bit predstavničko-liberalne (ne)demokracije.

„Pro-choice“- revolucija u Bolu na Braču

Ponoviti vrijedi ono što se nedavno dogodilo: građani Bola na Braču nisu nastupili kao zarobljenici ni jedne ideologije, nego su se aktivirali kao razumni ljudi koji imaju zajednički interes. Takvo ponašanje je dobar izbor odnosno „pro-choice“. Shvatili su, naime, da mogu obraniti svoje pravo odnosno da mogu u tome uspjeti samo s onu stranu ideologije i bez vrhuški političkih stranaka. Epilog je sljedeći - moćni političari i navodno legalna i legitimna odluka na njihov način – konačno su pobijeđeni. Nadalje, pobijeđena je i ideologija iza koje su se skrivali, radeći za zadovoljavanje svojih egoističkih interesa, te protiv interesa građana! A trebali su biti servis građana. Govorili su da postoje zbog građana, a ponašali su se kao da građani postoje zbog njih! Drugim riječima, postoji način na koji se mogu postići promjene bez nasilja i sukoba koji su, bez takvog ponašanja građana - u Hrvatskoj sve vjerojatniji.

Zaključak: rješenje je u „pro-choice“ ponašanju

Napredak nije prirodno ni povijesno, ni demokratski zajamčen. Hrvatski „desničari“, „ljevičari“ i „regionalisti“ ga navodno usmjeravaju prema naprijed, a njihov način obnašanje vlasti potvrđuje da ga okreću unazad. To nije i ne može biti dobar izbor, jer je njihov cilj spriječiti dobar izbor i zadržati status quo. Hvale se da rade za opće dobro, ali vrednote tih skupina koje vladaju gotovo tri desetljeća, su ideologije predstavljene kao apsolutne istine. Zbog toga ih nameću kao svojevrsnu obvezu za sve.

Na djelu je skretanje u autoritarnost s demokratskim sredstvima. Političari, međutim, nastoje stvoriti dojam da se radi o demokraciji „po uzoru na razvijene zapadne demokracije“ pa se o redefiniranju hrvatskog modela kapitalizma niti ne razmišlja, a još manje o „pro-choice“ ponašanju. Mir i relativnu stabilnost održava „obećanje“ jednih (a to postaje želja ideološki zarobljenih građana), da će onemogućiti dolazak na vlast onih drugih političara. Drugim riječima, programi ideološko utemeljenih političkih stranaka su, s jedne strane predstavljanje sebe najboljim izborom, a s druge, sprečavanje dolaska na vlast onih koje nazivaju – ultra konzervativcima ili ultra ljevičarima.

U biti, jedni ekstremisti prstom pokazuju na druge ekstremiste: vrhuške takvih političkih stranaka su »anti-choice« skupine koje kao dobro organizirana manjina vladaju slabo organiziranom većinom. Radi se o „desnim“ i „lijevim“ političarima koji se skrivaju iza tih dviju ideologija, ali se ponašaju na isti način: imaju svoje novinare, analitičare, znanstvenike i medije, i što je najvažnije, razvili su infrastrukturu koja kreira politiku, lobira, bavi se pravnim postupcima i to na svim razinama. Prava žena i LGBT osoba i drugih manjina, skupina i zajednica su također ideologizirana te ih koriste za etiketiranje ideoloških protivnika, te »anti-choice« ponašanje.

Nameće se zaključak da treba okrenuti leđa ideološki utemeljenim političkim strankama koje djeluju kao »anti-choice« skupine i reći – dosta je bilo! I što je najvažnije, shvatiti treba da je rješenje u „pro-choice“ ponašanju, po ugledu na stanovnike Bola na Braču. U tome treba prepoznati i demokraciju i šansu i dobar izbor za građane svake općine, grada i županije odnosno čitave Hrvatske!