Životinjski svijet gornjeg toka Cetine, 4

Kartiranje faune Dalmacije. Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet, tok Cetine

Sa ovim člankom, nastavljam sa objavom vrijednog izvješća Kartiranje faune Dalmacije. Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet, tok Cetine. Kao što se vidi iz naslova riječ je o područjima koja nisu u granicama Kninskog kraja, osim djelomično porječja Cetine. Tema je zanimljiva i cijelo izvješće zaslužuje objavu, međutim iz praktičnih razloga ograničio sam se samo na gornji tok Cetine. Dio područja Cetine, kojeg objavljujem, u literaturi se naziva gornjim tokom, a obuhvaća područje do Balečkog mosta, nakon kojeg počinje akumulacija Peruča. Izostavio sam izvješća o ostalim područjima kad to nije narušavalo logičku cjelinu objavljenog dijela izvješća. Cijelo izvješće možete vidjeti ovdjePojmove, koje treba pojasnit, označit ću zvjezdicom , a pojašnjenje ću dati na dnu teksta.Nadam se da će vam ovi članci pomoći da bi bolje upoznali Kninski kraj, odnosno da bi ga više voljeli.Kartiranje faune Dalmacije. Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet, tok Cetine1.4. Vodena fauna kukaca (tulari, muhe plesačice )Na temelju analize literaturnih podataka (Graf et al. 2008; Ivković & Horvat 2007; Rausch & Weißmair, 2007; Waringer et al. 2008; Ivković et al. 2008) i dijela nepubliciranih podataka na području rijeke Cetine utvrđena je jedna vrsta iz reda Plecoptera, jedna iz reda Neuroptera, 37 vrsta Trichopetra i 20 vrsta muha plesačica, porodica Empididae, skupina Diptera. Ovi podaci ukazuju na relativno malu istraženost akvatičkih skupina kukaca od kojih mnoge skupine nisu istraživane, kao npr. vodeni kornjaši (Aquatic Coleoptera), mnoge porodice Diptera, vodencvjetovi i vretenca.Prema stupnju istraženosti možemo zaključiti da su na području rijeke Cetine jedino dobro istražene muhe plesačice (por. Empididae) čija je istraženost veća i od 90 %.Iako nepotpuni, i ovi preliminarni podaci ukazuju na izuzetno veliku raznolikost i vrijednost rijeke Cetine. U fauni Hrvatske ovim istraživanjima je po prvi puta zabilježen veći broj vrsta (do sada publicirani podaci): Besdolus imhoffi Pic., Sisyria bureschi Rausch & Weiß., Rhyacophila balcanica Rad., Agraylea sexamaculata Cur., Tinodes braueri McL., Ecclisopteryx dalecarlica Kol., Kowarzia barbatula Mik, Kowarzia bipunctata Hal., Dolichocephala guttata Hal., Dolichocephala irrorata Fall., Dolichocephala ocellata Costa, Wiedemannia ariadne Wag., Wiedemannia aequilobata Mand., Wiedemannia zetterstedti Fall., Wiedemannia kacanskae Horvat, Wiedemannia bistigama Cur., Wiedemannia tricuspidata Bezzi. Posebno zanimljiv podataka je da čak 55 % vrsta muha plesačica utvrđenih na području rijeke Cetine jesu nove vrste u fauni Hrvatske. Svi ti podaci s jedne strane ukazuju na veliku neistraženost kukaca naših akvatičkih skupina kukaca, a s druge strane na njihovu veliku i značajnu raznolikost, što se posebno očituje na području sliva rijeke Cetine.Od značajnijih i potencijalno ugroženih vrsta (NT – nisu pred izumiranjem, ali bi uskoro mogle biti) potrebno je izdvojiti sljedeće vrste: Rhyacophila doraslis plitvicensis Kuči. &Mal., naša endemska podvrsta koja je do sada bila poznata samo s područja Plitvičkih jezera, a sada je utvrđena i na području rijeke Cetine te je to prvi nalaz u Mediteranu; dalmatinski tular Athripsodes dalmatinus Mal., vrsta opisana na temelju primjeraka prikupljenih na južnim obroncima Biokova; zatim