Kninski Kapitul, 1

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Fotografija ostataka Kapitula, prije talijanske devastacije. Iz članka Ć. Ivekovića.

Arheološki lokalitet Kapitul u Kninu, nalazi se uz rijeku Krku kod željezničkog mosta i ušća rijeke Kosovčice, jedan kilometar jugoistočno od starog grada. U karakterističnom toponimu očuvao se spomen na nekadašnji katedralni kaptol Kninske biskupije. Ovaj arheološki lokalitet je jedan od najznačajnijih lokaliteta hrvatske nacionalne arheologije i povijesti. Arheološka iskopavanja koja su na Kapitolu počela 1885. godine, prva su arheološka iskopavanja jednog ranosrednjovjekovnog arheološkog lokaliteta u Hrvatskoj. U antičko doba ondje je bila ispostava rimskih legija i kohorti koje su sjedište imale u vojnom logoru u Burnumu. U ranom srednjem vijeku, na mjestu rimske vojne postaje podignut je vladarski benediktinski samostan sv. Bartolomeja, a početkom 13. st. katedrala kninskog biskupa. Ostaci ranosrednjovjekovne crkve nisu sačuvani, ali brojni ulomci predromaničke kamene plastike koji su pripadali crkvenom namještaju, ukazuju na velbnost ovog objekta koji je vjerojatno bio razgrađen  za potrebe izgradnje katedralne crkve kninskog biskupa. Crkva je građena kao trobrodna troapsidalna bazilika. Ukupna dužina bazilike iznosila je 27,5 m. Brodovi crkve bili su odvojeni zidanim pilonima. Sa sjeverne strane, uz baziliku nalazio se višekatni zvonik. Uz katedralu se nalazio i niz objekata za stambenu i gospodarsku namjenu. Čitav arhitektonski kompleks bio je ograđen bedemima i kulama. Značajan dio arhitekture na kninskom Kapitulu bio je sačuvan sve do uspostave mletačke vlasti u Kninu 1688. godine, kada je za potrebe obnove kninske tvrđave i izgradnje novih stambenih objekata u gradu veliki dio zatečene arhitekture bio razgrađen. Sljedeća velika devastacija dogodila se prilikom gradnje pruge Siverić - Knin kojom je lokalitet presječen na dva dijela. Konačna devastacija lokaliteta dogodila se u drugom svjetskom ratu kada je talijanska vojska na mjestu katedrale izgradila bunkere i stambene objekte za njihovu posadu. Unatoč višekratnim devastacijama ovog značajnog arheološkog lokaliteta, još uvijek su ostali sačuvani dijelovi obrambenih zidova, jedna kula i apsidalni dio katedrale.    

Gornji tekst je Obrazloženje iz  rješenja iz 2009. godine o zaštiti Kapitula, koje je donijelo Ministarstvo kulture, iz Registra kulturnih dobara RH. Njime je Kapitul dobio status zaštićenog kulturnog dobra, spomenika kulture. Postoje stara i nova rješenja. Pokušat ću vam ih prikazati sve, na način da ih dodam već postojećem tekstu ili u obliku novog članka. Opise iz rješenja su izrađivali konzervatori iz Splita ili Šibenika, ovisno o tome kako je to bilo nekad i danas organizirano. Danas to rade konzervatori iz Konzervatorskog odjela u Šibeniku.

Opis iz Rješenja regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Splita, iz 1974. godine:

Arheološki lokalitet na Kapitulu, nalazi se uz desnu obalu rijeke Krke, jugoistočno od Knina (danas uz željezničku prugu). Prvi arheološki zahvat na Kapitulu, izveden je 1885. godine, što je ujedno i prvi zahvat na jednom starohrvatskom arheološkom lokalitetu. Pronađena je trobrodna bazilika iz 1203., koju je podigao prepozit Dobroslav, uokolo groblja starohrvatskog razdoblja. Tu su nađeni ulomci pleterna ukrasa i među njima najznačajnije ploče ambona s imenima hrvatskih vladara Držislava i Svetoslava. Oni pripadaju X stoljeću i jednoj crkvi istog vremena pod imenom sv. Bartula. Lokalitet nije istražen.

