Matutinović Lujo, Ogled o Ilirskim provincijama i Crnoj…

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Knin prema Johannu Hoegelmülleru oko 1840. godine

Pred vama je još jedno svjedočenje o Dalmaciji. Dalmaciji, autorova vremena, sa početka 19. st. Autor je Lujo Matutinović (rođen na Krfu 1765, a umro u Splitu 1844.), major u Napoleonovoj vojsci. Da ne dužim, jer ću ionako u trećem dijelu objaviti Pogovor Gabrijele Vidan, koja će vas upoznati sa osobom i djelom Luje Matutinovića. Od njegova „Ogleda“ izdvojio sam dijelove koji se odnose na kninsko područje, kao i kod Fortisa i Lovrića.

Znači još jedno svjedočenje o našem gradu i njegovoj bližoj okolini. Nadam se da će vas zainteresirati i pomoći da ga bolje upoznate.

Matutinović Lujo, Ogled o Ilirskim provincijama i Crnoj Gori, 2

Knin.

Ta je tvrđava dosta povoljno smještena na desnoj obali rijeke Krke, oko 55 milja od osmanske granice i na raskrižju više puteva. U podnožju brda gdje je izgrađena tvrđava nalazi se siromašno mjesto kojemu se želi iskazati čast nazivajući ga gradom, a ono za to nema drugog atributa osim zidina koje ga okružuju.

Mišljenja su o toj tvrđavi podijeljena. Jedni smatraju da bi ona štitila cestu prema Hrvatskoj od Osmanlija i da bi se oduprla napadu s te strane. Pogrješka takvog mišljenja očito je dokazana jer se cesta koja od Zadra ide prema Hrvatskoj dijeli u Pađenima (Pagnie), udaljenima dvanaest milja od Knina. Kako se može tvrditi da neka tvrđava pokriva cestu koja je od nje toliko udaljena? Pogleda li se malo bolje karta, vidi se da bi se, polazeći od Gospića (Gosvritza), moglo prodrijeti preko planina Poštak (Pestach) i Vršac (Kertaz) i da bi se, idući duž obronaka brda Kita, ne samo zaobišla tvrđava, nego bi se i prekinula veza između Dalmacije i Hrvatske, a garnizon u Kninu ne bi bio obaviješten o tom kretanju. U jednome od ratova Mletačke Republike s Osmanlijama (ne sjećam se tog vremena) došlo je do okršaja na planini Kertaz, u kojemu je mletačka vojska odbijena jer se osmanlijska vrlo lako uspela na planinu. Ako je ondje konjaništvo lako prošlo, pješaštvo će proći još lakše. Uostalom, ma kako dobro bila smještena neka tvrđava, bila bi ludost vjerovati da će najviše 2500 ljudi u njoj moći spriječiti upad jedne vojske u zemlju. Kad bi bila smještena kao tvrđava Bard u Val-d'Aosti u Pijemontu, koja je godine 1800. Zaustavila napredovanje prvog konzula Bonapartea, to bi bilo posve drukčije; doista tvrđava Bard toliko suzuje dolinu, da se topništvo ne će moći provesti ako se prije ne osvoji tvrđava.

Položaj je kninske tvrđave s obzirom na Krku važniji jer je ta rijeka uporište za njezino lijevo krilo, iako je građena na desnoj obali.

Ta se tvrđava, smještena na strmom brdu, sastoji od više dijelova nepravilne fortifikacije koji jednostavno slijede krivine tla. Tri najistaknutije točke, zvane Kaštel, Korlat (Corlato) i Belvedere utvrdili su Osmanlije. Mlečani su dodali ostalo i utvrdili donji grad, ali samo kružnim nazupčanim zidom, bez vanjskih bedema. Osmanska su utvrđenja vrlo solidno građena jer su, unatoč nemaru mletačke vlasti koja tijekom 100 godina nije ništa popravljala, još u dobrom stanju. Drugi su dijelovi samo hrpa ruševina. Njezin poseban položaj na vrlo strmoj stijeni ne zahtijeva mnogo utvrđivanja.