izuzetno rijetka vrsta obalčara Besdolus imhoffi Pic. utvrđen samo na postaji Ćikotina lađa, te izvorske vrste Trichoptera Rhyacophila balcanica Rad., Annitella apfelbecki Klap. i Ecclisopteryx dalecarlica Kol. U potencijalno ugrožene vrste možemo ubrojiti i dosadašnji endem BiH, muhu plesačicu Wiedemannia kacanskae Horvat (poznata samo s dva lokaliteta u Bosni i Hercegovini) (Ivković & Horvat, 2007) te novo opisanu vrstu Neuroptera s Balkana, Sisyra bureschi Rau. & Weiß., čiji su nalazi na Cetini jedna od krajnjih točaka u njenom zapadnom dijelu areala (u Hrvatskoj je osim na Cetini nađena još samo na podru ju Plitvičkih jezera (Rausch & Weißmair, 2007).Sistematski popis akvatičkih vrsta s naznačenim potencijalno ugroženim vrstama .red: Plecopterapor. PerlodidaeBesdolus imhoffi (Pictet, 1841) *red: Neuropterapor. SysiridaeSisyra bureschi Rausch & Weißmair, 2007 *Sisyra nigra (Retzius, 1783)red: Trichopterapor. RhyacophilidaeRhyacophila tristis Hagen, 1859Rhyacophila balcanica Radovanovic 1953 *Rhyacophila dorsalis plitvicensis Kučinić & Malicky 2002 *Rhyacophila fasciata Hagen, 1859por. GlossosomatidaeGlossosoma discophorum Klapalek, 1902por. PhilopotamidaeWormaldia subnigra McLachlan, 1865por. HydroptilidaeAgraylea sexamaculata Curtis, 1834por. HydropsychidaeHydropsyche incognita Pitsch, 1993por. PolycentropodidaeCyrnus trimaculatus (Curtis, 1834)Plectronemia brevis McLachlan, 1878Polycentropus flavomaculatus (Pictet, 1834)por. PsychomidaeLype reducta (Hagen, 1868)Psychomyia klapaleki Malicky, 1995Tinodes braueri McLachlan, 1878por. LimnephilidaeAllogamus uncatus (Brauer,1857)Annitella apfelbecki Klapalek, 1899 *Ecclisopteryx dalecarlica Kolenati 1848 *Chaetopteryx fusca Brauer, 1857Grammotaulius nigropunctatus (Retzius,1783)Halesus digitatus (Schrank, 1781)Halesus tesselatus Rambur, 1842Limnephilus flavicornis (Fabricius,1787)Limnephilus lunatus Curtis, 1834Limnephilus rombicus (Linnaeus, 1758)Limnephilus vittatus (Fabricius,1798)Micropterna nycterobia McLachlan, 1875Micropterna testacea (Gmelin, 1789)Stenophylax permistus McLachlan,1895por. LepidostomatidaeLepidostoma hirtum (Fabricius, 1775)por. LeptoceridaeAthripsodes dalmatinus Malicky,1995 *Mystacides azurea (Linnaeus, 1761)Ceraclea dissimilis (Stephens, 1836)Oecetis testacea (Curtis, 1834)Adicella syriaca Ulmer, 1907por. SericostomatidaeSericostoma flavicorne Schneider, 1845por. BeraeidaeBereae pullata Curtis, 1834por. OdontoceridaeOdontocerum albicorne (Scopoli, 1769)por. GoeridaeLitax niger Hagen, 1859Silo pallipes (Fabricius, 1781)Red: DipteraPor. EmpididaeChelifera precabunda Collin, 1961Chelifera precatoria (Fallen, 1816)Chelifera siveci Wagner, 1984Chelifera stigmatica (Schiner, 1862)Hemerodromia melangyna Colin, 1927Hemerodromia oratoria (Fallen, 1816)Hemerodromia unilineata Zetterstedt, 1842Clinocera stagnalis (Halday, 1833)Kowarzia barbatula Mik, 1880Kowarzia bipunctata (Halday, 1933)Dolichocephala guttata (Haliday, 1833)Dolichocephala irrorata (Fallen, 1815)Dolichocephala ocellata (Costa, 1854)Wiedemannia ariadne Wagner, 1981Wiedemannia aequilobata Mandaron, 1964Wiedemannia zetterstedti (Fallen, 1826)Wiedemannia kacanskae Horvat, 1993 *Wiedemannia lamellata (Loew, 1869)Wiedemannia bistigama (Curtis, 1834)Wiedemannia tricuspidata (Bezzi, 1905)Sistematski popis akvatičkih vrsta s lokalitetima nalaza, potencijalnim stupnjem ugroženosti i napomenama:1.5. Špiljska fauna beskralježnjakaNa istraživanom području sustavnije je biospeleološki istraženo