Arheološki lokalitet na Kapitulu spada među najvrijednije, starohrvatskog razdoblja po svom povijesnom značaju te za poznavanje ranosrednjovjekovne i srednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji.

Na osnovi izloženog, Komisija smatra da navedeni arheološki lokalitet ima svojstvo spomenika kulture.

Temeljem gornjih mišljenja, Kapitul je zaštićen kao kulturno dobro, čime je dobio status spomenika kulture RH

Nastavak radova na željezničkoj pruzi od Siverića do Knina, 1885. g., prilično je uzbudio hrvatsku politiku i javnost. Dalmatinski sabor je pozvao vladu da zbrine arheološke nalaze. Sve to je rezultiralo osnivanjem Hrvatskog starinarskog društva na čelu sa Lujom Marunom, kojemu je bio zadatak da vodi te radove.

Odavno se zna za višestoljetni kontinuitet života u Kninu. Prema nadgrobnim spomenicima, pronađenim na Kapitulu koji datiraju nakon 42 g.n.e., pretpostavlja se da je tu na Kapitulu ili negdje u blizini bilo smješteno odjeljenje XI legije smještene u Burnumu. Legija odlazi 69. g.n.e., s njom i aktivni sastav. Ostaju jedinice, koje čuvaju red. Pretpostavlja se da se spomenuto naselje pretvorilo u veteransko.

Još 1690., crkva na Kapitulu je bila pod krovom, o čemu svjedoči prvi kninski župnik Ivan Vidović. Zašto su Turci, tijekom 160 godina svoje vlasti na ovom prostoru poštedili tu crkvu? Predaja kaže, da je prvi Turčin, koji se popeo na krov crkve sa mašklinom da bi počeo rušenje, pao mrtav. Iz strahopoštovanja i praznovjerja nisu je više dirali. Vrijeme Luje Maruna, crkva dočekuje u ruševinama, ali sa ostacima zidova i tri metra visokim.

Prema starijoj literaturi, pa i ovom Ivekovićevom članku na kojeg se ovaj tekst najviše oslanja, željeznička pruga je prošla pravo preko nje. (Podsjeća li vas to imalo na današnju praksu ophođenja sa ostacima antike i starohrvatskim spomenicima. Sjetite se Solina i autoputa. Kao da ništa nismo naučili u ovih sto godina.). Gledajući nacrte i rekonstrukcije prema tim nacrtima, čovjek ne može vjerovat. Količina fragmenata i arheološkog materijala koji je prikupljen i danas se čuva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, potvrđuje stara svjedočenja o veličini i značaju starohrvatskog i srednjovjekovnog Kapitula.

Kapitul postaje top tema hrvatske (pa i evropske) arheološke javnosti s kraja 19. stoljeća. Tu počinje prvi problem pri pokušaju predstavljanja onoga što se našlo na Kapitulu. Zahvaljujući Luji Marunu i njegovom entuzijazmu i ljubavi prema starohrvatskoj baštini danas možemo vidjeti dio toga. On sam je naglašavao svoju nestručnost i apelirao na stručnu javnost i tražio pomoć. Stručna javnost tog vremena (Bulić Frane, Radić Frane, Zlatović Stipan, Ljubić Sime, Klaić Vjekoslav, vjerojatno sam nekog zaboravio i preskočio, nenamjerno. Ipak nisam historiograf.) ostavila je otvorenim pitanje lokacije katedralne crkve hrvatske, kasnije, kninske biskupije. Gunjača Stjepan, dodaje ulje na vatru pronalazeći joj novu lokaciju.

Da bi se razumjela priča o Kapitulu, trebalo bi se vratiti u vrijeme osnivanja biskupije na ovom prostoru. Autoriteti kao Klaić Vjekoslav, Šišić Ferdo, Antoljak Stjepan i dr… s oprezom smještaju biskupiju Ludrum, osnovanu 533 g. na šire područje Knina. Ovom članku je svrha podsjećanje na značaj Kapitula za hrvatsku povijest i kulturu, a ovu raspravu ću ostaviti za neku drugu priliku.

