Vijesti iz kraljevine dobrog kralja

branitelji i kraljevina

Tamo daleko na dalekoj Balzaniji bila jedna mala zemlja. Ko stvorena za život. More, planine, polja, rijeke, jezera, livada iz sna. Ma cukar od zemlje.

Ta zemljica imala svog kralja, kakvog i zaslužuje. Dobrog kralja.

Nekad davno, davno, mnogi su i zaboravili, žitelji te kraljevine ratovali su sa kraljevinom, susjedom, na strani gdje Sunce izlazi. Ta kraljevina na strani gdje Sunce izlazi imala je zločestog kralja. Rat se ratovao, mnogi su poginuli, mnogi su pobjegli, mnogi se odselili. Nakon puno krvi, dobra kraljevina je pobijedila. Nakon rata, jada i smrti, okrenula se životu i stala se izgrađivati.

Zemljica se gradila, ratnici se vratili kući. Vratili su se i oni koji su pobjegli. Vratilo se i puno, svojim kućama i oni koji su odselili. Puno ih se nije vratilo.

Ova naše ratnike, kralj je prozvao braniteljima. Kleo se u njih i u njihovu dobrobit kad god je mogao. Narod te zemljice je volio svoje branitelje.

Prošlo od tada puno vode ispod mostova Balzanije. U našoj zemljici, narod se okrenuo napretku i rat, jad i krv su htjeli zaboraviti. U takvoj situaciji, jedan lijep broj branitelja se našao nigdje. Ni na nebu ni na zemlji.

Ovo je priča o jednom takvom branitelju.

Rat je završio. Branitelj je bacio čuklje, nože, sablje i sl. Htio je opet raditi ono što je najbolje znao, ili završit ono malo od škole što mu je ostalo. U to vrime, dobri kralj je zvao svoje branitelje da obnove zemlju koju su branili. Slao ih je u škole, obećava je posal. Pa se tako i naš Branitelj javio. Htio je završit ono malo od škole što mu je ostalo za završit. Javio se on nekom kraljevom priučenom vojvodi, barunu ili šta već. Priča ne kaže točno. Ovaj mu kaže: ne može. Iman svoju nećakinju.

Tužni Branitelj okrene se onom što je najbolje znao, svojoj struci. Kažu mu, ti si vojnik, kakva struka. Trči, skači. Branitelj je trča i skaka dok je moga. Umorija se i razbolija. Poslali ga kući neka miruje i dali mu neku crkavicu. (op.ur.:ovaj dio priče nije najjasniji, od razbolijevanja do mirovanja, mirovine)

A on još mlad, mlada žena, dica u školi.

Dobri kralj donija je pravedne zakone. Ko je strada u ratu triba mu i platit. Da bi pomoga svojim braniteljima odredija je puste mudrace.

Šta će drugo, Branitelj se uvatija dokazivanja bolesti. To ga je ponižavalo, ali mora. Dođe on mudracu, a ovaj mu kaže: Nisi ti obolija u ratu. To ti je od od toga šta si sadija kupus i kumpire prije rata. Od fatureta.

Vrati se Branitelj tužan i ojađen kući. Šta će? Nikako na zelenu granu. Dani prolaze, godine se nižu.

Ču on da postoje mudraci šta pričaju sa braniteljima ka on, tužnima i ojađenima. (op. Ur.: danas bi to bili razni telefoni u bojama, plavi, hrabri i sl, socijalni radnici, centri za ovo i ono).

Zaputi se on njemu priko gora i dola. Naša ga je u njihovoj metropoli. Kaže mu on šta ga muči. O bolesti, o školi, o onim pustim pavima iz onih pravednih zakona. Ali, kad god šta traži, ono Zid. Pa više i ne zna di mu je glava od pustih pravednih zakona.

Stane mu mudrac povidat: Branitelju moj, ostavi se vjetrenjača, ostavi se rata, prošlosti i prava. Okreni se životu. Beri gljive, cvijeće, osvajaj planinske vrhunce, bungee jumping (prije puno vrimena, izmislija je izraz za ove ludosti današnje, op. ur.) radi ono što voliš kad već imaš puno slobodnog vremena. Novac, ma novca će se uvijek naći. Djeca, škola? Pa ja sam ti se sam gol, bos i gladan, sam školovao. Otac mi nije mogao pomoći.

Bla, bla, bla, …

Ma jel' ovi plaćen da pere mozak. Ma jel' …

E dalje nema. Stare papire je ovdi uvatija plamen. Dalje sami zamislite.