Životinjski svijet gornjeg toka Cetine, 3.

Kartiranje faune Dalmacije. Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet, tok Cetine

Sa ovim člankom, počinjem sa objavom vrijednog izvješća Kartiranje faune Dalmacije. Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet, tok Cetine. Kao što se vidi iz naslova riječ je o područjima koja nisu u granicama Kninskog kraja, osim djelomično porječja Cetine. Tema je zanimljiva i cijelo izvješće zaslužuje objavu, međutim iz praktičnih razloga ograničio sam se samo na gornji tok Cetine. Dio područja Cetine, kojeg objavljujem, u literaturi se naziva gornjim tokom, a obuhvaća područje do Balečkog mosta, nakon kojeg počinje akumulacija Peruča. Izostavio sam izvješća o ostalim područjima kad to nije narušavalo logičku cjelinu objavljenog dijela izvješća. Cijelo izvješće možete vidjeti ovdje. Pojmove, koje treba pojasnit, označit ću zvjezdicom , a pojašnjenje ću dati na dnu teksta.Nadam se da će vam ovi članci pomoći da bi bolje upoznali Kninski kraj, odnosno da bi ga više voljeli.Dosad:Sažetak o fauni istraživanih područjaPrikaz utvrđene faune istraživanih skupinaB1. Rezultati istraživanja faune doline rijeke CetineSažetak o fauni rijeke i doline CetineFauna sisavaca, gmazova i vodozemacaOrnitofaunaZnačajke zajednice ribaFauna vodenih kukacaŠpiljska fauna 1. Dosadašnje poznavanje faune1. 1. Vodozemci, gmazovi i sisavci1.2. PticeZajednice ptica i njihova staništaZajednicu ptica rijeke Cetine s uskim obalnim pojasom, sprudovima, vodopadima i akumulacijamaZajednica ptica mješovitih staništa (ekotona)Zajednica ptica gustih sklopova obalne vegetacijeZajednice ptica travnjakaZajednica ptica liticaZajednice ptica sitnih kamenjaraZajednice ptica naselja i poljodjelskih površinaEkološke mrežeKartiranje faune Dalmacije. Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet, tok Cetine1.3. RibePodaci su dobiveni pregledom važnije literature (Fortis, 1774; Lovri", 1776; Heckel, 1843; Heckel, 1851; Heckel i Kner, 1858; Karaman, 1928, Mišetić i Habeković, 2001, Mrakovčić i sur., 2006) i nedavnim terenskim istraživanjima.Istraživanja riba rijeke Cetine i njenog porječja odvijala su se na osam glavnih lokacija, kao što je prikazano na slici:Slika 1.3. Rijeka Cetina s označenim postajama istraživanja. C1-izvor Cetine; C2-Paško polje; C3-Han; C4-Trilj; C5-Ćikotina Lađa; C6- Blato na Cetini; C7-Kraljevac; C8-Radmanove mlinice.Postaja C1 (slika br. 1.4) obuhvaća sam izvor Cetine, kod zaselka Ćetnici. Izvor Cetine nalazi se na 382 m n.v. na jugozapadnim obroncima Dinare, u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Cetinskog polja.Postaja C2 (slika br. 1.5) nalazi se oko 1000 m nizvodno od samog vrela, u Paškom polju, kod sela Cetina. Na tom mjestu nalazi se Balečki most i počinje akumulacija Peruča.Postaja C3 (slika br. 1.6) smještena je kod sela Gala, na dijelu Cetine između izvora Rumin i izvora Kosinac (nije na slici, op. ur.).Postaja C4 (slika br. 1.7) nalazi se u blizini Trilja, malo uzvodnije od akumulacije Đale (nije na slici, op. ur.).Postaja C5 (slika br. 1. nalazi se nizvodno od He Đale, kod mjesta Ćikotina Lađa (nije na slici, op. ur.).Postaja C6 (slika br. 1.9) smještena kod mjesta Blato na Cetini, na dijelu rijeke između HE Đale i HE Kraljevac (nije na slici, op. ur.).Postaja C7 (slika br. 1.10) nalazi se ispod HE Kraljevac, kod zaselka Plušići (nije na slici, op. ur.9.Postaja C8 (slika br. 1.11) smještena je kod Radmanovih mlinica (nije na slici, op. ur.).Dno korita rijeke Cetine uglavnom je kamenito, a samo mjestimično šljunkovito i pjeskovito tako da je samo na postaji C4 podloga bila pjeskovito–muljevita, na postaji C6 šljunkovita, a na postaji C3 šljunkovito–kamenita. Dno rijeke na postajama C1, C2, C5, C7 i C8 bilo je kamenito.Sve dosad zabilježene vrste u porječju rijeke Cetine:Kvalitativna struktura ulova riba po postajama na rijeci Cetini:Dužina rijeke Cetine iznosi 100,5 km, te je prema dužini najduža rijeka u jadranskom dijelu Hrvatske. Rijeka Cetina je povijesno, ekonomski i ekološki jedna od najvažnijih rijeka jadranskoga sliva. Njezina važnost proistječe iz bogatstva vode, koje se koristi za vodoopskrbu šireg područja, za navodnjavanje u poljoprivredi i kao hidroenergetski potencijal, ali i iz prirodnih ljepota same rijeke i njenog porječja, te bogatstva ekoloških zajednica razvijenih na tom području. Zbog svojih specifičnosti kao što su međusobna povezanost s kraškim poljima jugozapadne Bosne i Hercegovine, te zbog miješanja slatke i slane vode na donjem dijelu toka, rijeku Cetinu karakterizira vrlo specifična ihtiofauna, koju čini veći broj endemičnih vrsta riba. U rijeci Cetini nađene su 24 vrste riba (Mišetić i Habeković 2002), a 10 vrsta su endemi jadranskog sliva.Cetina je i najiskorištenija rijeka u Hrvatskoj, a antropogeni utjecaj doveo je do izražene degradacije ekoloških zajednica i same rijeke. Na rijeci Cetini u Republici Hrvatskoj postoje četiri akumulacijska jezera (Đale, Kraljevac, Peruča, Prančevići) koja se koriste za hidroenergetske potrebe, a uzrokuju promjene biotopskog značaja rijeke. Izgradnjom hidroelektrana i njima pridruženih akumulacija i brana, u većem dijelu rijeke u potpunosti su promijenjene obale i korito rijeke. Naime, prirodna korita su potopljena, a promijenjene su i obale i korito na podru ju ušća Cetine. Sadašnje hidrološko stanje rijeke daleko je od prirodnog, a posljedice takvih promjena na šire područje sliva Cetine i priobalje zasad su neistražene. Nastanak jezera uzrokovao je usporavanje toka, zagrijavanje vode, te se u skladu s time mijenja sastav vrsta ne samo zajednice riba već i vodene flore i faune. Spriječena je uzvodna i nizvodna migracija riba te se, u određenoj mjeri, gubi veza i s podzemljem krša. Sve to postupno dovodi do promjene salmonidnog karaktera rijeke Cetine, što je posebno izraženo u donjem toku rijeke gdje ciprinidne vrste sve više potiskuju salmonidne vrste. Smatra se da je to posljedica premale količine vode, odnosno premalog ekološki prihvatljivog protoka. Pri niskim vodostajima nestaju staništa i smanjuje se ukupna produkcija vodotoka. Izgradnja hidroelektrana i nastanak akumulacijskih jezera uzrokovao je niz izrazitonepovoljnih i velikih promjena, koje su utjecale na cijeli ekosustav i sveukupnu biološku raznolikost rijeke Cetine.Poseban problem predstavljaju unesene vrste riba. Naime, u rijeku Cetinu uneseno je osam vrsta riba (što planski, što slučajno), a aklimatizirane su šaran, lipljen i babuška. Jedan dio ihtiopopulacije je unesen u namjeri poboljšanja vrsta za rekreacijsko-sportski ribolov i u namjeri poboljšanja iskorištenja prehrambene baze. Najbolji primjer slučajnog poribljavanja je babuška, koja je vjerojatno došla s introdukcijom šarana (Popović 