Stjepan Gunjača, Tiniensia Archaeologica-Historica-Topographica

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Povijest Pađena, Kninskog Polja, Vrpolja, Plavna i Knina na ovim web stranicama foto iz Gunjača S., Tiniensia...

O starohrvatskim starinama sa područja kninske okolice počelo se pisati polovinom 18. st. (Gašpar Vinjalić, Compendio storico sulla Dalmazia, 1746.). Kroz 19. st. nastavljaju Ivan Kukuljević, Vicko Milić, Šimun Milinović i Šime Ljubić… Od stranaca, Rudolf Eitelberger von Edelberg , Thomas Graham Jackson.

To su uglavnom bili opisi onoga što se moglo vidjeti bez arheoloških radova.

Niz društvenih okolnosti tog vremena se posložilo i pomoglo razvoj starohrvatske arheologije na području Knina. Sve snažniji narodni pokret za hrvatski jezik i za sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatske, planovi o gradnji željezničke pruge Siverić – Knin i što je najvažnije, pojava fra Luje Maruna, ljubitelja i fanatika u pronalaženju starohrvatskih položaja. Zahvaljujući svome utjecaju, Stipan Zlatović ga dovodi, 1885. za župnika u Knin. Već iste godine, Marun, osniva „Odbor za istraživanje hrvatskih starina u kninskoj okolici“. God. 1886. se počinje sa prvim iskopavanjima u Biskupiji. Don Frane Bulić pruža prvu stručnu pomoć i pomaže u promidžbi istraživanju hrvatskih starina. „Odbor“, god. 1887. osniva „Hrvatsko starinarsko društvo“.

Istraživanja na Crkvini u Biskupiji traju do 1908. Najznačajniji nalazi su: ostaci trobrodne bazilike¹, ulomci dvaju ciborija², zabat s likom Bogorodice, ulomci tranzene³ s likom hrvatskog dostojanstvenika.

Osim na Crkvini, u tom razdoblju Marun je istraživao kod Katića Bajama, gdje je otkrivena jednobrodna starohrvatska crkva; na Stupovima je otkrivena trobrodna bazilika; na Lopuškoj glavici, jednobrodna crkva; na Bukorovića podvornici, ostaci jednobrodne crkve. Pod sv. Trojicom su uočeni tragovi građevine centralnog oblika.

God. 1886. su počela i ozbiljnija istraživanja na Kapitulu (Gajnjača), a kako su u njemu sudjelovali radnici na gradnji pruge, mnogi nalazi su uništeni.

God. 1888. počela su istraživanja ispod kninske Tvrđave, na jugoistočnoj strani Spasa, gdje je otkrivena jednobrodna crkva iz nešto kasnijeg razdoblja.

O prvim nalazima, piše don Frane Bulić u „Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz doba narodne hrvatske dinastije“.

Potaknut prvim uspjesima, Odbor na Drugoj glavnoj godišnjoj skupštini društva, 1888. Donosi odluku da bi Društvo trebalo proširiti područje svog djelovanja i na druge starohrvatske položaje. Temeljem te odluke, Marun vrši istraživanja oko Drniša, Šibenika, Vrlike, Trogira, Kaštela, Skradina, Biograda i Benkovca.

Brojnost nađenih spomenika je omogućila osnivanje i otvaranje „Prvog muzeja hrvatskih spomenika“ u Kninu, 1893.g.

Na Sedmoj glavnoj godišnjoj skupštini Društva, 1894., odlučeno je da se pokrene časopis „Starohrvatska prosvjeta“, čemu je pridonijelo popunjavanje Znanstvenog odbora, Društva. Za glavnog urednika izabran je Frano Radić. Prvi broj časopisa je izašao 1895., a privremeno prekida sa izlaženjem 1902. God. 1927. ponovo počinje sa izlascima, uz naznaku „Nova serija“.

Svrha ovog teksta nije dati pregled rada „Hrvatskog starinarskog društva“, posebice don Maruna, ali moram naglasiti da se njihove aktivnosti do I svjetskog rata ne bi mogle ni nabrojati u jednom članku. O tome, drugom prilikom.

Nakon I svjetskog rata, diplomatskim igrama, Talijani dolaze u Knin i protjeruju don Luju Maruna u Sinj, gdje ostaje do 1921., do odlaska Talijana iz Knina.

Po povratku u Knin, Marun obnavlja rad Društva i Muzeja. U Znastveno vijeće ulaze najeminentniji hrvatski povjesničari tog vremena. Obnavlja se i „Starohrvatska prosvjeta“.

Šestosiječanjska diktatura u Kraljevini SHS, šalje Maruna u mirovinu i udaljava iz Društva, čiji rad sve više slabi, da bi početkom II svjetskog rata i prestao.

Hrvatska arheologija, a time i kultura uopće dužna je Marunu i HSD-u, jer su stvorili temelje za daljnji razvoj.

U okolnostima, koje je nametnula Šestosiječanjska diktatura, javlja se mlad, ambiciozan i školovani povjesničar i arheolog, Stjepan Gunjača. God. 1933., postavljen je na dužnost kustosa „Muzeja Savske i Primorske banovina“ u Kninu. U nepovoljnim vremenima za starohrvatsku arheologiju, kada o arheološkim istraživanjima nije moglo biti ni riječi, Gunjača se hvata sistematizacije, identifikacije i konzerviranja naslijeđene građe u Muzeju. Veliki posao, s obzirom da je on toj građi prišao prvi, kao stručnjak, od njena pronalaska.

