LOVRIĆ Ivan, Bilješke o Putu po Dalmaciji opata Alberta…

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Izvor Cetine (fotografija sa Wikipedie)

LOVRIĆ Ivan, Bilješke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i Život Stanislava Sočivice, I

Predgovor

Zablude pojedinih odličnih pisaca znadu više puta tako obladati duhovima velikoga dijela ljudi, da su potrebni vjekovi, a ne godine, da se iskorijene. Radi ove sam svakidašnje predrasude zadrhtao svaki put kad sam pomislio, da bih morao objaviti neke male bilješke o „Putu po Dalmaciji“ gospodina opata Alberta Fortisa. Ali kad sam tu stvar stao razumno ispitivati, uvidio sam, da se radi jedne predrasude ne smije prešutjeti istina. Ti ćeš dakle, istino, biti mojim jedinim vođom i jedinim ciljem mojih napora. Fortis je u svojem „Putu“ govorio na brzu ruku, kako je on to već činio, gotovo o svim poznatijim mjestima Dalmacije. Osim historije prirode, koja je bila njegova glavna svrha, on je u svoje djelo unio i zrnca iz starina i narodne povijesti, zatim narodne običaje, dotad malo poznate, a od zgode do zgode i ekonomsko-politička razmišljanja, pa čak i nešto učenog raspravljanja o ilirskom jeziku. Da je sa snagom svojega sjedinio i točnost i da se je zadovoljio tim, da govori samo o historiji prirode, morali bismo njegovo djelo visoko poštovati. Njegova raspravljanja o starinama i narodnoj povijesti nisu često ništa drugo, nego stvari, koje su već drugi prije njega rekli, a kad ih on želi ispraviti, onda često nema pravo, ističući se kao jedinom prednošću elegancijom svojega stila. Što se tiče morlačkih običaja, on je mnogošta kazao točno, ali u njihovu opisu ipak vlada velik nered, a ima i tako znatnih omašaka, da me narodno osjećanje obvezuje da ih zabilježim, da se čitaoci ne bi slijepo pouzdali u sasvim novu stvar kao što je ova. Ne ulazim u ispitivanje ekonomsko-političkih razmatranja Fortisovih, ali mi se čini, da su tako malo uspjela, da ih već to na neki način pobija. Ostavljam po strani nedostatak reda u opisivanja njegova „Puta“. To bi značilo ocjenjivati odviše strogo, dok uistinu nije važno, kad se stigne na određeni cilj, da li se jedna stvar kaže prije, a druga poslije. Zatim ne znam, da li bi trebalo prijeći preko toga, kad jedan topograf, želeći govoriti o jednom području, umetne u taj okvir i čitava dva paragrafa o drugom. Tako je Fortis, govoreći o području Splita, umetnuo dva paragrafa, koja se tiču područja Sinja.1 To nije velika pogreška za one, kojima je, kao Fortisu, poznat položaj naših mjesta, ali sam ovo usput primjetio, da ne bi došli u sumnju oni, koji toga ne znaju i koji bi mogli povjerovati, da je splitsko područje šire nego što je. Moje mi okolnosti ne dopuštaju da pretresem čitavo Fortisovo djelo od vrha do dna. Ja ću se zato zadovoljiti tim, da svoje bilješke ograničim na mali predjel, koje se proteže od izvora Cetine do Trilja i u kojem su uključeni dijelovi kninskog i sinjskog područja. Tim ću bilješkama dodati običaje Morlaka, zabilježit ću po koju omašku u ilirskom jeziku, koju je Fortis iz nepažnje učinio, a napomenut ću i neke druge pogreške, koje su tu i tamo raspršene po Fortisovoj knjizi . O historiji prirode govorit ću samo onda, kad mi bude jasno, da mogu jamčiti za ono, što kažem, i radije ću priznati svoje neznanje nego reći neistinu. Svoje ću razloge iznositi bez ikakva vrijeđanja. Takav postupak prepuštam onima, koji ne znaju, kakao da se brane, i koji mjesto odgovora zaslužuju da dobiju batina. Na kraju ću dodati život čuvena drumskog razbojnika, koji će izgledati kao kakav roman, a koji je uistinu historija. Znam, da taj životopis nema mnogo posla s mojim bilješkama, ali je u uskoj vezi s običajima Morlaka. Pođe li mi za rukom pokazati, da su opažanja, koja sam sebi preduzeo, u skladu s istinom, onda će to po mojem uvjerenju biti dokaz, da treba ostali dio Fortisova djela zrelo odvagnuti, prije nego se u nj pouzdamo. Ako pak netko nađe, da su moje bilješke bez temelja i bezrazložne, bit ću prvi, koji ću s negodovanjem odbaciti spoznatu zabludu, i ne ću se stidjeti da priznam: „Pogriješio sam“.

