Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Prvi Vlasi u hrvatskoj povijesti (slika iz MUŽIĆ I., Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji. Split 2010.)

Početkom XIV. st. spuštaju se sa bosanskih brda Vlasi i teže k Hrvatskoj. Prvi put ih susrećemo imenom g. 1322., kad u bici kod Liske pomažu bana Mladena. Ovdje smo im sreli katune, kad ih je ono Kurjaković poslije smrti Vojvode oteo Ivanu Nelipiću. Sredinom stoljeća Vlasi prodiru sve više; ima ih u okolici Knina, gdje ban Nikola Seć g. 1365. kraljevskim Vlasima Pribanu, Ratku, Dudanu, Vojnu i Mladenu sinovima Zilana daje Vidče selo (poznato i pod imenom Krivonos) između Kegla i Zrmanje (danas Krivonos kod odlomka Travice u Erveniku). U ispravi se kaže, da je to selo bilo prazno i lišeno stanovnika. Ban ga napučuje ovim Vlasima uz uvjet, da sagrade kuće, pa će u roku od 3 godine biti oprošteni od svih tereta, a poslije će banu vršiti vojne dužnosti.²⁷⁶ Tokom vremena naselilo se toliko Vlaha u kninski okoliš, da se našao način života sa urođenim stanovništvom i državnom organizacijom u tolikoj mjeri, da se kninski knez Petar Martić naziva podjedno i knez Vlaha.²⁷⁷ A još prije toga nalazimo identičan slučaj. Naime, g. 1368. Stjepan Kupšić kastelan Rmnja naziva se još i “comes Olachorum”.²⁷⁸ No drukčije je bilo s dalmatinskim gradovima. Vlasi, poglavito stočari i bez tradicije i smisla za jače organizacione forme, disciplinu i red, dolazeći u blizinu dalmatinskih gradova sukobljuju se s mentalitetom ustaljenog organizacionog poretka i kad su stali pljačkati po okolišu gradova, izazivali su zabrinutost i revolt. Gradovi se opiru i često prosvjeduju, pa Trogirani g. 1371. šalju izaslanika vicebanu u Knin, da uredi pitanje Vlaha, koji pljačkaju okoliš.²⁷⁹ Inače od svih gradova Trogir ima u ovo vrijeme najviše kontakta s banom odnosno s kraljevskom vlasti u Kninu. Godine 1371. pronio se glas, da će kralj doći u Knin, pa trogirsko vijeće zaključuje, da u Knin pošalje biskupa sa izaslanicima s tim, da se poslanstvo ne zadrži više od tri dana. Biskupu će se dati 6 konja i dnevnica od 4 libre. S njim će ići trogirski knez i još dva izaslanika, pa se svakomu od njih daju po 4 konja i dvije sluge, pa dnevnica od 3 libre.²⁸⁰ Ne zna se što su s kraljem imali raspravljati i da li je kralj došao u Knin, pa prema tomu da li se ovo poslanstvo uopće uputilo. Druga poslanstva banu ili vicebanu nalazimo iste²⁸¹ kao i iduće godine.²⁸²

Kninski kaptol kao notarijatska institucija ne pokazuje veću djelatnost, u ovom razdoblju jakog utjecaja bana, ili nam se bar nisu o tomu sačuvali dokumenti. U kaptolu se g. 1356. nagađa knez Ivan Nelipić s nekim plemićima iz Cetine, koji su polagali svoje pravo na posjede u Cetini na osnovu privilegija, koje im je dao kralj Andrija, a knez je tražio da pred biskupom Blažom pokažu tu darovnicu.²⁸³ Čini se, da boravak cetinskog kneza u Kninu nije bio povezan samo za ovu nagodbu. Ako uzmemo u obzir, da je te godine bjesnio Ludovikov rat protiv Venecije, pa povežemo onaj odlazak vicebana u Cetinu, da pridobije Nelipića i k tomu, da je poslije Zadarskog mira ovaj Nelipić raširio svoje posjede i bio u milosti Ludovikovoj, te od njega dobivao domene i titule,²⁸⁴ onda s velikom vjerojatnošću možemo pretpostaviti, da je pomagao bana Ćuza u ratu ili lično sa svojim četama ili mu ih poslao. Godine 1376. pravi se javni akt u Kninu “in capella di San Bartolomeo”,²⁸⁵ a g. 1381. na molbu Margarete, udove kneza Nelipića, kninski kaptol ovjerava ispravu kralja Ludovika iz g. 1372.²⁸⁶ Banov prestiž zastalno je potisnuo riječ kninskog biskupa, a ban Emerik Lacković od Šimotornje za samu jednu godinu banovanja (1368.) snizio mu je toliko ugled i moć, da su preko biskupova autoriteta potpuno prelazili osim Emerika još i njegovi službenici. Nosili su biskupu što god i gdje god su mogli što dohvatiti.

