Zvone zvona sv. Ante

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Mjesto radnje, zvonik Crkve sv. Ante

Nedjeljno jutro, ožujak ili travanj, priroda se budi. Dani su sve duži, sunce sve toplije i sve je puno svijetla. Ponovo se štekati stavljaju ispred kafića. Dica skaču okolo, … dica ka dica. Ispija se jutarnja kava. Na trenutak zaboravljamo tugu svakodnevice. Zvuka, svjetla i boje nedjeljnog jutra kulminiraju zvonjavom crkvenih zvona. Ma ko to more platit.

Vjerujem da su se neki od vas uhvatili kako sanjare u ovakvim trenucima. A, kad je riječ o zvonjavi crkvenih zvona, jeste li se ikad upitali o priči koju zvona mogu ispričati? O priči kninskih zvona?

Priča o kninskim zvonima počinje zvonikom crkve sv. Ante. Da se ne ponavljam pogledajte http://grad-knin.net/knin/hrvatska/crkva-i-samostan-sv-ante-ii/. U tom tekstu ćete naći prve podatke o njima. Međutim, polako, do njih treba doći. Ne znam, što im u rješenju, znači ono „podijeljen u horizontali u četiri nivoa“. Do vrha vode drvene skale, sa devet odmorišta. Crkveni zvonici su, u doživljaju javnosti, često mjesta koja čuvaju mnoge stare tajne. Sa kninskim to nije slučaj. Barem ono što se može vidjeti. Pri dnu zvonika je niska ostava, u kojoj se trenutno čuvaju kupe, crijepovi. Tu je i mali okrugli, ostakljeni prozor. Još koja skala i dolazim do udubine u zidu. Prema britvelama (šarkama) u zidu, to je nekad, vjerojatno, remeti (zvonaru) služilo kao zidni ormar. Kroz otvor u plafonu izlazim na lođu zvonika.

Okrenuvši leđa jugu, gledam u tri zvona i Bosnu u daljini, na sjeveru.

Priča kninskih zvona?

S obzirom na njihovu prisutnost u svakodnevnom životu, a i važnost u ne toliko davnoj prošlosti, ta zvona zaslužuju da se ispriča njihova povijest.

Prvo zvono s lijeva (u rješenju Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, to je drugo zvono, v. http://grad-knin.net/knin/hrvatska/crkva-i-samostan-sv-ante-ii/) je lijevano u splitskoj zvonoljevačkoj radionici Jakova Cukrova, 1901. godine. Jakov Cukrov (1838.-1902.), rodom iz Šepurina na Prviću. Godine 1875. preuzeo je radionicu Jeronima Colbachinia (1820.-1875.) iz Bassana. Nakon njegove smrti zvonoljevačnicu su preuzeli njegovi sinovi. Tvrtka Cukrov, izlila je ukupno 1207 zvona ukupne mase 160 t. U podacima o ovom zvonoljevaču, našao sam i nekadašnju cijenu lijevanja zvona. Godine 1921., iznosila je 35 dinara (to je bila prva Juga) po kilogramu bronce. Ta cijena je uskoro devalvirala na 50 dinara. Cijena današnjih zvona, mase 1t, je oko 11000E. Kod ovih zvona lijevanih u zvonoljevčnici Cukrov ima jedna zanimljiva pojedinost. Literatura o kampanologiji (tako se to kaže u stručnoj literaturi), ne pominje zvona tvrtke Cukrov prije 1920. Odnosno, sva njihova zvona za koje sam mogao naći podatke, lijevali su njegovi nasljednici. Stoga, ovi podaci o kninskim zvonima tvrtke Cukrov, su jedini podaci o zvonima koje je lijevao začetnik tvrtke, Jakov. Na zvonu je natpis: „LIEVNICA ZVONA JAKOVA CUKROVA SPLJET 1901. / IME ISUSOVO MILIEVCI“. Ovaj natpis nisam uspio vidjeti ni fotografirati zbog tijesnog prostora u lođi zvonika. Njegove dimenzije su: visina 66 cm, promjer zvona 63 cm. Podatke o masi nemam, ali prema drugim zvonima, masa bi mu mogla biti oko 150 kg.

