Jesu li sukobi su sve vjerojatniji?

Mirko Štifanić

Sukobi, nefunkcionalni i konfliktogeni, već dugo traju. Na taj način ne rješavaju se ogromni društveni problemi. S obzirom na dominantni model komunikacije u društvu kao da se zauzimaju pozicije za još opasnije sukobe. Političari i novinari koji svoju ideologiju prikazuju kao apsolutnu istinu građane nastoje uvjeriti da su krivci oni koji zastupaju drugačiju ideologiju. U zbilji, jedni ekstremisti pokazuju prstom na druge, navodne, ali i potencijalne ekstremiste koji su dobro došli kao opravdanje za svoj ekstremizam. Lošim političarima, koji se ponašaju kao ekstremisti, ideologija služi da nastavljaju poticati sukobe s izgovorom da štite „važne vrijednosti“, a drugima, potencijalnim ekstremistima to je dobro došlo da se organiziraju u obranu, također, „važnih vrijednosti“. U međuvremenu nema komunikacije: ni želje, ni pokušaja, niti interesa. Cilj je eliminirati – one druge po modelu – ili mi, ili oni. Ali i, što je najvažnije – isključiti građane iz procesa donošenja odluka koje se odnose na njih, a to znači da je demokracija i nadalje – na čekanju.

Revolucija u Bolu na Braču

U takvim uvjetima sve besmisleniji i opasniji sukobi su sve vjerojatniji. A kada dovoljan broj građana povjeruje da su krivci oni drugi, verbalni sukobi mogu prijeći u – fizičke.

Međutim, dogodilo se nešto iznimno važno: građani Bola na Braču nisu nastupili kao zarobljenici niti jedne ideologije, nego su se aktivirali kao razumni ljudi koji imaju zajednički interes. Shvatili su, naime, da mogu obraniti svoje pravo odnosno da mogu u tome uspjeti samo s onu stranu ideologije i bez vrhuški političkih stranaka. Epilog je sljedeći - moćni političari i navodno legalna i legitimna odluka na njihov način – konačno su pobijeđeni.

U biti, građani su pobijedili u poništavanju odluke o koncesiji za svjetski poznatu plažu, jer je važna za njih i za njihove potomke! To je demokracija! Drugim riječima, to je način na koji se mogu postići promjene bez nasilja i sukoba koji su, bez takvog ponašanja građana - u Hrvatskoj sve vjerojatniji.

Pobijeđena je politička vrhuška i ideologija iza koje se skriva

Dakle, radi se o pobjedi razuma u Bolu na Brač. Pobijeđena je vrhuška političke stranke. Pobijeđeni su tzv. političari koje su građani izabrali da rade za njihovu dobrobit, a koji se skrivaju iza imena „političar“. U ovom slučaju pokazalo da se radi o osobama otuđenih od građana kao posebne i nedodirljive kaste.

Nadalje, pobijeđena je i ideologija iza koje su se skrivali, a radili za zadovoljavanje svojih egoističkih interesa, te protiv interesa građana! A trebali su biti servis građana. Govorili su da postoje zbog građana, a ponašali su se kao da građani postoje zbog njih!

Dogodila se vrijednosna revolucija

Najvažnije je da se na Braču dogodila revolucija, odnosno korjenita promjena. Pobijedili su građani svjesni da mogu uspjeti promjenom svojeg ponašanja, odnosno aktivnim sudjelovanjem u demokratskom procesu, a ne davanjem glasa na izborima!

Radi se o povijesnom događaju za Brač, ali i čitavu Hrvatsku. Bračani su pokazali na djelu da znaju obraniti svoje resurse te da mogu spriječiti sukobe koji mogu koristiti samo lošim političarima, a štetiti građanima. Dakle, i u drugim sredinama, pa i na nacionalnoj razini mogu se izbjeći sukobi koji su sve vjerojatniji.

Međutim, sukobi su sve vjerojatniji ako se na svakim sljedećim izborima ponavlja stari običaj, a to znači da se „daje glas“ iz ideoloških razloga, a da programi nikoga ne zanimaju...

Nastavak takvog modela ponašanja građana i „demokracije“ koju provode ideolozi, na nacionalnoj razini i na već viđeni način, neki će drugi „ideolozi“ (gradski i županijski) zahtijevati „decentralizaciju“ i „regionalizaciju“ kao nešto što navodno sprečava sukobe.