Tako banov službenik Tumpa iz Radučića (i danas selo na zapad Kninu) diže biskupu u Lapcu i Vrlici: pšenicu, ječam, zob, proso, pir i vino. Grubiša u Grahovu: žito, pčele i novce. Stjepan Kupšić kastelan Rmnja i knez Vlaha u Lapcu: pšenicu, proso, ječam, i zob. Dražoje iz Ključca u “Chomenzon” (= ?) žito i vino. Vicekastelan Knina Nikola u Starhovici: vino i zob. Nikola kastelan Sokola i Unca u Sokolu diže vino, pšenicu i zob, u Uncu žito, a u Butinoj vasi vino i raznu hranu. Jureta službenik iz Vrlike u Srbu oduzima žito. Stjepan rečeni Nijemac, kastelan Peći u istoj Peći: žito i pčele. Viceban Ladislav u Promini vino i žito, a u Kosovu žito i ulje. Drugi viceban Jura u podgrađu Knina vino, u Vrlici ječam, zob i pšenicu, a u Uzdolju: ječam, zob i vino. Ivan sin Nikole “castellanus maioris castri Tiniensis” pod Kninom tj. u njegovu podgrađu vino, za koje se ističe, da je dobro. U istom podgrađu on uzima grede i daske, koje su bile priređene za popravak katedrale i nosi ih u tvrđavu, te s njima uređuje kuće, štale i kupelji. I napokon, ovaj kastelan uzima “in magno castro Tiniensi” 1013 starija žita i 1000 kabala vina. Sve je to, u dokumentu se kaže, potjecalo od desetine i drugih biskupovih dobara.²⁸⁷ Katić zaključuje, da se biskup Nikola nije usudio tužiti bana, dok on nije sišao sa banske stolice, jer se bojao osvete. Po tomu, što uz svakog službenika stoji “tunc” (banus, vicebanus, castellanus), što znači “bivši”, Katić vidi, da nisu obnašali više te časti, kad je pisan dokumenat (14. XI. 1349.), pa njihovo svrgnuće dovodi u uzročnu vezu s ovim postupkom prema biskupu.²⁸⁸ Svakako se pad biskupova autoriteta odrazio i na druge, koji su imali obaveze podavanja biskupu, pa su to iskoristili i uskraćivali ili zatezali podavanje. Tako knez Ivan Nelipić osam godina kasnije uređuje s biskupom Pavlom rok uplate desetine, koju će svake godine davati na 11. XI. i 25. XII. na osnovu uglavljene cijene, koja vrijedi zauvijek. To je onaj akt, za koji je označeno, da je načinjen “Tinine, nella, capella di san Bartolomeo”.²⁸⁹ Nego, tokom našeg izlaganja spomenuli smo nekoliko pojedinosti, koje su u uskoj vezi s arheološko – topografskim oznakama Knina, pa je vrijedno, da se sad na njih detaljnije osvrnemo i bacimo makar nešto svijetla na potpuno nejasnu sliku tadašnjega grada. Prvo, što nam se spominje u Kninu, jest castrum, tvrđava, kojoj je jezgro bilo na današnjem sjevernom dijelu i od koje se sačuvao jedva primjetan preostatak, te nikako ne znamo, što je ona tada obuhvatala. Znamo još i to, da je uz tvrđavu bila crkva sv. Marije, u kojoj se služilo hrvatski, pa kninski biskup i napokon, vidjesmo, franjevci. Kad su u Kninu stolovali hrvatski kraljevi, bez sumnje je ta tvrđava bila već proširena, ali koliko i što je sve zahvatala, ne znamo. Početkom druge polovice XIII. st. nalazimo, da u Kninu odsjeda kraljica Marija i herceg Bela. Tu je bansko sijelo, kao i sijelo banskog suda, tu odsjedaju drugi dostojanstvenici i izaslanstva, tabore se vojske, gradi se ispod tvrđave nova katedrala, pa moramo već u XIII. st. gledati na Knin ne kao na obično malo naselje ispod utvrđenja, nego kao na razvijen gradić za ono doba, koji se nekoliko puta i naziva terminom “civitas”. Centar Hrvatske države se izgradnjom morao razlikovati od drugih naselja, jer su na to utjecali specifični faktori, kao što utječu na svaku prijestolnicu.