¹Vol. 2. p. 49. §. 5. I p. 54. §. 6. 2.0.

O toku Cetine, Tilurius ili Nastus starih pisaca

Među najvažnije i najzanimljivije stvari, koje bi u našim krajevima zavrijedile, da o njima razmišlja prirodnjak, mogu se po mojem mišljenju uvrstiti tok Cetine i njezina okolica. Ali da se to učini korisno i točno, za to nije dovoljan trud od malo dana ili mjeseci. Taj razlog i usto, moje neveliko znanje nisu mi dopustili da se suviše miješam u takav predmet, usprkos mojoj dobroj volji. Tko zna, ne ću li se jednoga dana, snabdjeven većim znanjem , podvrći zanimljivom i teškom proučavanju kao što je ovo? Zasad ću sebi uzeti slobodu, da po redu, kako budem razmatrao netočnosti Fortisove, opišem i nagovijestim ono, što će po mojem mišljenju biti zanimljivije za historičara prirode.

O toku Cetine. Ispitivanje, da li je postojao grad imenom Cetina, i etimologija toga imena.

Prije nego progovorim o izvorima Cetine, neka mi bude dopušteno promotriti, odakle je došlo do ime. Većina starih geografa dopušta složno, da je postojao grad istoga imena. Noviji pisci, među njima i Fortis, protivnoga su mišljenja. Slaganje prvih moglo bi biti dovoljan dokaz za ono, što tvrde, dok zabacivanje posljednjih ne može biti drugo, negoli proizvoljna tvrdnja. Jer ako oko izvora Cetine ima ruševina starih gradova, kojima se ne zna pravo ime, što se može protiviti mišljenju, da se je koji od ovih gradova zvao Cetina? A to je nagađanje tim razumnije, što rijeke kod nas dobivaju redovno ime po mjestu , od kojega vuku svoje podrijetlo, pa je radi istoga razloga i rijeka Cetina vjerojatno dobila ime po najuglednijem gradu oko svojih izvora¹. No Cetina je iskvaren naziv od Zentina ili Zentena, pa se misli, da se je tako zvao i jedan grad, i to radi toga, što je bio glavni grad stotine drugih gradova i utvrda. I zaista Nastos (pod kojim je imenom nekoć bila poznata Cetina), što je po svoj prilici ilirska riječ, znači „preko sto“. Pravi naziv, koji znači „preko sto“, bio bi zapravo Nasto. No morao bi biti vrlo slab u nauci i u otkrivanju istine, tko ne bi vidio, da oduzimanje ili dodavanje jednog slova nekoj riječi ne mijenja njezina značenja, a još je to manje slučaj u riječi Nasto; jer tko nas može uvjeriti, da grčki i latinski historičari, koje je donekle dražila barbarština pri obraćanju tuđih imena u vlastiti jezik, nisu mjesto nasto rekli Nastos ili Nastus? A pisci, koji su rijeku Cetinu nazivali Nastos ili Nastus, dodaju, da ima i grad istoga imena². Ovi nas dosad izneseni dokazi potpuno uvjeravaju, da se ne može naprosto tvrditi, „da nije nikad bilo grada, koji bi se zvao Cetina“³ , kad nam razum dokazuje protivno⁴.

