Kninski izletnik, Kosovčica

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Izvor Kosovčice u blizini Jovića

Svi uobičajeni putevi zaobilaze Kosovčicu. Između vas na cesti i rječice je uvijek, barem 300-400 m Kosova polja. Gledano tako sa daljine, čitav taj kraj djeluje idilično, pitomo, kao veliki golf teren. Podsjetio me je na Orašnicu. Potaknut takvim slikama, odlučio sam prošetati njenim obalama. Tih 10-tak kilometara čini se kao ugodna velika šetnja. O značaju Kosova polja u našem zajedničkom sjećanju da i ne govorim.

Uputio sam se iz Biskupije u Joviće. Prema karti, tamo, odnosno blizu, izvire Kosovčica. I zaista, za sat i po sam došao na izvor . Slika (odnosno lice) Biskupije iz članka na http://grad-knin.net/knin/hrvatska/biskupija-hodocasce-u-svetiste-sv.-marije/  pratila me cillim putem. Od Biskupije do Jovića, tih skoro 10 kilometara, je jedno veliko izletište. Svako mjesto je jednako dobro. U Jovićima sam skrenuo ispod crkve sv. Ilije livo, pa onda stalno desno i nakon otprilike 1 kilometra došao do izvora http://grad-knin.net/galerija/slika/1085/ ). Ljeti, za vrućeg dana idealno misto za popit pivo u hladovini. Izvor je izveden u betonu. Tako je tu i mali bazenčić. Taman za noge toćat. Ovo nije reklama za pivo, ali triba li vam još što?

Kraj izvora je neki mali pogon, kao vodocrpna stanica (http://grad-knin.net/galerija/slika/1086/ )(. Prvi problemi počinju, već na prvom metru Kosovčice. Sve zaraslo. Drača do vode. Još pun volje, skinuo sam sandale pa u rječicu i tako nekih 50 metara do prvog mlina (http://grad-knin.net/galerija/slika/1088/). U blizini još dva( http://grad-knin.net/galerija/slika/1091/, http://grad-knin.net/galerija/slika/1093/ ). Pa onda malo ovim, pa malo onim putem i počelo se ukazivati i to naličje zasad Kosovčice, a kasnije i Kosova polja. Koliko je zaraslo, nisam više mogao ni rječicom. Ali još sam pun volje, pa malo poljem, malo potokom i eto me u Jovićima (http://grad-knin.net/galerija/slika/1092/).

Tu ćete, ako ste osoba od smjelih vizija, pomislit da ste u Arkadiji. Pa ako ništa drugo, valjda se čitav put isplatio zbog te vizije(http://grad-knin.net/galerija/slika/1094/, http://grad-knin.net/galerija/slika/1095/, http://grad-knin.net/galerija/slika/1096/, http://grad-knin.net/galerija/slika/1097/ ).

Da me ne bi prokleli, ako ste ovaj tekst doživjeli kao poziv na izlet na Kosovčicu, ovdje stajem. S obzirom, na ono što sam kasnije vidio mogao sam komodno u auto (ovdje sam bez auta) i kući. Što se tiče potrage za izletištem na Kosovčici (http://grad-knin.net/galerija/slika/1098/).

Da bi se uvjerio, što je sve ljudski nemar i loše gospodarstvo učinilo ovom kraju, simbolu starohrvatske baštine, gonjen tvrdoglavošću produžio sam naprijed. Na desnoj strani Kosovčice. Veliku većinu puta nisam joj mogao prići na manje od 50 metara. A na ono par mista što sam je vidio, crna, nepokretna voda, baruština, pokrivena nekom bilom pjenom (http://grad-knin.net/galerija/slika/1102/). Na drugom mistu nisam moga ni naprid ni nazad. Ma dobro mogao sam nazad, pa okolo kole. To mi se činilo besmislenim, a već pomalo i umoran, prešao sam na livu stranu (http://grad-knin.net/galerija/slika/1110/). Ista stvar. Drača, drača i šikara (http://grad-knin.net/galerija/slika/1111/). Ni naprid ni nazad. Ali sad nisam moga ni preko Kosovčice. Pa ajd na prugu. 5-6 metara opet drače, kanala i nekako sam se uzverao na prugu i njome naprid. Što li su pomislili vozači koji su me vidili sa ceste? Munjara?

Veselija sam se što ću svratit na Lopušku glavicu. Ali nakraju iznerviran, a i umoran uz to što nigdje nikakve naznake ni di ste ni kamo ćete.

Eto me u Požara (kasnije prema karti). Ponadao sam se da će me ljudi znat uputit kuda. Kapitul, šta je to? Ali fala im za vodu.

Još jednom sam se ponada, kako će sad biti lakše, jer (opet) prema karti Kosovčica bi trebala biti ozidana. Možda i je, ali triba doć do nje i vidit.

I tako na kraju željeznički most i velika tuga. Kosovčica se stidljivo ulijeva u Krku (http://grad-knin.net/galerija/slika/1113/). U Kninu sam.

Što reć na kraju? Kosovo polje? Polje mitskog značaja za Hrvatsku. Polje, u svakoj legendi Hrvata. Nizozemci nasipaju more da bi dobili više kopna. Mi ne znamo što ćemo sa svojim. Zemlja koja je hranila tisućama godina, danas Hrvatskoj nije dovoljno dobra. Pa dobro, ako danas malo tko želi na traktor, ne bi li općina, županija, država ili tko već, mogla pokazati malo poštovanja prema ovom prostoru, pa ga učiniti barem prohodnim. Da bi mogli uzet dicu ili unuke za ruke i pričat im o hrvatskim kraljevima šečući se v petih crikvah v Kosovi. Da su se sve one priče o staroj hrvatskoj državi dešavale ispod naših prozora, a ne tamo negdje.

Što se izletnika tiče, triba još jednom probat, ali od Šarenih jezera.

Ajd, bok.

Građani Knina, Hrvatske, Svijeta, komentirajte ovaj članak ili temu u Komentarima ispod teksta, na redakcija@grad-knin.net  ili na http://www.grad-knin.net/forums. 

Autor: miro