Dakle, da bi se „revolucija“ dogodila i demokracija profunkcionirala, sada na Braču, a sutra širom Hrvatske, i to ne ideološka, nego vrijednosna, pobijediti mora razum, svijest, zajednički interes i ljudska prava, a ne kao do sada – pobjeda vrhuške političke stranke i ideologije s kojom se smišljeno i stalno šire podjele i mržnja s ciljem da građani po niti jednom pitanju i o niti jednom problemu ne uspijevaju postići dogovor, odnosno da je sve prepušteno na milost i nemilost političara i njihovih egoističkih interesa.

Osim političara kao glavnih krivaca, sukrivci su i kvazinovinari

Dakle, loši političari su glavni krivci za pokušaj „zločinačke političke odluke“ na štetu građana Brača, ali i za ista ili slična ponašanja širom Hrvatske. Ima li mjesta u kojem takve „demokracije“ nije bilo?

Već sada treba shvatiti da takva „demokracija“ ne osigurava održivi razvoj, odnosno da je na djelu nedemokracija što je protivno interesima građana. Posebno kada se jedne građane suprotstavlja drugima pa onda loši političari ostaju jedini koji će „rješavati“ probleme. Takvo ponašanje pokazuje se na primjeru parka na Savici: sukob građana, djelovanje policije, a vlastodršci ostaju netaknuti. A samo da su omogućili sudjelovanje građana, odnosno referendumsko izjašnjavanje, sukoba građana u Zagrebu, te djelovanje policije i svi ostali problemi bili bi izbjegnuti.

Poučak s Brača, očito, u Zagrebu nije shvaćen! I dio novinara to nije shvatio. Naime, ako se novinare vrednuje prema kvaliteti analize određenog pitanja te prema neprimjerenim, bombastičnim i sličnim riječima, rečenicama i etiketama koje koriste za ideološke neistomišljenike, može se reći da se radi o kvazinovinarima-komentatorima i kvazinovinarima-kolumnistima. Oni su sukrivci kada:

- podržavaju „zločinačke političke odluke“

- veličaju ideologiju kao apsolutnu istinu te izravno ili neizravno produbljuju podjele i potiču sukobe među građanima umjesto da se zalažu za redefiniranje i modernizaciju demokracije te sudjelovanje građana u donošenju odluka koje se odnose na njih

- s ideoloških pozicija hvale predstavničku demokraciju, iako se ona svodi na proces prenošenja vladavine naroda na vladanje vrhuški političkih stranaka i - na kvazidemokraciju.

Ideološki utemeljene analize novinara pa i znanstvenika su zastarjeli ali još uvijek pogodan način za zbunjivanje građana u cilju da daju svoj glas jednim ekstremistima zbog straha od drugih ekstremista. To je put prema sukobima s kojima se ništa ne može riješiti.

Drugim riječima samo novinari profesionalci mogu biti na strani građana i demokracije. Oni im mogu pomoći da shvate demagogiju da političari štite interese građana i to bez njihova sudjelovanja! Dakle, poticati trebaju komunikaciju i suradnju građana, a ne poticati ih na mržnju i sukobe poput onih u Skoplju!

Novinari „okreću leđa“ građanima?

Ima dovoljno razloga da HND organizira analizu stanja u toj važnoj profesiji. Jer, primjerice, sve je manje mjesta i slobode za novinare-istraživače. To upozoravana mogućnost, koja je dijelom već tu, a to je da nestaje profesionalno novinarstvo odnosno novinarska kultura, moral i etika što je iznimno važno za funkcioniranje na lokalnoj, gradskoj, županijskoj i nacionalnoj razini. Cilj te analize treba biti nalaženje odgovora na pitanje, hoće li opstati samo „novinari“ koji se podanički ponašaju prema aktualnim vlastima? Bolje reći prema vlastodršcima i bogatašima, a „okreću leđa“ narodu odnosno građanima? To su, osim ostalih, pitanja za ozbiljnu analizu koju treba organizirati HND.

Posebno zabrinjava stanje u Glasu Istre odnosno uvjeti rada, sloboda i profesionalizam novinara koji pišu, ili moraju pisati, kao da žive u nekoj drugačijoj stvarnosti od one u kojoj žive ostali stanovnici Istre.

Kao da su prihvatili poziciju suvremenih robova, a da se prema političarima na vlasti ponašaju kao da su - robovlasnici?