Ona bi ipak imala sve nepogodnosti planinske tvrđave ako se ne bi potpuno utvrdio donji grad. Doista, teško je izlaziti van, nedostaje voda, utvrda je na kosini; ima još jedan nedostatak na koji se obično nailazi s utvrdama smještenima u nizini, a to je nezdrav zrak.

Tvrđava nema nijedan kazamat; skladište za barut ne može odoljeti bombama. Istina je da su prije nekoliko godina obnovljene vojne zgrade, ali u njih se ne može smjestiti više od 400 vojnika, iako bi ih za obranu bilo potrebno najmanje 2500.

Kako bi se kninska tvrđava posve osposobila, valjalo bi izgraditi kazamate za garnizon i skladišta, ukloniti sva zidana utvrđenja, izgraditi odvojenu utvrdu na brdu Spas (Salvadore) koja bi nadvisivala tvrđavu i načiniti mali mostobran na brdu Ljubač (Gliubaz) nasuprot urušenoj utvrdi zvanoj Torak (Toretta). Na taj bi se način osogurala povezanost s lijevom obalom Krke, a opsada bi tvrđave bila veoma teška. Neprijatelj bi tada morao započeti opsadu zauzimanjem donjega grada i zatim osvajati jedan po jedan obrambeni bedem.

U Kninu postoje tri nakapnice u dosta lošem stanju i valjalo bi ih odmah popraviti. Zdrava politika čak zahtijeva da se ta tvrđava uvijek dobro održava jer bi Osmanlije, koji joj pridaju veliku važnost, usmjerili svoje prve napade na nju.

Međutim, mora se iskreno priznati da bi ti popravci, kao i oni u Šibeniku, stajali mnogo više nego što bi se povjerovalo. Zapravo, kako je tvrđava na brdu vrlo mala, a donji grad opasan je samo nazupčanim zidom, trebalo bi ga utvrditi dobrim bedemom koji bi imao dvije fronte između rijeke i brda. Nakon svih tih troškova, koji bi dosegnuli 30 milijuna, ona bi mogla poslužiti samo kao rezervna tvrđava.

Sve više slabeći, rimska je monarhija zlatom od barbara kupovala mir, umjesto da ih suzbije silom. Po ugledu na njih, Mletačka je Republika zadnjih dana svojeg postojanja kupovala mir golemim novcem i teškim žrtvama. Budući da ju je njezina politika odredila da više ne želi ratovanja, ona je zanemarila sve što je činilo njezinu snagu, svoje nekoć divljenja vrijedne flote, i još više svoju kopnenu vojsku i svoje utvrde. Svoje je financije prepustila mnogim suvladarima koji su javno rasipali državne prihode i nisu marili čak ni za nužne popravke Murazza (zidanih morskih nasipa) koji štite taj grad od plavljenja. Čak je i Duždeva palača bila loše održavana.

Tijekom svoje vladavine Austrijanci su mnogo radili na poboljšanju ustanova u toj zemlji, ali prihodi su bili nedovoljni za sve troškove što su ih zahtijevali popravci. Uz red i godišnje radove, sve bi se bilo održalo u dobru stanju. Dalmacija, udaljenija od glavnoga grada, bila je još zanemarenija, čak i pod vlašću Austije koja je morala utvrđivati druge, važnije granice.

Knin, koji se nekoć zvao Arduba, bio je tvrđava još u doba Rimljana. Dion Kasije, pripovijeda da su se, kad ju je Germanik uspio osvojiti nakon što mu je pružala dug i uporan otpor, žene bacale u plamen i u rijeku samo da ne postanu rimske robinje. Dopušteno je sumnjati da bi one danas učinile jednako jer nisu izložene jednakim opasnostima.

Godine 1648., tijekom rata s Mlečanima, Osmanlije su napustili taj grad već na sam glas o dolasku neprijatelja. Ondje je nađeno 8 topova, među kojima je jedan, prema oznaci koju je nosio, 1580. Godine dao izliti austrijski nadvojvoda Karlo. Ne vjerujući tada da će ga moći braniti, Mlečani su ga zapalili, srušili i povukli se.