Nije tema ovog teksta, ali treba spomenuti Gunjačinu vidovitost, kada je jedanaest kamiona muzejske građe iz Muzeja, u tajnosti i unatoč zabrani vlasti, preselio u rodnu kuću u Sinju.

Nakon rata, Gunjača radi revizijska istraživanja oko Knina. Nadopunjuje stara saznanja o starohrvatskoj i onoj kasnijoj povijesti kninskog kraja. Ali, i novim dokazima i pristupima donosi i predlaže nova rješenja.

Sve ovo ukazuje na okolnosti koje su Gunjaču stavile u prvi plan kao starohrvatskog i srednjovjekovnog arheologa i povjesničara. Brojni su njegovi radovi, Gunjača je pisao jako puno. Među njima se ističe „Tiniensia Archaeologica- Historica-Topographica“ (Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 6, Zagreb, 1958., Starohrvatska prosvjeta ser. III, 7, Zagreb, 1960., u prvom izdanju; Split, 2009., u drugom izdanju).

Baš je to tema ovog članka.

Unatoč važnosti Knina i kninskog područja za početke hrvatske državnosti, povijesti i kulture „Tiniensia“ je bila i još uvijek je najopsežniji pokušaj sinteze njihove povijesti. Prošlo je više od pedeset godina od prvog izdanja, „Tiniensia“ je još uvijek referentno djelo u svojoj kategoriji. Formalno je podijeljena na I i II dio, međutim kao uredniku rubrike Povijest Knina meni je zanimljivija mogućnost podjele na povijesni i arheološki dio. U „povijesnom dijelu“ Gunjača piše o povijesti Pađena, Kninskog polja i Vrpolja, Plavna i Knina. U „arheološkom dijelu“ piše o nalazima na tim područjima.

Stoga mi je posebno zadovoljstvo što ću na stranicama http://grad-knin.net/blog/grad-knin/povijest-knina/  objaviti dijelove, i to velike dijelove, „Tiniensie“. Dijelove o povijesti naselja Pađene, Kninskog polja i Vrpolja, Plavnog, te Knina. Veliki materijal za kojeg će mi trebati prilično vremena. Bit će objavljen, na način, kao i tekstovi Fortisa, Lovrića i Matutinovića.

Za njegovu objavu, zahvaljujem se Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, koji je nakladnik rečenog djela u I i II izdanju. Zahvaljujući njihovoj ljubaznosti, susretljivosti i nesebičnosti osigurali su mi formalno pravne i praktične okolnosti za objavljivanje „Tiniensia Archeologica-Historica-Topographica“.

Činjenična kronologija arheoloških istraživanja na kninskom području, u ovom članku, je preuzeta iz Jelovina Dušan, „Osnivanje i rad kninskog Starinarskog društva“ u „Starohrvatska prosvjeta“, ser. III, sv. 18., Split 1990., 91-117; Hrvatsko arheološko društvo, „Izdanja HAD“, sv. 15., 1990., str. 11-21. Velika praktična opravdanost ove objave je u činjenici da Narodna knjižnica Knin, nema ni jedno ni drugo izdanje, stoga se, puno iskorištavanje internetskih mogućnosti nameće po sebi. Nadam se da će vam mogućnost boljeg uvida u povijest prostora i ljudi koji žive na njemu pružiti zadovoljstvo kao i meni.

¹trobrodna bazilika: „Naziv bazilika preuzet je za kršćanske bogoštovne građevine iz klasične svjetovne arhitekture, a njim se u običnom životu označavala građevina za javno okupljanje.“ (V. Kapitanović, Kršćanska arheologija, Split, 2006.). Ranije su se koristili nazivi: ecclesia (crkva), domus (kuća), aula (dvorana), titulus (naslov),… "Lađa (brod, op. ur.) u širem smislu obuhvaća čitav prostor unutar crkve, koji se sastoji od više spojenih arhitektonskih cjelina, od kojih svaka ima svoju namjenu.“ (V. Kapitanović, isto)

²ciborij ili baldakin „je zapravo na četiri stupa postavljeni natkrivač. U starini je takav natkrivač nad grobom i prijestoljem simbolizirao svetost mjesta, što su kršćani prihvatili u grobljima, bazilikama i krstionicama.“ (V. Kapitanović, isto)

³tranzena, šuplja ploča u pregradi

Literatura:

Jelovina Dušan, „Osnivanje i rad kninskog Starinarskog društva“, Hrvatsko arheološko društvo, „Izdanja HAD“, sv. 15., 1990., str. 11-21., Zagreb, 1992.

Gunjača Stjepan, Izbor iz djela, Književni krug, Split, 1991.

Kapitanović Vicko, Kršćanska aheologija, Split, 2006.

Građani Knina, Hrvatske, Svijeta, komentirajte ovaj članak ili temu u Komentarima ispod teksta, na http://redakcija@grad-knin.net ili na http://www.grad-knin.net/forums.

autor: miro