samo izvorišno područje rijeke Cetine, koje uključuje slijedeće najvažnije speleološke objekte: Ćulumove špilje, Glavaš vrelo, Vukovića vrelo, Vukovića špilja, Kotluša, Gospodska špilja, Dragića špilja 1, Dragića špilja 2, Rudelića špilja, Stipaničeva špilja. Većina ovih objekata imaju kopnena (terestri!ka) i vodena (akvatična) staništa, a u strukturi faune dominira vodena špiljska fauna (stigobionti). Donekle su istražene još Trojama kod Srijana i Vranjača kod Velića, nedaleko Trilja. Ovi speleološki objekti ističu se iznimno zanimljivom, bogatom i endemičnom vodenom faunom koja je proširena samo na vrlo uskom arealu srednjedinarske biogeografske regije koja obuhvaća šire porječje rijeke Cetine na području Hrvatske i BIH te nešto šire rasprostranjenim endemičnim vrstama koje obuhvaćaju dinarske krške rijeke Zrmanju, Krku, Cetinu i Tihaljinu, Trebižat ili Trebišnjicu.Taksonomski pregled utvrđene špiljske faune:GastropodaLanzaia kotlusae Bole, 1992 ltHauffenia jadertina sinjana Kuščer, 1933Horatia klecakiana Bourguignat, 1887 ltVitrea sp.DecapodaTroglocaris anophthalmus (Kollar, 1848)Troglocaris sp.Typhlatya pretneri (Matjašič, 1956)IsopodaMonolistra hercegoviniensis atypica Sket, 1965lt Monolistra hercegoviniensis brevipes Sket, 1965Monolistra hercegoviniensis ssp.Sphaeromides virei Brian, 1923Proasellus anophthalmus rhausinus (Remy, 1941)Alpioniscus balthasari (Frankenberger, 1937) ltAmphipodaNiphargus rostratus Sket, 1971, ltNiphargus trullipes Sket, 1958Niphargus cf. croaticus Jurinac, 1887Niphargus sp.DiplopodaApfelbeckia sp.Brachydesmus subterraneus Heller, 1858Brachydesmus stygivagus Verhoeff, 1899Macrochaetosoma troglomontanum troglomontanum Absolon & Lang, 1933AcariEschatocephalus vespertilionis (Koch, 1844)Nelima troglodytes Roewer, 1914AraneaeTegenaria annulata Kulczynski, 1912Palliduphantes spelaeorum (Kulczynski, 1914)Meta milleri Kratochvil, 1942 ltPseudotegenaria bosnica (Kratochvil & Miller, 1940) ltStalagtia hercegovinensis (Nosek, 1905)Stygopholcus absoloni (Kulczynski, 1914)Troglohyphantes dinaricus (Kratochvil, 1948) ltNesticus sp.PseudoscorpionesNeobisium chaimweizmanni Ćurčić & Dimitrijević, 2002 ltNeobisium tantaleum Beier, 1938Chthonius sp.Microchthonius sp.OpilionesNelima troglodytes Roewer, 1910Cyphophthalmus sp.DipluraPlusiocampa (Stygocampa) sp.ColeopteraLaemostenus (Antisphodrus) cavicola sinjensis J. Müller, 1906 ltLaemostenus (Antisphodrus) cavicola aecus (L. Miller, 1861)Laemostenus (Antisphodrus) elongatus elongatus (Dejean, 1828)Laemostenus sp.Duvalius (Euduvalius) erichsoni netolitzky (J. Müller, 1908)Duvalius (Euduvalius) novaki sinjanus (J. Müller, 1913)Duvalius (Neoduvalius) schatzmayri (J. Müller, 1912)Neotrechus dalmatinus dalmatinus (L. Miller, 1861)Neotrechus dalmatinus dinaricus (G. Müller, 1912)Lovricia jalzici Pretner, 1979 ltHaplotropidius pubescens pubescens (J. Müller, 1903) ltHaplotropidius taxi taxi J. Müller, 1903Anisoscapha klimeschi misella G. Müller, 1934Spelaites grabowskii Apfelbeck, 1907OrthopteraTroglophilus cavicola (Kollar, 1833)Troglophilus neglectus Kraus, 1879Troglophilus sp.Dolichopoda araneiformis (Burmeister, 1838)LepidopteraTriphosa sp.Napomena: crveno su označene preliminarno determinirane vrste utvrđene prilikom novijih istraživanja.Analiza špiljske faune beskralježnjakaDinaridi su u svijetu prepoznati kao područje najbogatije špiljskom faunom! Do sada je s područja Dinarida opisano oko 1500 špiljskih svojti, od čega preko 500 vodenih i