Godine 1689. ponovo su ga opsjedali pod vodstvom generala Gerolama Cornera (patricija) s 10000 ljudi. Tada u tvrđavi nije bilo nikakve cisterne. U svojoj Povijesti Venecije, u svesku XII, Laugier kaže da su Mlečani skrenuli tok rijeke. Da je Laugier bio inženjer ili da se savjetovao sa stručnjacima ne bi iznio takvu tvrdnju koja je zbog samog položaja tvrđave nevjerojatna i neizvediva. Kaže također da je najprije presječen vodovod koji je dovodio vodu u tvrđavu. I ta je tvrdnja netočna kao i prva i dobro nam pokazuje da se ne treba pouzdati u povjesničare. Istina je da su se opsađenici, garnizon od 400 ljudi, predali kad više nisu mogli crpiti vodu u rijeci jer ih je u tome sprječavala vatra opsadnika i jer je jedna bomba pala na jedino skladište baruta u tvrđavi. Otad tvrđava više nije bila opsjedana.

Već smo istaknuli da je zrak u Kninu vrlo nezdrav. Uzrok tom nedostatku godišnje je izlijevanje Krke. Nanoseći mnogo vapnenca i sedre, rijeka neprestano povisuje svoje korito, a vode sve više poplavljuju plodno tlo. Prije više godina, prilikom iskapanja u Babovdolu, prema naredbi mletačke vlasti, sedam stopa duboko u sedri pronađen je djelić građevine i krovni vijenac od sivog mramora, divno izrađen u bareljefu. Postoji još jedan kninski samostan To pokazuje da tok rijeke još raste i da nije bio tako zanemaren u doba Rimljana koji su u vrijeme mira svoje vojnike, umjesto da ih puštaju da se dosađuju u gradovima, korisno zapošljavali na javnim radovima i tako izvlačili dvostruku korist. Na mjestu gdje su još prije 30 i 40 godina bila najljepša polja sada je muljevita i kužna močvara. Na brdima Konj i Vrbnik, gdje su prema predaji rasli krasni vinogradi, sada je neobradiva zemlja. Započeta je gradnja kanala za otjecanje vode, ali su radovi još prije završetka prekinuti. Dolazile su i komisije kojima je bilo naređeno da na samom mjestu pomno ispitaju kako bi se problem mogao riješiti: rješenje je nađeno, ali učinjeno nije ništa. U svojem Putu po Dalmaciji (sv. 1., str. 117.) Alberto Fortis to ovako kaže: La salubrita e l'uso delle fertilissime pianure e colline di Knin e pure un oggetto importante quantunque sino ad oran on sempre avessi il Sapientissimo Governo rivolto i pensieri per quelle molte e giuste ragioni che deggiono essere profondamente venerate in silenzio.*

Poput vješta udvorice koji se boji državnih inkvizitora, Fortis nije želio više ništa reći. Premudra vlada (Sapientissimo Governo), pisana velikim slovima, na tom se mjestu doima doista satirično i posve objašnjava njegovu misao. Međutim, Mlečani su, slijedeći Fortisov Put, poslali jednu komisiju. Predstavnici su napravili lijepo izvješće, a provedba ne bi bila ni vrlo teška ni vrlo skupa. Ali sve je ostalo na tome.

Prema tome, trebalo bi: 1. Dovršiti započet kanal pokraj Knina, koji bi morao prolaziti kroz te močvare od jednog do drugog kraja, 2. Očistiti dno rijeke od svih trava koje ondje rastu, 3. Još produbiti korito, što ne bi bilo teško jer je na dnu nataložena vrlo meka sedra, 4. Djelomično srušiti kaskadu kod Babodola i ostaviti slobodan protok vodama s dviju strana otočića koji se ondje nalazi, 5. Budući da se Butišnica gotovo okomito ulijeva u Krku nedaleko od Knina i da, osim toga smjera koji sprječava slobodan tok, nosi mnogo pijeska, valjalo bi joj prokopati mali kanal kako bi se lakše ulijevala u Krku.