U XIV. st. javlja se više detalja, koji će nešto upotpuniti prazninu. Najprije g. 1345. nalazimo, da se izrijekom spominje “sala palatii dicti castri Tinini”, u kojoj se ratificira ugovor između mletačkog nuncija i Nelipića. Radi se dakle o palači, koja se nalazila u utvrđenju, a jedna dvorana u njoj služila je za službeno – reprezentativne svrhe. Već naziv palača i reprezentativna sala u njoj upućuju nas na pomisao, da su tu za boravka u Kninu prebivali odličnici, kao što su kraljica Marija, herceg Bela i kralj Karlo Roberto. Tvrđava je dakle opsežna, kad je u njoj ta palača, a bez dvojbe su u blizini bile nastambe banova, Nelipića i vicebanova. Sretosmo se i s kastelanima, koji bezuvjetno stanuju u tvrđavama. Prostor tvrđave u XIV. st. bio je dakle velik, a da je tako, evo nam najboljeg dokaza u dokumentu, koji se odnosi na spomenutu tužbu biskupa na bana Lackovića i njegove službenike. Tu se dva puta nalazi navedeno veće utvrđenje Knina “castelanus maioris castri Tiniensis”, “in magno castro Tiniensi”. Dakle kninsko utvrđenje bilo je podijeljeno na dvoje, od kojih se jedno naziva veće, što nam govori, da je drugo bilo manje. Po tomu, što se kastelan Ivan izričito spominje kao kastelan većeg grada, znači, da je netko drugi bio kastelan manjega grada. Prema tomu u Kninu su bila dva kastelana ukoliko nije potkastelan upravljao manjim, za kojeg iz ovog dokumenta također doznajemo, da je postojao i zvao se Nikola. Spominje se dva puta izričito i podgrađe: “hoc est in eius suburbio”, “in eodem suburbio Tiniensi”, a treći put se razumijeva, kad se govori o pripremljenim gredama i daskama za popravak katedrale, za koju znamo, da je bila u podgrađu. Poznato je, da u podgrađu prebiva stanovništvo i da se u njemu nalazi ono, čime se stanovništvo dnevno služi, kao napr. crkve, pa ovdje i katedrala. Pitanje je sada, što je bilo u kojem gradu. To nam također osvjetljuje ovaj dokumenat. Naime kastelan Ivan iznosi građu za popravak katedrale iz podgrađa u tvrđavu i tu s njom uređuje (već postojeće) kuće, štale i kupelji. Kako je on bio kastelan veće tvrđave, to su ti objekti bili u njoj, iz čega možemo zaključiti, da je veća tvrđava služila za stanovanje njenih upravljača i zastalno viših funkcionera od njih, kao što su vicebanovi, od kojih i opet ovdje prvi put susrećemo dvojicu: Ladislava i Jura (≫Jurra”). Prema tomu bi manji grad služio vojno strateškim svrhama, i pošto se taj zato i začeo na vrletnu i usku prostoru, stariji je, i držim, da se nalazio u sjevernom dijelu današnje tvrđave, a da je veliki grad obuhvatao prostor u južnom dijelu.

Ali ovaj nam dokumenat iznosi još jedan detalj. Naime u njemu se spominje, da kastelan Ivan uzima biskupu u samom Kninu stvari na dva položaja: materijal kod katedrale, kao i vino u podgrađu, a 1013 starija žita i 1000 kabala vina “in magno castro Tiniensi”. Prema tomu biskup je imao objekte i u podgrađu i u većem gradu Knina. U podgrađu je on bio vezan s katedralom, a budući da se spominje, da je tu oduzeto biskupu vino i to dobro, moramo zaključiti, da je uz život spojen sa katedralom postojao još neki biskupov objekt, u kojemu je stojalo vino, pa se tu radilo o njegovu kaptolu, na što ćemo se još osvrnuti.