preko 900 kopnenih. Od ovog broja je oko 350 svojti opisano iz Hrvatske, a više od 300 svojti su geopolitički endemi Hrvatske. Velik broj endema Dinarida ima vrlo uski areal, a mnogi su do sada pronađeni samo u svojem tipskom lokalitetu (locus typicus), često u vrlo malom broju primjeraka.U Hrvatskoj je sva špiljska fauna zaštićena Zakonom o zaštiti prirode iz 2005. godine, te se ne smije ni na koji način uznemirivati, ubijati niti ugrožavati i uništavati stanište.Područje Cetine je speleološki, pa tako i biospeleološki još vrlo slabo i nedovoljno istraženo. Fauna špilja uz rijeku Cetinu je većim dijelom opisana s tog područja i stenoendemna, odnosno vrlo uskog areala. Najčešće je endemična za Hrvatsku, ali često pojedine svojte pripadaju i bosanskohercegovačkoj fauni, odnosno endemične su za područje Hrvatske i BIH.Prema osnovnim špiljskim staništima, kopnenom i vodenom analizirana je špiljska fauna istraživanog dijela rijeke Cetine.Od kopnene faune puževa u špiljama zabilježen je špiljski pužić iz roda Vitrea. Da bi se odredila vrsta potrebna je specijalistička obrada.Od kopnenih rakova tipična za špilje područja Cetine je balthasarova ili srednjedalmatinska špiljska babura (Alpioniscus balthasari). Opisana je iz špilje Kotluše i tipičan je predstavnik srednjedalmatinske špiljske faune. Osim u Hrvatskoj utvrđena je na još dva lokaliteta u BiH. Balthasarova špiljska babura nema oči i potpuno je depigmentirana. Diše pomoću začanih nožica, između kojih se nalazi tanki sloj vode. Zbog toga ovisi o vrlo velikoj relativnoj vlazi zraka, te se pri sušnim i nepovoljnim uvjetima sklanja u vodu, gdje može vrlo dugo preživjeti. Hrani se svime do čega uspije doći (omnivor), ali najveći dio hrane mu je prvenstveno mrtva organska tvar, te predstavlja prvu kariku u kopnenom prehrambenom lancu. Važan je plijen špiljskih predatora kao što su strige, lažištipavci i pauci.Ćak tri vrste špiljskih pauka opisane su s područja Cetine. Jedan je vrsta bosanska pseudotegenarija Pseudotegenaria bosnica, opisana iz Boduljakove velike špilje u Vinalićima kod Vrlike. To je prava špiljska životinja, a osim u Hrvatskoj utvrđena je i u BiH. Drugi pauk je vrsta millerova meta Meta milleri, opisana iz Stipaničeve špilje u Kodžomanu kod Bitelića. Ova vrsta je djelomično prilagođena na špiljske uvjete. Vrlo je veliki pauk, koji plete mreže na ulaznim dijelovima špilja gdje lovi uglavnom dvokrilce i druge kukce koji se sklanjaju od vanjskih nepovoljnih uvjeta. Endem je Dalmacije. Treći pauk je dinarski baldahinski pauk Troglohyphantes dinaricus, opisan iz Vodene peći u Kodžomanu kod Bitelića. To je pravi špiljski pauk, koji također plete mreže ali u daljim dijelovima špilja. Puno je manji od prethodnog i plete male mreže u blizini organskih ostataka. Na mreži visi naopačke, te njom lovi uglavnom skokune i juvenilne tek izležene dvokrilce, ali dodatnu prehranu čine i odrasli dvokrilci, jednakonožni rakovi pa čak i kornjaši. Uz njih u špiljama su vrlo česti troglofilni pauci iz roda Nesticus.