Što današnja historiografija kaže o Kapitulu?

Čitajući novu literaturu, zamjećujem na nekim mjestima prilično nedosljednosti. Ili to ljudi od struke, pišu o ovoj temi kao o nečemu što se podrazumijeva, što je svima jasno. Čini mi se da danas prevladava mišljenje da su, stara katedrala, ali i nova koja se gradi u 13. stoljeću, obje u Kninu, čime ne isklučuju Kapitul. Kratki pregled ove rasprave, naći ćete u članku Gulina Ante.

Naša sugrađanka Gugo-Rumštajn Katarina, 2002., daje novi prilog ovoj raspravi. Naime na lokalitetu Tvrđava-Podgrađe, tada su pronađeni novi arheološki ostaci koji bi možda mogli potvrditi mišljenja da se katedralna crkva sv. Marije nalazila u Kninu, uz samu Tvrđavu.

Zbog svih tih razloga, ja ću se ograničiti na ono što je pronađeno na Kapitulu. Na radovima 1885.-6., mjernici su radili nacrte, kao da su naslućivali stogodišnju zbrku, ti su nacrti zagubljeni.

Sva sreća, da je Ćiril Iveković, član, tj. potpredsjednik Hrvatskog starinarskog društva u Kninu, napravio crteže koje vam donosim. U svom članku u SHP (v. dolje) je po meni (od literature koja mi je dostupna) najbolje prikazao Kapitul u prostoru i građevine čiji su ostaci nađeni na Kapitulu. Osim toga, temeljem onoga što je nađeno i temeljem svega što je znao o arhitekturi tog doba iznio je pretpostavku, kako je Kapitul u cjelosti izgledao.

Cijeli Kapitul, odnosno rekonstrukciju starog Kapitula, prikazuje sl.1. (iz članka Ć. Ivekovića). Jezgra čitavog kompleksa je trobrodna crkva (A) sa tri polukružne apside. Kod lijeve pokrajnje apside, bio je ulaz u četvrtastu prostoriju dim. 4,7mx4,7m, toranj sa zvonikom. Zapadno od tornja je prostorija dimenzija 10.5x4.7m koja je imala podzemnu prostoriju. Vjerojatno grobnica svećenika i laika. Da ne ulazim u detalje, prema nekim ostacima ove prostorije, o. Lujo Marun zaključuje da su tu gradilo i prije crkve. Ova prostorija je imala dva izlaza: u crkvu i van crkve. Iz svega ovoga Iveković zaključuje da je ova prostorija starija od crkve, odnosno da je nekad bila samostalna crkva.

S južne strane crkve je bilo dvorište(F). Na sredini je bio bunar. Okolne zgrade bile su objekti za stanovanje i življenje. Prema izvorima dao ih je sagraditi kralj Krešimir, u prvoj polovici Xi st. Vrlo vjerojatno su te zgrade bile na dvije etaže.

Glavni ulaz u Kapitul bio je E1 . Kroz njih se ulazilo u hodnik koji je išao okolo dvorišta i povezivao gornje stambene prostorije i u središnje dvorište. Do ulaza se nalazi parlatorij,a potom refektorij(H). Slijedi kuhinja (I), M,M,M su bile pomoćne prostorije. Između njih i kuhinje nalazile su se skale za gornju etažu. Iz te prostorije sa skalama moglo se u vanjsko dvorište(P). Zapadno od pomoćnih prostorija(M), nalazila se prostorija(N), tako loše očuvanih ostataka da joj se nije mogao sa sigurnošću odrediti tlocrt. Možda, biskupski stan ili hospicij?

Ispred crkve i prostorije N, nalazio se otvoren prostor(D), iz kojeg se kroz prilično velika vrata ulazilo u središnje dvorište. God. 1511. je podignut zid, koji je okruživao to dvorište, a zbog sve češće opasnosti od Turaka.