Nas zanima, što je ono bilo biskupu u većem gradu. Ako usporedimo količine zaliha, koje su biskupu oduzimane, onda su one bile najveće u većem gradu Knina, a podjednako s njima idu zalihe u Lapcu, vidjet ćemo, da su u ostalim mjestima zalihe redom i neusporedivo manje. U većem gradu Knina je biskup dakle akumulirao zalihe najveće vrijednosti, a s obzirom da smo utvrdili, da je tu bio stambeni prostor dostojanstvenika kao i to, da je biskup bio kancelar, glava notarijatskog kaptola, sudac i konačno, da mu je katedrala bila u podgrađu, ne možemo drugo zaključiti, nego da je i kninski biskup stanovao u većem gradu Knina. U izvorima ćemo često susresti, kako su notarijatski akti povezani s oznakom, da su načinjeni u sv. Bartolomeju. Naši historici i arheolozi zavedeni Farlatijem, kao i krivom pretpostavkom i tvrdnjama u jednoj varijanti, da se katedrala nalazila na Kapitulu, gdje je bila crkva i samostan sv. Bartola, držali su bez izuzetka, da su te isprave tu pravljene . Zaista je privlačivo podudaranje u tomu, što se položaj i danas zove Kapitul, što se ta riječ veže uz katedralu, jer je kaptol redovito uza nju, k tomu, što je ta crkva posvećena sv. Bartulu, a kninski kaptol označava, da su isprave pravljene u sv. Bartulu. Dakle kaptol i s njim povezana katedrala i k tomu crkva sv. Bartula potpuno odgovaraju svim oznakama da se bez razmišljanja to troje istovetuje i traži na Kapitulu. Međutim stvar stoji drukčije: katedrala je bila posvećena sv. Mariji, a dokazasmo, da je crkva sv. Bartula od utemeljenja nosila to ime i da je pripadala izravno splitskoj nadbiskupiji, pa već po tomu kao i po različitim titularima ne može biti jedno istovetno s drugim. Dokazan je, vidjesmo, i drugi položaj katedrale, naime u Kninu, dok, je crkva sv. Bartula uvijek na Kapitulu. Mi smo god. 1376. susreli izraz “in capella di s. Bartolomeo”, za koju se kaže da je u Kninu. Po tomu, što se u njoj pravi javni akt, otkriva nam se, da je to taj Sv. Bartul, koji češće susrećemo u takvom svojstvu. Naznaka, da je u “Tininio”, potvrđuje nam ga u Kninu, a oznaka, da je “capella”, ne može ga nikako poistovetovati sa sv. Bartolom na Kapitulu kod Knina, jer je to velika trobrodna bazilika i to samostanska, koja nije “capella”, niti pak jedna kapela ovog imena u njoj može biti, kad to ime nosi cijela crkva. Nalazimo redovito, da su akta pravljena u “s. Bartolomeo – Tine”, “Nella catedrale di Tinin”,²⁹⁰ “Nella chiesa di Tinine”,²⁹¹ “Nos Capitulum Tiniensis ... Tinini in dicta ecclesia nostra catedrali”.²⁹² K tomu iza onog “Nella catedrale di Tinin” odmah dolazi “Il capitolo della chiesa di Tinine”, pa vidimo, da se jedno naizmjenično uzima s drugim, te to označava blisku povezanost, koju će nam napokon potvrditi konkretan podatak. Godine 1430. učinjen je sporazum između hrv. – dalm. bana Ivaniša Nelipića i Krbavskih knezova s drugim velikašima na obranu i korist kraljevstva, pa kad ga kninski kaptol objavljuje, stoji: “Tinine nella capella di s. Bartolomeo nella catedrale”,²⁹³ Knin, u kapeli sv. Bartolomeja u katedrali”. Dakle u samoj katedrali postojala je kapela sv. Bartolomeja, koja je služila za pravljenje i proklamacije javnih akata, pa je to službena notarijatska prostorija kninskog kaptola. U mnogo slučajeva crkve su služile prigodno ili povremeno za javna akta, a kod nas se npr. mir između Ludovika Anžujskoga i Venecije g. 1358. načinio u sakristiji sv. Frane u Zadru, dok je kapela sv. Bartula u kninskoj katedrali služila trajno instituciji notarijata i odatle nam ono javljanje na ispravama, da je učinjeno u sv. Bartulu.