¹Rijeke Rumin, Buda, Grab i mnoge druge vode kod nas dobile su svoje ime od sela, kroz koja teku. Nije li rječica Jader, koja se danas zove Solin (Salona), dobila ime od onoga grada?

²Nastos urbs et fluvius Illirii. Hinc Nestius. Steph. (Nastos grad i rijeka u Iliriji. Odatle Nestius).

³For. Vol. 2. P. 62.

⁴Razumije se samo po sebi, da ovo Lovrićevo dovođenje u svezu imena Zentina ili Zentena s latinskim centum (sto) ili imena Nastos s hrvatskim (ili ilirskim, jer su za njega Iliri bili Slaveni) „na sto“ nema nikakva temelja, baš kao ni slična etimologiziranja naših drugih „filologa“ onoga vremena. Op. prev.

bit će još (op. ur.)

Zašto u Povijest Knina, objaviti djelo Lovrić Ivana, Bilješke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa?

Nakon Fortisovog, Puta po Dalmaciji, nemam izbora pri objavi i djela Lovrić Ivana, Bilješke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa. J. Bratulić taj moj stav, dijelom argumentira na http://grad-knin.net/blog/hrvatska/alberto-fortis-i-njegov-put-po-dalmaciji-oporbe-i-odjeci-bibliografija/.

Zašto su Lovrićeve Bilješke važne za Povijest Knina? Za ovih, preko 1100 godina hrvatske povijesti Knina, naš grad je uvijek bio centar neke od upravnih jedinica. A one su se izmjenjivale: kninska županija, kninska biskupija, distrikt, turski kadiluk, kotar,… Knin je bio prvo sjedište hrvatske kneževine. Sjedište hrvatske države. Slijedom tih promjena mijenjalo se i područje koje je Knin predstavljao. Današnji Grad Knin, obuhvaća samo mali dio nekadašnjeg područja. Zato, za svoje potrebe definiranja kninskog područja za rubriku Kninska povijest u blogu na ovim web stranicama to područje je današnje općine: Ervenik, Kistanje, Promina, Biskupija, Kijevo, Civljane i Grad Knin. I opet neću obuhvatiti sve. Ali, čini mi se neprimjerenim danas pod Povijest Knina obuhvaćati dijelove povijesti Gradova Skradina, Drniša i Vrlike. Što ne znači da tu i tamo neću pokleknuti pred kakvim povijesnim izazovom sa područja tih gradova.

Gornje vrijedi i za Lovrićeve, Bilješke. On komentira Fortisov, Put po Dalmaciji, ali kao Sinjanin drži se se područja Sinjske i Cetinske krajine. Zajednički interes su nam Civljane i Vrlika. Iz takvih „administrativnih“ razloga sam se uhvatio i Lovrića. S druge strane, kao hrvatski sin, o Fortisovim interesima govori kao dijete tog kraja. Nama će pružiti malo drugačiju sliku ovoga prostora u onom vremenu, što je uvijek interesantno.

Mali poticaj je i to što ih nema u kninskoj knjižnici.

Pri tome ću vjerojatno sagriješiti prema onim daljim lokacijama, prvenstveno u fotografskom prikazu, ali bit će bolje…

Inače, Lovrićeve, Bilješke su samo jednom objavljene u hrvatskom prijevodu. I to u izdanju Izdavačkog zavoda JA, 1948. Sa Predgovorom i u prijevodu Mihovila Kombola. Odatle sam i prezeo objavljeni tekst. 

Građani Knina, Hrvatske, Svijeta, komentirajte ovaj članak ili temu u Komentarima ispod teksta, na redakcija@grad-knin.net ili na http://www.grad-knin.net/forums.

Uredio: miro