Umro Nelson Mandela

U 95. godini. Brojni štovatelji odaju mu počast; Milanović: Bio je primjer i nadahnuće brojnima i u Hrvatskoj

NAJNOVIJE

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović uputio je sućut predsjedniku Republike Južne Afrike Jacobu Gedleyihlekisi Zumi u povodu smrti Nelsona Mandele. U sućuti predsjednika Vlade stoji:

„S dubokom smo žalošću u Hrvatskoj primili vijest o smrti bivšeg predsjednika Republike Južne Afrike, narodnog vođe i heroja borbe protiv apartheida Nelsona Mandele. Njegov život i rad i u Hrvatskoj su bili nadahnućem i primjerom mnogima, osobito u danima naših vlastitih borbi i pomirenja. Pamtit ćemo Nelsona Mandelu kao jedinstvenu svjetsku političku ličnost, privrženu i predanu idealima demokracije, velikog državnika koji je čitav svoj život posvetio nesebičnoj borbi za ljudsko dostojanstvo, slobodu i jednakost.“

Nelson Mandela bit će pokopan u nedjelju 15. prosinca u njegovu rodnom selu Qunu.

RANIJE

Smrću vođe borbe protiv aparthejda Nelsona Mandele Južnoafrička Republika izgubila je diva, čovjeka koji je Južnoafrikance naučio živjeti zajedno, ističe se u reakcijama koje pristižu dok se stanovnici Johannesburga okupljaju na bdijenju ispred Mandeline kuće.

"Južnoafrička Republika i svijet izgubili su diva i utjelovljenje poniznosti, jednakosti, pravde i mira", priopćila je vladajuća stranka Afrički nacionalni kongres, prenose agencije.

"Njegov nam život daje hrabrost da grabimo naprijed u razvoju i iskorjenjivanju gladi i siromaštva", priopćio je Afrički nacionalni kongres.

"Tijekom 24 godine Madiba nas je naučio živjeti zajedno i vjerovati u same sebe i u svakoga. Bio je ujedinitelj od samoga trenutka kad je izišao iz zatvora", rekao je nadbiskup Desmond Tutu, drugi vođa borbe protiv aparthejda.

Mandela je, istaknuo je Tutu, "nadrastao rasu i društvenu klasu svojim osobnim djelovanjem, toplinom i željom da služa i dijeli s drugima, a u Africi i Afrikancima obnovio je vjeru u druge".

Posljednji bijeli južnoafrički predsjednik F.W. de Klerk istaknuo je da je najveći Mandelin uspjeh bilo "ujedinjenje Južne Afrike i pomirenje crnaca i bijelaca u vrijeme poslije aparthejda".

Mandela je, smatra de Klerk, "bio veliki ujedinitelj, i poseban čovjek", a naglašavanje ujedinjenja njegovo je najveće naslijeđe.

De Klerk, koji je Mandelu oslobodio iz zatvora 1990., a onda pregovarao o kraju aparthejda, Mandelu je nazvao humanim čovjekom punim suosjećanja koji je znao razumjeti strahove južnoafričke bijele manjine u tranziciji prema demokraciji. Mandela i de Klerk dobili su 1993. Nobelovu nagradu za postavljanje temelja demokracije i prekid vladavine bijele manjine.

Mandelin nasljednik na predsjedničkoj dužnosti Thabo Mbeki istaknuo je da se Južnoafrikanci, dok tuguju za Mandelom, moraju zapitati što moraju učiniti da bi Južnoafrička Republika bila demokratska i napredna, a ne rasistička i seksistička, da bi bila društvo u kojemu nema gladi, siromaštva i nejednakosti".

Odmah nakon objave vijesti o Mandelinoj smrti ispred njegove kuće u Johannesburgu okupilo se nekoliko stotina ljudi na spontanom bdijenju, a mnogi i dalje masovno pristižu, izvijestio je AFP.

U atmosferi sličnijoj proslavi, okupljeni, mladi i stari, mahali su zastavama, pjevali državnu himnu i pjesme protiv aparthejda, vičući "Živio Mandela" i noseći svijeće.

Neki od okupljenih stigli su i iz Soweta, gdje je i počela borba protiv aparthejda.

"Za svijet, on je bio ikona, za nas naš vođa, naš junak", ističu sudionici bdijenja.

PRVA VIJEST

Nelson Mandela, ikona borbe protiv aparthejda i kasnije vođa svejužnoafričke pomirbe, najslavniji politički zatvorenik na svijetu koji je u zatvoru proveo gotovo tri desetljeća i zatim kao prvi crni predsjednik Južnoafričke Republike dojučerašnjim tlačiteljima i protivnicima oprostio i pružio ruku suradnje, umro je, objavio je u četvrtak kasno navečer južnoafrički predsjednik Jacob Zuma.