1985). Aklimatizacija babuške prevelika je cijena uplitanja u autohtonu strukturu rijeke Cetine koja obiluje endemičnim vrstama riba (Popović 1985).Osnovni geografski čimbenici.Izvor Cetine nalazi se na jugozapadnim obroncima Dinare, u blizini Vrlike, u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Cetinskog polja i od njega rijeka teče prema jugoistoku Cetinskim poljem te utječe u akumulaciju Peruču (smještenu u Koljanskom i Ribarničkom polju). Nizvodno od brane Peruča Cetina protječe kroz Hrvatačko polje do Hana, a zatim kroz Sinjsko polje do Trilja. Krška polja kroz koja protječe Cetina odijeljena su uskim sutjeskama: Gornjačkom, Draganičkom, Derventskom i drugima. Kod Trilja se rijeka ulijeva u akumulaciju Đale i nastavlja nizvodno u akumulaciju Prančevići. Nakon te brane, dio voda Cetine skreće dovodnim tunelom do HE Zakučac, a dio nastavlja teći prirodnim koritom kroz duboko usječeni kanal i kod Zadvarja čini veliki slap Gubavicu. Tu Cetina mijenja smjer i teče prema zapadu do Omiša, gdje se ulijeva u Jadransko more.Sliv Cetine najčešće se razmatra u dva neovisna dijela. Prvi, uzvodni dio, obuhvaća područje od izvora Cetina do brane Prančevići, a drugi, nizvodni dio, područje od brane Prančevići do ušća Cetine. U tom drugom dijelu hidrološki režim rijeke zavisi prvenstveno o propuštanju vode kroz dva cjevovoda HE Zakučac te o propuštanju biološkog minimuma (to bi trebao biti ekološki prihvatljiv protok) kroz temeljni ispust brane Prančevići. Unutar sliva Cetine možemo razlikovati i dva podsliva. Desni, zapadni dio uz Cetinu nazvan je "izravnim" podslivom ili "topografskim" dijelom sliva zato što je određen na osnovu površinskih morfoloških oblika, tj. spajanjem vrhova planinskih lanaca čije visine se kreću preko 1 200 m n.v. Lijevi, istočni dio sliva naziva se "neizravnim" zato što vode iz njega dotječu u izravni dio sliva ili u Cetinu podzemnim putem kroz brojne podpovršinske krške kanale, jame, kaverne, špilje itd. Prirodni je dotok narušen i u ovom dijelu izgradnjom akumulacije Buško Blato i kompenzacijskog bazena Lipa.Procjenjuje se da "neizravni" dio sliva Cetine do brane Prančevići iznosi 2 000 do 2 600 km2 dok "izravni" dio sliva iznosi oko 1 200 km2. Podsliv Cetine nizvodno od brane Prančevići iznosi 500 km2. Smatra se da se na tom dijelu sliva površinska topografska razvodnica uglavnom poklapa s podzemnom hidrogeološkom razvodnicom. Cetina u prosjeku u Jadransko more unosi srednji godišnji protok od 118 m3/s, odnosno 3,72x109 m3 vode. Riječ je o ogromnoj količini vode koja se slijeva u ograničeni prostor Bračkog kanala, pa ta voda ima veliko značenje za područje obalnog mora u ekološkom smislu. Pritom treba imati na umu prirodne, ali i ljudskim čimbenikom uvjetovane promjene protoka koje tijekom godine mogu biti vrlo velike.Voda rijeke Cetine je tipična krška pukotinasta voda kalcijskokarbonatnog tipa, razmjerno male mineralizacije, male ukupne i karbonatne tvrdoće te sadrži malo otopljenog CO2 i sulfata.Izgradnja akumulacija na rijeci Cetini u potpunosti je izmijenila prirodno otjecanje voda; uzrokovala je višemjesečno do višegodišnjeg izravnanja protoka, odnosno smanjenje zimskih, a povećanje ljetnih protoka. Sadašnje hidrološko stanje rijeke daleko je od prirodnog, a posljedice takvih promjena na šire područje i ekosustave u slivu rijeke i priobalju zasad su