Prije rekosmo, da ćemo se osvrnuti i na kaptol kninskog biskupa. Naime, dosada je pored tolikih nejasnoća bilo teško iskopčati sv. Bartula na Kapitulu od kaptola kninskog biskupa najviše zato, što je lokalitet sačuvao naziv kaptola. Tako je posljednje mišljenje ostalo na mojemu “Meni se čini, da se tom prigodom (g. 1428) mogao seliti biskupov kaptol i da se odatle sačuvalo današnje ime Kapitul, ukoliko to ime nije došlo po vlasništvu splitskog kaptola.”²⁹⁴ No iako je tu došla do izražaja dilema, da li je to ostalo od splitskog ili kninskog kaptola, do danas sam sagledao i druge okolnosti, s kojih će moj navod pretrpjeti neku izmjenu. Naime bio sam u uvjerenju, da su predšasnici imali čvrsta oslonca da tvrde, kako je katedrala do g. 1428. bila porušena.²⁹⁵ Tu konstataciju prvi iznosi Farlati govoreći, da je Ivan, prepošt čazmanskog kaptola, postao kninski biskup g. 1428., a papa Martin V. mu dozvolio da zadrži čazmanski sacerdocij, jer će tako smoći sredstva za popravak katedrale, koja da se starošću ili kojom drugom nedaćom srušila. Farlatijevu navodu je svatko povjerovao, pa i sam njegov savremenik Vinjalić, koji to rušenje pripisuje g. 1415.,²⁹⁶ vjerujem samo zato, što je odnekud znao, da su se Turci zaista zaletjeli do primorja u okolicu Šibenika i Omiša,²⁹⁷ pa je tom zaletu pripisao ovo, što je Zlatović ustvrdio. Međutim Farlati opet sam konstruiše i to odaje uobičajenim citiranjem teksta dokumenata, koji iznosi, kad izlaže svoje misli, pa ovdje donosi ovaj tekst: ( ... 1428. 12 kal. junii providit Ecclesiae Tinnien, provinciae Spalati vocanti per ob. De persona D. Johannis praepositi Ecclesiae Casmen, diocesis Zagrebiensis; et concessum fuit sibi quod possit dictam praeposituram tenere ad ipsius Domini nostri beneplacitum propter destructionem ecclesiae Tinniniensis praefato (ex tabulis consistorialibus)”.²⁹⁸ A iz ovog teksta se ne može izvući zaključak, da se srušila katedrala starošću ili kojom drugom nedaćom. Već po tomu, što Farlati kombinira sa starošću katedrale, vidi se, da ne zna za novu građevinu iz g. 1272. – 4. Također je svrhu o pridržavanju čazmanskog sacerdocija krivo shvatio i pripisao ju popravku katedrale. Ali u dokumentu uopće ne stoji, da se radi o stradanju katedralne zgrade nego ono “propter destructionem ecclesiae Tiniensis praefatae” znači sasvim drugo. Ovdje je kninska crkva identična s pojmom organizacije, tj. s kninskom biskupijom i za nju se kaže, da je srušena, uništena. Ovo rušenje u smislu haranja povezujem sa naletima Turaka, koji su pri polasku i pri povratku sa šibenskog primorja morali proći i harati kninsku dijecezu. I s obzirom da novoizabrani hiskup dolazi u opljačkanu dijecezu, papa mu dozvoljava da pridrži čazmanski sacerdocij, te se time uzdržava. Prema tomu nema nikakva dokaza, da je kninska katedrala negdje do g. 1428. stradala. Uostalom to nam potvrđuju i dokumenti, koji ju kao aktivnu spominju g. 1420.,²⁹⁹ 1424.³⁰⁰ i 1430.³⁰¹ Povezano s ovim nalazimo, da se g. 1420., kad se u regestu isprave spomenula katedrala, odmah s aktom u njoj spominje i kninski kaptol: “1420 la domenica prossima avanti la purificazione, nella catedrale di Tinin. Il capitolo della chiesa di Tinine ad instanza di Nicolo conte di Veglia Modrussa etc. ordina la publicazione, di un contratto dello stesso”.³⁰² Dakle ovim se potvrđuje sve dosadašnje izlaganje o služenju kninske katedrale, odnosno kapele sv. Bartula u njoj, za javne čine i navodi se akt kaptola u katedrali, pa sad se pojašnjava, da je dosadašnje akte, koje je vršio kaptol, to obavljao uvijek ovdje, a to znači, da je kaptol bio prostorno usko vezan za katedralu, tj. da je bio smješten do nje. To izlazi logično iz sada utvrđene činjenice, što je biskup stanovao u većem utvrdenju Knina, a netko je onda morao biti uz katedralu, i tu je vidjesmo, bilo biskupovih zaliha, koje mu je g. 1368. oduzeo kastelan Ivan, pa iz svega izlazi logičan zaključak, da je uz katedralu prebivao kaptol, kao što je uostalom redovito bilo i kod katedrala u drugim mjestima. Tako je sada utvrđeno, da su uz kninsku katedralu bile i zgrade kaptola, pa zato u ovo doba, a još i kasnije, kninski kaptol nije bio na Kapitulu nego u Kninu.