Vođa borbe crnačkog stanovništva poriv rasističkog bjelačkog režima, Mandela je zbog svojih aktivnosti proveo 27 godina iza rešetaka od 1964. do 1990. i prerastao u simbol borbe protiv ugnjetavanja crnačkog naroda. Cijeli je svijet za njegovo oslobođenje organizirao koncerte i mitinge, a Južnoafrička Republika zbog njegova tamnovanja trpjela je političku i ekonomsku izolaciju.

Prije nego je oslobođen Mandela je želio razumjeti svog protivnika te je naučio njihov jezik afrikaans i njihovu poeziju, ali naučio je i da im treba oprostiti i s njima surađivati. Zbog toga je 1994. Nobelovu nagradu za mir podijelio sa sedmim i posljednjim predsjednikom JAR-a iz doba aparthejda Frederikom De Klerkom.

Nadbiskup Desmond Tutu, druga istaknuta osoba u borbi protiv aparthejda i također nobelovac, nazvao je Mandelu "svjetskom ikonom pomirbe." Nakon dugih zatvorskih godina, Mandela je kao vodeći političar u zemlji postupao bez osvetoljubivosti, izbjegao građanski rat i bez većih sukoba uveo svoju zemlju u tranziciju te izgradio relativno stabilnu višerasnu demokraciju.

Crnačko ga je stanovništvo obožavalo i oko njega izgradilo kult ličnosti koji on nikada nije želio. Mandela je postupajući bez imalo gorčine zbog svojih zatvorskih trauma uspio pridobiti i bijelce. Cijela ga je nacija zvala od milja "Madiba", imenom njegova klana.

Kada se povukao iz javnosti prije desetak godina postao je neka vrsta mitskog junaka, ali se svakog dana nastavio smiješiti svojim sunarodnjacima s južnoafričkih novčanica.

Rolihlahla Mandela rođen je u pokrajini Transkei u Južnoj Africi 18. srpnja 1918., a ime Nelson nadjenuo mu je jedan od njegovih učitelja. Mandelin otac Henry bio je savjetnik kraljevske obitelji Thembu.

Nakon studija na sveučilištima Fort Hare i Witwatersrand, Mandela je 1942. postao pravnik te je počeo surađivati Afričkim nacionalnim kongresom (ANC), višerasnim nacionalističkim pokretom koji je težio političkim promjenama u Južnoj Africi.

Kada je 1948. na vlast došla Nacionalna stranka počela je provoditi politiku aparthejda, prisilne segregacije na osnovu rase, na što je ANC odgovorio kampanjom pasivnog otpora.

Mandela je 1952. postao jedan od potpredsjednika pokreta, a kako je vlada zaoštravala diskriminaciju, kasnih 50-ih Mandela je s prijateljem Oliverom Tamboom i drugima počeo radikalizirati pokret.

Prvi put se Mandeli sudilo za izdaju 1956. Suđenje je trajalo pet godina i završilo oslobađajućom presudom.

U ožujku 1960. policija u Sharpevilleu ubila je 69 crnih prosvjednika protiv aparthejda. Vlada je proglasila izvanredno stanje i zabranila ANC, na što se pokret odrekao nenasilja te je Mandela pomogao uspostaviti vojno krilo ANC-a 'Umkhonto we Sizwe' ili 'Koplje nacije' kojem je Mandela postao glavnim zapovjednikom.

Po povratku s afričke turneje na kojoj prikupljao potporu za svoju borbu, Mandela je uhićen i osuđen na pet godina zatvora. S drugim liderima ANC-a osuđen je 1963. za planiranje nasilnog rušenja vlade, a godinu dana poslije na doživotni zatvor.

Kaznu je služio u zatvoru na otoku Robbenu kod Cape Towna i zatim u zatvoru Pollsmooru.

U zatvorskim godinama postao je međunarodni simbol otpora aparthejdu. Pod pritiskom iz inozemstva i domovine južnoafrička vlada oslobodila je Mandelu 1990. i ANC-u dopustila rad. Mandela je 1991. postao lider pokreta, a uskoro i ugledan svjetski državnik.

Nobelovu nagradu za mir primio je 1993. zajedno s Frederikom W. de Klerkom, tada još uvijek predsjednikom Južne Afrike koja je iduće godine održala prve višerasne izbore na kojima je Mandela izabran za predsjednika.

S čela ANC-a Mandela se povukao 1997., a 1999. istekao mu je mandat predsjednika države. Iz javnog života povukao se 2004., ali je nastavio s humanitarnim radom i sve do posljednjeg dana bio osoba iznimna obožavanja i štovanja svojih sunarodnjaka.

Mandela je hospizaliziran u lipnju zbog upale pluća a od početka rujna prvoga crnog predsjednika Južnoafričke Republike njegovali su u njegovu domu u Johannesburgu, nakon što je gotovo tri mjeseca bio u bolnici.

(H)

http://www.slobodnadalmacija.hr