neistražene. Međutim, došlo je do velikih promjena uvjeta staništa što dovodi do promjene cijelog ekosustava i biološke raznolikosti. Akumulacija Buško Blato predstavlja potopljeno polje, koje je u prirodnom režimu bilo plavljeno tijekom zimskog vlažnog razdoblja. Sličan je slučaj i s akumulacijom Peruča. Tijekom sušnog razdoblja (uglavnom od svibnja do rujna, a često i do listopada) na dijelu Cetine dugom oko 25 km nizvodno od brane Prančevići prodiru značajne količine vode kroz krške pukotine. Na nekim dijelovima Cetina ponekad presuši, što ima teške posljedice za ekosustave koji su prije bili razvijeni na takvim područjima. Prirodni hidrološki režim Cetine na ušću također je bitno promijenjen. Izgradnjom hidroelektrana i njima pridruženih akumulacija i brana, u većem dijelu rijeke u potpunosti su promijenjene obale i korito rijeke jer su prirodna korita potopljena, a promijenjene su i obale i korito na podru ju ušća. Izgradnjom HE Zakučac bitno se promijenio režim tečenja na ušću pa je nanos što ga je rijeka donosila zaustavljen u akumulaciji Prančevići. Ako nizvodno od brane i nastanu male količine nanosa, one ostaju u koritu jer je protok na tom dijelu rijeke bitno smanjen. Povećanim dotokom i u ljetnim mjesecima, područje desnog zaobalja u delti bilo je stalno zamočvareno zbog čega su 1963. godine napravljeni prvi regulacijski radovi čišćenja korita rijeke nizvodno od mosta u Omišu uz nadvišenje desnog zaobalja izvađenim materijalom. Međutim, time je omogućen ulazak veće količine mora i energije valova uzvodnije u korito rijeke. Određena je regulacijska linija korita rijeke i započela je izgradnja obalnog zida na lijevoj obali, koja se koristi za privez brodova. Najveći točkasti izvori zagađenja komunalnim otpadnim vodama su grad Sinj te gradovi Trilj i Vrlika. Planira se izgradnja bioloških i mehaničkih uređaja za pročišćavanje, a samo manji dio je već izgrađen. Na području BiH veći gradovi kao što su Grahovo, Livno, Tomislav Grad i Kupres nemaju cjelovit kanalizacijski sustav niti su u funkciji uređaji za pročišćavanje otpadnih voda. To znači da se sve otpadne vode ispuštaju u vodne resurse sliva rijeke Cetine. U planu je izgradnja kanalizacijskih sustava i uređaja, ali još nije došlo do njihove realizacije. Točkasti izvor zagađenja je i industrija. Industrijska poduzeća uglavnom imaju kanalizacijsku mrežu otpadnih voda s najčešće neodgovarajućim uređajem za pročišćavanje, a uglavnom nemaju nikakve uređaje za čišćenje oborinskih voda koje se ispuštaju izravno u vodne resurse. Zagađenje iz difuznih izvora (poljoprivreda, promet, odlagališta krutog otpada) ispire se i brzo odnosi u podzemne i površinske vode sliva. Hidrogeološka obilježja krša i velike visinske razlike u slivu uvjetuju da se zagađenje brzo i nepromijenjena sastava javlja na nizvodnim vrelima, u rijeci Cetini i njenim pritocima.Pri korištenju rijeke kao recipijenta otpadnih voda bez odgovarajućih sustava za pročišćavanje došlo je do zagađenja rijeke, a time i izvora vode za vodoopskrbu, kao i ušća te obalnog mora; ugrožavanja kvalitete vode za vodoopskrbu na širem regionalnom prostoru, a time i zdravlja stanovništva i turista; ugrožavanja ekosustava i biološke raznolikosti rijeke i priobalja; i umanjivanja prirodnih i krajobraznih vrijednosti područja.U slijedećem nastavku: 1.4. Vodena fauna kukaca (tulari, muhe plesačice )Uredio: miro