Bilješke:

276 Smičiklas, O. c. XIII, str. 425–6.

277 L. Thalloczy, Hrvatsko običajno pravo od g. 1551 i 1553. Glasnik Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu, XVIII, Sarajevo 1906, str. 21 i 22.

278 Katić, Ban Emerik, str. 6.

279 Rački, Notae Joannis Lucii. Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, XIII, Zagreb 1881, str. 240.

280 O. c. str. 239.

281 Rački, O. c. str. 240.

282 O. c. str. 24l.

283 Lopašić, Spomenici Tržačkih Frankopana, Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, XXV, Zagreb 1892, str. 320.

284 Gunjača, Cetinski knez Ivan I. Nelipić, Napretkov kalendar za g. 1938. Separatni otisak, Sarajevo 1937, str.

285 Lopašić, O. c. str. 321.

286 Šišić, Iz arkiva u Željeznom, str. 158–9.

287 Katić, O. c. str. 5–6.

288 O. c. str. 11–12.

289 Lopašić, O. c. str. 231.

290 O. c. str. 322.

291 L. c.

292 Note chronologiche e documenti raccolti da Giovanni Lucio Traguriense, Bullettino di archeologia e storia dalmata, VI, Spalato 1883, str. 78.

293 Lopašić, L. c.

294 Gunjača, O položaju kninske katedrale, str. 78.

295 Farlati, O. c. str. 295. – Boman, Storia civile ed ecclesiastica della Dalmazia, Croazia e Bosna, Venezia 1775, str. 377–8.

296 Zlatović, Stare narodne zadužbine hrvatskih kralja u Dalmaciji, Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva, V, Zagreb 1883, str. 53.

297 Acta diplomata Ragusina l, Beograd, str. 243.

298 Farlati, O. c. str. 295.

299 Lopašić, L. c.

300 L. c.

301 Lopašić, O. c. str. 323.

302 O. c. str. 222.

Gunjača Stjepan

Prema najavi iz članka na http://grad-knin.net/knin/hrvatska/stjepan-gunjaca-tiniensia-archaeologica-historica-topographica/, ovim člankom nastavljam objavu dijelova djela Stjepana Gunjače, Tiniensia Archeologica-Historica-Topographia. Tiniensia je objavljena u Starohrvatskoj prosvjeti, ser. III, 6 , Zagreb, 1958. i 7, Zagreb, 1960., u prvom izdanju, u nakladništvu Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Isti nakladnik ju je objavio i 2009. povodom 100-te obljetnice rođenja Stjepana Gunjače. Tekst je predočen u izvornom obliku, ali je popraćen novim fotografijama pejzaža i arheološkog materijala obrađenog u katalogu, te zemljopisnom kartom.

Ovom prigodom koristim se izdanjem iz 2009. Nakladnik je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (MHAS), urednik: Tomislav Šeparović, fotografije: Ante Jurčević.

Preuzet ću dijelove iz I, II, III i IV poglavlja: Pađene, Kninsko polje (?) i Vrpolje, Plavno i Knin.

Više na http://grad-knin.net/blog/hrvatska/gunjaca-s.-tiniensia-archaeologica-historica-topographica-1/. Ovom prilikom im se zahvaljujem jer bi bez njihove suglasnosti, suradnje i pružene pomoći, objava ovih tekstova bila otežana ili nemoguća.

Znam da se i ponavljam, ali nadam se da će vam mogućnost boljeg uvida u povijest prostora i ljudi koji žive na njemu pružiti zadovoljstvo kao i meni.

Uredio: miro