Samo nam je nebo granica !
Proljetno sunce obasjalo je voćnjak pun jabuka,krušaka i šljiva.
Njihove sniježnobijele krošnje blistale su na suncu kupajući se u jutarnjoj rosi. Sve su se životinje polako budile uz jutarnji cvrkut ptica.
Pčele su radosno poletjele u procvjetale krošnje jabuka,bumbari su kružili oko krušaka, samo je jedan leptir pomicao svoje umorne noge pokušavajući stati na njih.Tužno je gledao za pčelama i suze su mu potekle niz šareno lice.
,,Već deset dana naporno radim hodajući od cvijeta do cvijeta“ , požalio se malome mravu.Noge su ga toliko boljele da nije znao kako će obići sve cvjetove u voćnjaku.
,,Zavidim ovim pčelama,one samo mahnu svojim krilima i vinu se u nebo“, tiho je rekao.
Pčele su s lakoćom letjele od grane do grane vesele i raspoložene. Radile su i uživale u raznobojnom cvijeću, a leptir to nije mogao.
Najviše na svijetu želio je imati krila i biti poput pčela kojima se oduvijek divio. Zatvorio je oči i uputio molitvu Bogu. Niz njegovo lice još uvijek su tekle suze. Mrav je želio pomoći svom prijatelju leptiru, ali nije znao kako.
Iznenada, ispred leptirovih zaplakanih očiju stvorila se mala vila koja mu je željela pomoći.
,,Samo ustani “ , rekla je i nestala. Leptir je ustao i, gle čuda,imao je krila.On je ostvario svoje snove, a da bismo mi ostvarili svoje, moramo se i sami potruditi. Samo nam je nebo granica !
Katarina Krvavica, 5.a
Voditeljica : prof. Borislava Majer
OŠ Domovinske zahvalnosti
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||