Srednje, najveće, zvono lijevano je u zvonoljevačnici Lebisch Kvirina u Zagreb, 1932. godine. K. Lebisch je sa zvonoljevačkim poslom počeo u Rijeci, gdje je imao radionu 1919.-1926. Prelazi u Zagreb gdje otvara drugu zvonoljevačnicu 1926.-1939. Izlio je nekoliko stotina zvona. Sin je Lebiš Ivana, također zvonoljevača, podrijetlom Čeha, koji je imao radionu u Zagrebu, a umro je 1909. godine. Dimenzije našeg zvona su: visina 94 cm i promjer 109 cm. Za masu, kao i kod prvog zvona. Masa mu je oko 700-750 kg. Na njemu je natpis. SALIO/KVIRIN LEBISCH/ZAGREB/1932.

Treće zvono je lijevano u zvonoljevačnici Blazine Antuna u Zagrebu, 1932. godine. Zajedno sa Ivanom Lebišem je 1903. preuzeo kaptolsku ljevaonicu u Zagrebu. Do 1910. g. su izlili oko 280 zvona. Lebiš je umro 1909. i od tada je Blažina nastavio samostalno. Na njemu je natpis: NA SLAVU MAJKE ŽALOSNE/SV. FRANA I SV. ROKA/SALIO/A. BLAZINA ZAGREB 1931. Dimenzije kninskog zvona su: visina 71 cm, promjer 83 cm, masa 324 kg.

Primjetili ste različito doba izrade zvona sv. Ante? Što je bilo u međuvremenu? Za vojne potrebe u I svjetskom ratu austrijska vlast je oduzimala zvona i pretaljivala ih u oružje. Tako su „stradala“ i dva kninska zvona.

Gdje su naša zvona po svojoj vrijednosti i značaju? Koji su objektivni kriteriji za takvu ocjenu? Pa, vjerojatno dimenzije, starost, povijest zvona i njegova umjetnička vrijednost.

Najstarije poznato zvono je u berlinskom muzeju, potiče iz Asirije, izliveno 1000 g.pr.Kr. U Hrvatskoj je to zvono iz crkve sv. Grgura u Šibeniku. Saliveno je 1266. godine.

Najteže zvono, uopće, je rusko carsko zvono „Car Kolokol“. Teško je 198 t, visoko 6,13m, promjera 6,4m (nikad nije zazvonilo i još uvijek je na zemlji, otkako je saliveno). Najteže zvono zagrebačke katedrale, je zvono Presvetog Trojstva, mase 6445 kg, visine 2,16m, promjera 2,18m.

Knjiga Bosilj I., Zvona, navodi podatke za veliki broj zvona u Hrvatskoj. Pretpostavljam, da je autor, koji nešto zna o zvonima u svojoj knjizi naveo značajna zvona u Hrvatskoj. Prema podacima iz ove knjige (autor nije naveo kninska zvona), a i prema podacima koje sam našao na internetu, kninska zvona se ističu i po veličini i starosti, ali niti su najstarija, niti su najveća. Kako se to kaže, u gornjoj polovini.

I ono što uvijek treba ponavljati. Toga nikad dosta. Crkva i samostan sv Ante su zaštićena kulturna dobra, spomenici kulture grada Knina, RH.

Zahvaljujem se uredu Župe sv. Ante Knin na susretljivosti.

Ovaj tekst o zvonima me je podsjetio na moga dida Stipu, Stipana, remetu sv. Ilije. Čovika velikog životnog iskustva, kome se dalmatinski krš i to iskustvo ogledalo na licu. Osobenjaku, koji je zbog tako nevine djelatnosti kao što je povlačenje zvona imao posla sa milicijom. Danas mi je ža šta nisam više i pozornije sluša tog ćutljivog čovika. Ali ka ditetu mi je bilo važnije skakat po potoku Sutini. Zato pozivam vas sve, koji to imate još priliku, da izvučete te priče od svojih baba i didova, možda čak i onih prije njih. Stavite to na papir, pa podijelite sa nama, da se ne bi zaboravilo. Dida Stipe laka ti zemlja!

Literatura:

s. Lina Slavica PLUKAVEC, Zvona zagrebačke prvostolnice – integralni dio europske kulturne baštine. Crkvena kulturna dobra, analecta, 2. 2004.

BOSILJ I., Zvona. Zagreb 2000.

GRKOVIĆ S., Zvona/cinkuši/kampane: slava glasu nebeskom (tradicijski obrt zaogrnut ruhom). web stranica Ministarstva kulture

Građani Knina, Hrvatske, Svijeta, komentirajte ovaj članak ili temu u Komentarima ispod teksta, ili redakcija@grad-knin.net.

miro