Špiljski lažištipavci (Pseudoscorpiones) utvrđeni su tek nedavno i do sada su s područja Cetine opisane dvije endemične vrste: pripegalov ronkus (Roncus pripegala) iz Velike špilje kod Neorića u okolici Muća i Guidov neobizij (Neobisium chaimweizmanni) iz Trojame kod Srijana.U Velikoj špilji kod Trilja nađena je vrsta Neobisium tantaleum koja je proširena od porječja Neretve do Cetine. Ovi relativno veliki lažištipavci su predatori u špiljskim biocenozama koji love prvenstveno skokune i kopnene jednakonožne rakove, ali i drugi plijen. Novijim istraživanjem utvrđene su još nedeterminirane svojte endemičnih sitnih lažištipavaca iz rodova Chthonius i Microchthonius.Lažipauci (Opiliones) su zastupljeni sa troglofilnom vrstom Nelima troglodytes. Ova vrsta koja je djelomično depigmentirana, ali ima oči i nađena je van špilja, a proširena je širom cijele Dalmacije u brojnim špiljama.Stonoge (Myriapoda) su utvrđene tek novijim istraživanjima. Strige (Chilopoda) su u špiljama na izvorišnom dijelu rijeke Cetine zastupljene troglofilnom vrstom iz roda Eupolybothrus, te vrstama roda Lithobius, a dvojenoge (Diplopoda) troglobiontnom svojtom iz roda Brachydesmus.U špiljama u kojima borave šišmiši redovito se nalaze parazitski krpelji Ixodes vespertilionis, kao primjerice u Gospodskoj špilji na izvoru Cetine.Među kukcima (Insecta) utvrđeni su još nedeterminirani beskrilni kukci iz reda skokuna (Collembola).Iz reda dvorepaca (Diplura) nađena je svojta Plusiocampa (Stygocampa) sp.Najbrojniji su kornjaši (Coleoptera). Od pet kornjaša utvrđenih na istraživanom području čak četiri su tamo i opisani, a svih pet su stenoendemi vrlo uskih areala.Iz skupine podzemljara (Leptodirini) utvrđene su četiri troglobiontne svojte: Anisoscapha klimeschi klimeschi opisan je s Troglava na Dinari, a nađen i u jami Trogrlo kod Miočića na padinama Svilaje. Misellin podzemljar Anisoscapha klimeschi misella opisan je iz špilje Vranjače kod Trilja, a runjavi haplotropidius Haplotropidius pubescens pubescens opisan iz špilje Kotluše kod Civljana. Svilajski haplotropidius Haplotropidius pubescens svilajensis iz Vukomanove špilje kod Otišića na padinama Svilaje kod Cetine.Prisutne su i četiri vrste špiljskih trčaka (Carabidae). Iz Gospodske špilje na izvorištu Cetine opisan je endemični rod trčaka nazvan u čast jednog od drevnih putopisaca ovog područja Ivana Lovrića i jednog od naših najaktivnijih biospeleologa Branka Jalžića, jalžićeva lovrićija (Lovricia jalzici). Tek nedavno je nađena i opisana druga vrsta ovog roda Lovricia aenigmatica na Biokovu, a u pripremi je i opis vrlo srodnog roda Neolovricia, također s Biokova.Iz roda Duvalius u Mračnoj špilji kod Suhog Rumina utvrđena je svojta Duvalius (Neoduvalius) schatzmayri, opisana kod Prologa u BIH. Iz roda Neotrechus utvrđena je vrsta Neotrechus ganglbaueri svilajensis koja je opisana iz nalazišta na Dinari, a naknadno je nađena u Vukmanovoj špilji kod Otišića.Svojta koja nije potpuno prilagođena na podzemlje je veliki sinjski špiljski trčak Laemostenus cavicola sinjensis opisan iz Špilje na Vršinoj glavici kod Stražbenice nedaleko Otoka.Od troglofilnih špiljskih vrsta vrlo su česti špiljski konjici iz rodova Troglophilus i Dolichopoda. To su reliktni rodovi iz razdoblja tercijara, koji su živjeli u vlažnim suptropskim šumama. Promjenom klime su se postepeno prilagodili na špiljske uvjete. Konjici većinu vremena borave u špiljama, pogotovo za vrućih ljetnih dana ili zimi, gdje mogu biti i nekoliko stotina metara daleko od ulaza. Ove karnivorne vrste u špiljama ne mogu naći dovoljno plijena, pa izlaze van špilja u lov na manje beskralješnjake.Na ulaznim dijelovima špilja, čak do 150 m duboko, najčešće zimi često se sreće leptir Triphosa dubitata koji dolazi na hibernaciju, odnosno zimski san. Ponekad ne dočeka proljeće jer bude napadnut od parazitske gljive roda Cordyceps iz grupe utrobnjača (Ascomycota).Tijekom ljeta na ulaznim dijelovima špilja po zidovima vrlo često možemo naći tulare (Trichoptera). Podsjećaju na leptire, pa ih ljudi često miješaju s njima. Neke vrste tulara su glacijalni relikti, te ženke ovih vrsta u špilje dolaze zbog sazrijevanja spolnih stanica, gonada, koje je moguće samo na niskim temperaturama. Za njima dolijeću i mužjaci te se parenje obavlja u špiljama.