LOVRIĆ Ivan, Bilješke o Putu po Dalmaciji, III

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Utvrda Glavaš (www.hpd-mosor.hr)

§ III. O Izvorima Cetine

Cetina ima, ako se strogo uzme, osam izvora.¹² Oni se rađaju iz podnožja brežuljaka, koji se skoro u okrugu protežu na dvije milje unaokolo. Meni se je učinilo, da tri od ovih izvora zaslužuju posebnu pažnju. Prvi, na nazivan Glavaš, ima oblik eliptičkog jezera, koje daje više vode od svih ostalih. Nešto ispod njega prema strani brda nalazi se jezero sakriveno od jednoga svoda, a vidi se, kad se stoji vani; iz njega izlazi voda samo zimi, i u njem se love odlične pastrve. Drugi je izvor, nazvan Jarebica,¹³ vrlo duboko jezero, ali nije tako izduženo kao ono prvo, a leži napola sakriveno među stijenjem, što ga okružuje, bez zahvalne sjene drveća, koje je vidio Fortis. Možda ih Morlaci, koji su zakleti neprijatelji drveća, kako ćemo imati zgode primjetiti drugdje, ne će biti ostavili na životu do današnjega dana. Ja sam više puta bacao kamenje u ovo jezero, i uvijek bi prošlo više od minute, otkako bih kamen izgubio iz vida, a da još ne bi dirnuo dna. Stanovnici iz okolice vele, da u njemu ima pastrva od petnaest ili šesnaest libara otprilike i da stalno dolaze šetati u jezeru dva ili tri dana prije kiše, da se naslade vedrim nebom. Sreća je za seljake, da imaju takva meteorološka proročanstva, ali imaju još i ljepših. Sad nije vrijeme, da o njima govorim. Sve ima svoje mjesto. Treći izvor, nazvan Kotluša,¹⁴ – to je prvi, kad se dolazi iz Vrlike, a posljednji s obzirom na druge izvore Cetine – udaljen dvije milje od prvoga, ne daje u ljetno doba mnogo vode, dok u zimsko doba provaljuje voda iz jedne spilje, koja mu je s desne strane, takvom žestinom, da stvara strahovitu bujicu, koja se poslije toka od nešto više od jedne milje sjedinjuje s Cetinom. Ja sam bio ušao u ovu spilju, i pošto sam neko vrijeme lutao ne došavši do kraja, vratio sam se natrag. Jelova luč, što sam je imao u ruci, ugasila mi se u maloj udaljenosti od ulaska u spilju, i to mi se dogodilo samo ovaj put za svih podzemnih izleta, što sam ih poduzimao. Morlaci tvrde, da je na protivnoj strani ove spilje odgovarajuća rupa, pa odatle izvode uzrok onoga vjetrića. Brežuljak istoga imena kao i izvor Kotluša sadržava mramora, koji je donekle sličan običnom veronskom mramoru i različit od onoga, što ga imaju brežuljci nedaleko od Jarebice. Ostalih pet malih izvora, što se izlijevaju ispod stijena, nemaju nikakvih osobitosti, koje bi valjalo zabilježiti. Oni se poslije kratka toka sjedinjuju s ona tri veća, koji svi u udaljenosti od tri milje otprilike stvaraju jedini veličanstveni kanal.