Uvjeren sam da bi se nakon svih tih zahvata, moglo dobiti oko 20000 jutara. Troškovi bi iznosili možda samo 100 do 125 tisuća forinti, ako se iskoristi tlaka. Kad se to učini, valjalo bi neprestano održavati dubinu rijeke na istoj točki.

Knin ili Klin (što znači kut) (Cuneo) je, kako smo već spomenuli, beznačajan gradić od 950 stanovnika koji, bez industrije i trgovine, preživljavaju jedino od poljoprivrede. Zbog njegova položaja u podnožju planine klima je vrlo hladna. Kameni most na Krki izgradili su Osmanlije. To je solidna građevina, ali most je preuzak. Za vrijeme poplava katkad ga prekriva voda tako da se jedva razaznaju stupovi. U takvoj se prilici voda razlijeva gotovo po cijelom gradu, a kako ne prestaje rasti, ima kuća koje nisu sigurne čak ni na drugom katu. Konjička vojarna koja je postojala u donjem gradu potpuno je uništena. U vrijeme poplava iz nje je trebalo izvlačiti konje jer je razina vode dosezala tri stope iznad visine staja.

*„Zdravlje i iskorištavanje vrlo plodna Kninskog polja i brežuljaka važno su pitanje, iako se čini da dosad Premudra Vlada nije ovamo svrnula misli zbog ovih mnogih i opravdanih razloga što ih valja duboko štovati u tišini.“ Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Globus, Zagreb, 1984. Prijevod Mate Marasa.

Matutinović Lujo

Dijelove djela Luje Matutinovića „Ogled o Ilirskim provincijama i Crnoj Gori“ objavljujem uz suglasnost Školske knjige, suizdavača uz Centar za komparativno historijske i interkulturne studije Filozofskog fakulteta u Zagreb. Knjiga je objavljena 2009. u Zagrebu. Predgovor je napisao prof. dr. sc. Drago Roksandić, a Pogovor prof. dr. sc. Gabrijela Vidan.

U originalu je napisan na francuskom, pod naslovom Essai Historique, Geographique Politique, Civil et Militaire sur Les Provinces Illyriennes, et sur le Montenegro Accompagne d'une Carte Geographique du Territoire voisin de la Narenta, de celui de Raguse, de 'lAlbanie Ex-Venitienne du Montenegro, et du Littoral de ces differentes Contrees … i ŠK ga donosi, po prvi put nakon 200 godina, u prijevodu Jagode Milinković.

Kao što sam i najavio na početku, donosim vam slijedeće dijelove „Ogleda“:

I dio. II. Zemljopisni ogled o istima. 7. Planine i pećine (dio);

I dio. II. Zemljopisni ogled o istima. 10. Rijeke (dio);

II dio. Zemljopisni, politički, civilni i vojni ogled o bivšoj mletačkoj Dalmaciji. A. Uvod. 50. Stare ceste u Dalmaciji. Ceste u unutrašnjosti (dio);

II dio. Zemljopisni, politički, civilni i vojni ogled o bivšoj mletačkoj Dalmaciji. A. Uvod. 50. Stare ceste u Dalmaciji. Poprječna cesta (dio);

II dio. Zemljopisni, politički, civilni i vojni ogled o bivšoj mletačkoj Dalmaciji. B. Najvažniji gradovi nekadašnje mletačke Dalmacije. 8. Knin.

Gabrijela Vidan, Pogovor. Lujo Matutinović, novi građanin Europe g. 1811., u službi Napoleona.

Izbor ću objaviti u seriji članaka u Blog, Povijest Knina.

Knjigu možete posuditi u kninskoj Knjižnici.

Za kraj, zahvaljujem se Školskoj knjizi što su mi izišli u susret i svojom suglasnošću nam omogućili uvid u ovaj prostor prije 200 godina.

Uredio: miro