Špiljskom vodenom faunom krških polja Cetine brojem vrsta dominiraju rakovi. Do sada su utvrđene četiri svojte jednakonožnih rakova, dvije svojte rakušaca i dvije svojte desetonožnih rakova. Ostale skupine nisu istraživane, te će se u budućnosti vjerojatno utvrditi još svojti.Od špiljskih kuglašica roda Monolistra utvrđene su dvije vrlo srodne svojte. Obje su endemi Hrvatske, međutim vrsta Monolistra hercegoviniensis brevipes je šireg rasprostranjenja. Proširena je od jugoistočne Like do sjeverozapadne Dalmacije, dok je cetinska špiljska kuglašica (Monolistra hercegoviniensis atypica) utvrđena samo u dva obližnja speleološka objekta, Dragića špilji 1 i Dragića špilji 2 kod Maljkova. Obje vrste su prave špiljske životinje, stigobionti, potpuno slijepe i depigmentirane. Samo iznimno se mogu naći u krškim izvorima, koji predstavljaju završetke špiljskih sustava, ali nikad u drugim nadzemnim ekosustavima. Iako su vodene životinje, vrlo su slabi plivači, kreću se sporo po dnu i bočnim zidovima mirnijih tokova vode, ali prema potrebi mogu i plivati. U nepovoljnim uvjetima se smotaju u kuglicu. Hrane se mrtvom organskom tvari, a jedu i supstrat (glinu).U vodenim špiljskim staništima na području Cetine živi i bukovička orijaška vodenbabura (Sphaeromides virei mediodalmatina). Također je prava stigobiontna špiljska životinja, slijepa i depigmentirana, endem sjeverozapadne Dalmacije. U razmjeru prema drugim špiljskim beskralješnjacima bukovička orijaška vodenbabura je izrazito velika životinja, dužine tijela skoro do tri centimetra. Novi nalazi u Dragića špilji 1 i Dragića špilji 2 te špilji Kotluši su najudaljeniji nalazi od mora. Bukovička orijaška vodenbabura je vrlo agresivan predator i za razliku od špiljskih kuglašica (Monolistra) odličan plivač.Slijepa vodenbabura (Proasellus anophthalmus rhausinus) je endem Dinarida, a rasprostranjena je u Hrvatskoj i Crnoj Gori. To je prava stigobiontna špiljska životinja koja obitava ispod kamenja i šljunka.Stenoendem vrlo uskog areala je i podzemni rakušac Niphargus rostratus. Do sada je pronađen samo u Dragića špilji kod Maljkova. Na istom lokalitetu pronađena je druga još neutvrđena podzemna vrsta roda Niphargus. Daljnjom taksonomskom analizom utvrditi će se o kojoj se svojti radi.Desetonožni rakovi su zastupljeni čak sa dvije podzemne svojte, što nije uobičajeno u podzemlju Hrvatske. Dugokljuna špiljska kozica (Troglocaris anophthalmus) je endem Dinarida i vrlo široko rasprostranjena u podzemnim vodama priobalnog područja dinarskog krša. Hrani se organskim materijalom koji s podloge unosi u usta četkastim kliještima. To je slijepa svojta, potpuno depigmentirana, isto kao i pretnerova kozica (Spelaeocaris pretneri). Također je endem Dinarida, rasprostranjena od Hercegovine do Like.Osim rakova, u podzemlju krških polja Cetine utvrđen je i puž kotluška lanzaja (Lanzaia kotlusae). To je pravi stigobiont, endem Hrvatske, a opisan je iz špilje Kotluše. U podzemnim vodama špilja na području rijeke Cetine obitava i endemični puž sinjska haufenija (Hauffenia jadertina sinjana).U slijedećem nastavku Vrste, područja i lokaliteti vrijedni zaštite