§. IV. Ruševine starih gradova i utvrde oko Cetine do Dragovića

Različiti stari gradovi i utvrde spominju se oko Cetine. Ali su im tragovi slabi. Dvije milje iznad prvoga izvora nadesno opažaju se ostaci jedne utvrde, zvane Lukovac, kojoj su zidovi bili izgrađeni na suho, po starom načinu građenja našega naroda. Iznad istoga izvora, ako se okrenemo malo više nalijevo, nalazi se u udaljenosti od neke četiri milje sada razorena utvrda Glavaš,^14a koja je nekoć rastavljala Bosnu od Dalmacije. Pripovijedali su mi, da u okolini Glavaša ima neka prostrana spilja, i tko zna, ne vidi li se još i u njoj rijeka Cetina. Po nekima od naših historičara bio je Glavaš prijestolnica bana,samostalnoga kneza, koji se održao nezavisnim od svakoga trista godina i više, ali je 1522., kad su ugarske snage nazadovale, zauzet od Turaka i oplijenjen. U maloj udaljenosti nalazio se Babin Grad, što znači fortezza della vecchia. Malo iznad izvora Cetine nalaze se ruševine crkve nazvane crkvom Uzašašća. Tu je, kako se priča, bilo u davna vremena sjedište biskupa. Groblje, gdje su se pokapali mrtvaci, zaslužuje, da mu se divimo radi neskladnih gomila, od kojih je svaka od jednog komada mramora, a služe kao pokrov za više od dvjesto grobova. Ipak ih ima i srednje vrste. Vjerojatno je, skoro bih rekao sigurno, da su prema ugledu svakog pojedinca postavljani na grob kameni većeg ili manjeg opsega. Bit će da se u tom sastojao sjaj i gizda, kao kod Egipćana u piramidama. „Leže udaljene od brda“, veli Fortis, „pa nije moguće zamisliti, da bi ih davni stanovnici onih krajeva bili mogli donijeti do ovog mjesta bez dobro udešenih strojeva.“ Ja mislim, da su strojevi upotrebljeni za ovu svrhu bili vrlo jednostavni, a najbolje udešena od svih da su bila ramena stanovnika. Morlaci vjeruju, da po ogromnim komadima ovog kamenja, što služi za grobove, mora biti sakriveno blago, i ti su fantastični ljudi već više puta pokušavali kopati ispod grobova, ne bi li ga našli. Nekoji od ovih kamena zabijeni su u zemlju za četiri ili šest stopa osim izvanjske visine,¹⁵ i kad se je odozdo dobro kopalo, nije se našlo ništa osim mrtvačkih kosti. Nađeno je i jedno odijelo ugarskoga kroja, izvezeno zlatom, ali se počelo raspadati, čim se pojavilo na zraku. Morlaci grčkoga obreda hoće, da je crkva Uzašašća najprije njihova, prema nekim kaluđerskim rukopisima; fratri latinskoga obreda poriču istinitost te tvrdnje. Non nostrum inter vos tantas componere lites.¹⁶ Crkva je sagrađena od ostataka rimskih ruševina, i u jednom se uglu čita ovaj ostatak nekakva natpisa:

JURLONI

SEXTONI

PARENTIBUS B.P.M.

Vjerojatno je, da je slijedeći, što sam ga vidio u Vrlici, odnesen iz ovog kraja. Ja ću kako ovaj, tako i sve druge samo prepisati, ostavljajući istraživačima starina brigu, da ih uspostave.

PRATORIU

ARRONIS

ENEMERENTI

POSUIT

Tri milje dalje, idući uvijek naniže duž obala Cetine, čuvaju se stare uspomene, da je tu bio grad zvan Krešević, sagrađen na podnožju malena brežuljka. Tvrdi se, da je to bio grad Cetina. Ali nije mnogo važno, je li bio taj ili koji drugi, samo kad imamo dokaza, da je bio. Duž cijele ravnine, koja se zove Paško polje, sve do ovoga grada živi uspomena, da se tu sadila riža u vrijeme Ugara, koji nisu tako zapuštali onih polja, kako su zapuštena u naše dane. Stvar nije nevjerojatna: teren i mogućnost navodnjavanja na kakav se god način hoće podesni su po mojem mišljenju za njegovanje toga proizvoda. Od Kreševića je otprilike jednu milju udaljen Garjak, gdje Cetina tvori vrlo mali slap i služi za okretanje nekoliko mlinskih kotača. Sa strane brda dizala se u maloj udaljenosti na jednom brežuljku prilično izdignuta utvrda, koja je sada sasvim razorena, a Morlaci je nazivaju Gradinom. Rijeka pere podnožje brda, i njezin je tok brz, a to su svojstva, što ih Dion Cassius.¹⁷ pripisuje staroj Ardubi, i nema mjesta, koje bi joj bolje pristajalo. Ja sam ipak sklon mišljenju, da je Arduba stajala ondje, gdje je danas Knin, kako pišu mnogi od naših historičara. Jer što Dion Cassius, govoreći o Ardubi, nije spomenuo dviju rijeka, koje se sjedinjuju, i što je tok rijeke označio kao brz, što se ne može reći o Krki na onome mjestu, to je onako, kao kad je rekao, da su ozbiljni rimski senatori predložili dekret, po kojemu je Cezar sa pedeset i sedam godina dobio pravo, da uživa sa svim ženama, koje bi ugledao; s istom je točnošću mogao zapisati i to, da Ardubu pere brza rijeka, koja je gotovo svu okružuje, dok je uistinu to bio sliv dviju rijeka, koje su je okruživale. Istina je, da svi pisci o ilirskim stvarima ne bi bili tako jednodušni u tom pitanju, da Arduba nije stajala, gdje je danas Knin. Ali da se vratimo ruševinama Gradine: ova utvrda pokazuje, da je pripadala nekoj rimskoj naseobini. Ondje su nađeni mnogi natpisi, koji su po redovnom običaju pretvoreni u krstove ili kućne zidove. Ja sam, ne znam kakvim sretnim slučajem, našao ovaj natpis, koji još nije bio razbijen na komade:

T. AURIBUUS

PANIIS. CIASI

ICIANUS. INO

NI. INSI. IXIONI. S

ORORIBUS B. M. P.

Ovdje se u okolici iskapaju svaki dan natpisi i različiti bareljefi, koji pokazuju, da su iz dobrih vremena. Da bi se sačuvali, trebalo bi nagrađivati Morlake, koji ih nađu, a ne naprtiti im obavezu da ih nose u najbliži grad. Na taj je način prirodno, da koliko god ih se nađe, toliko ih se i razbije.

¹² Nisam mogao pronaći, ma koliko marljivo tražio, ni kod jednoga pisca o ilirskim stvarima, da bi se područje Zadra protezalo do izvora rijeke Cetine. Tu učenu tvrdnju zahvaljujemo jedinomu Fortisu, koji, naslanjajući se na dva krivo shvaćena stiha jednoga našeg cokulaša, lošeg pjesnika i vrlo lošega historičara, veli, da „se je Kotar prostirao preko granica, koje ga sada obuhvaćaju, i išao je sve do voda rijeke Cetine. To potvrđuju starinske ilirske pjesme“.

Ustani se, kralju Radoslave,

zlo ga lega i zoricu zaspa,

odbiše te i Lika i Krbava

ravni Kotar do vode Cetine.

I dalje niže:

I vas Kotar do vode Cetine.

Ovih pet stihova prevodi Fortis ovako:

Sorgi o re Radislao: i'era nemica

La sorte allor, che ti colcasti e dormi Al nascer dell' Aurora. A te ribelle

Si je la Lika, la Corbavia e tutto

Il pian Kotor sin de Cettina alle acque

Tutto il Kotar sin di Cettina alle acque.

Da se izrazi pravi smisao tih pet ilirskih stihova, terba reći:

Sorgi o re Radoslavo: in tua malora

Tu ti colcasti e dormi oltre l' Aurora.

Ti si rebella omai Lika e Corbavia,

Il pian Kotar sin di Cettina alle acque.

Tutto il Kotar sin di Cettina alle acque.

No kad bi za nas i morali biti auktoritet, ipak ova dva posljednja stiha oca Andrije Kačića Miošića, „koji je – da govorimo riječima Fortisovim (pag. 110.vol.2.) – „objelodanio zbirku junačkih narodnih pjesama, premda je izbor izvršio sa malo dobra ukusa i s još manje kriterija unio dosta nekorisnih i apokrifnih stvari“, ne dokazuju, da je Kotar išao do voda Cetine. Kad bi netko kazao, da je Padova poplavljena do Verone, ne bi se zato moralo zaključiti, da područje Padove ide sve do Verone, osim da to postane nekim novim načinom zaključivanja.

¹³ Ime Jarebica dobio je taj izvor po nekom turskom zapovjedniku, koji je stanovao blizu njega, a zvao se je beg Jarebčić.

¹⁴ Ovo je ime Kotluša izvedeno odatle, što izvor ima oblik Kotla.

^14a Prvi izvor Cetine ima isto ime kao i ova porušena tvrđava

¹⁵ Izvanjska visina pojedinih komada iznosi četiri stope i više. Ako se još doda četiri ili šest stopa u zemlji, dobiva se visina od osam ili deset stopa. Isto toliko im iznosi duljina, a širina otprilike polovicu od toga.

¹⁶ Nije moj posao da među vama poravnavam takve sporove

¹⁷ Dion Cassius, grčki historičar (rođ. oko god. 150. N. e. u Nikiji, umro iza 229.). Napisao e veliku rimsku povijest do god. 229., koja se nije sva sačuvala. Op. pr.

Lovrić Ivan

Uredio: miro