Oko vanjskog dvorišta (P), nalazile su se gospodarske zgrade R. Na prostoru S, nalazili su se vrtovi, voćnjaci i sl.

Čitav Kapitul je bio opasan čvrstim zidom, kojemu su se na određenim mjestima nalazile kule (O1, O2, O3). Kod tornja nalazila su se vrata E2 . S obzirom da je Kapitul sa tri strane okružen močvarama, ovo je bio uobičajeni pristup Kapitulu. Ovaj put, od Kosovčice, preko Kapitula do Knina, postojao je i u rimsko doba. Kapitul ga je branio, a prolaz kroz zid, prema Kninu, bio je kod kule O. I prema močvarama je Kapitul bio branjen zidovima, ali slabijima, čiju ostaci su jedva vidljivi.

Vidljivo je da su zgrade oko crkve površno istražene, a željezničkim radovima i odstranjene. Svaki zaključak o njima se temelji na pretpostavkama. Sa crkvom je drugi slučaj. Ona je bila temeljito istražena, ali o njoj u slijedećem članku.

Iz Ivekovićevog nacrta kompleksa Kapitula, grubom procjenom, da se zaključiti da su njegove dimenzije u tlocrtu, bile oko 45x30m. Možda vas zbune Ivekovićeve fotografije na kojima se vide prilični ostaci kompleksa. Gdje je to danas, nekih 80-90 godina poslije? Ako prošetate prugom do željezničkog mosta, sa lijeve strane ćete vidjeti talijansku „kulturnu baštinu“ iz vremena okupacije u II svj. ratu. Ostatke ostataka Kapitula su smjestili u zidine bunkera.

Što je sa Kapitulom danas? Fotografija u najavi ovog članka je iz Ivekovićevog članka. Kad je snimljena ne znam, ali članak je iz 1927. Na fotografiji je vidljiva željeznička pruga. Pretpostavljam da je iz prve polovine 20. stoljeća. Tada su se i vidjeli neki ostaci. Koliko mi je poznato boljih fotografija nema. Uspjelo mi je pronaći ostatke zida (sl.2), za kojeg mi je kasnije objašnjeno da je ostatak obrambene kule (O1) građene u 15. stoljeću, zbog opasnosti od Turaka. Neću vam reći gdje je zbog opasnosti od munjenih ili nadobudnih kolekcionara, kojemu je fora u dvorištu imat starohrvatski fragment na kojem će mu gosti ili on sam moći popiti kavu. Da bi ovaj zidić 2,5-3 m dužine i 20-30 cm visine našao, pokupio sam 40% trnja na Kapitulu. Rasparao čarapa i robe. Pustio krv. Bit će vam slađe, ako se sami potrudite.

Sa veseljem vas mogu obavijestiti, kako sam iz neslužbenih izvora saznao da se uskoro planiraju, novi arheološki radovi na Kapitulu. Za očekivati je da će se tada mediji i naučna javnost ponovo uhvatiti Kapitula, pri čemu će se sigurno naći još štogod i novog i zaboravljenog. Za ovu priliku, podsjetio bih, kako su se na Kapitulu pokapali mještani Kovačića i Potkonja, sve do kraja 19. stoljeća.

Za kraj, zahvalio bih se poznavatelju Kapitula, Sinobad Marku, konzervatoru u Ministarstvu kulture, koji mi je strpljivo bio na raspolaganju i pokazao na terenu, gdje je što. Prema dostupnoj i starijoj literaturi, Kapitul je bio nepovratno izgubljen pod željezničkom prugom. Zato me Marko, više od ičega razveselio činjenicom, kako radovi na pruzi nisu u potpunosti i zauvijek pokopali Kapitul. U stvarnosti, pruga je prešla preko samostana uz crkvu. Crkva i dio samostana su bili smješteni na dijelu glavice kojeg radovi nisu zahvatili. Sve ono što je preživjelo talijansku „restauraciju“ Kapitula još uvijek leži pod talijanskim bunkerima i zgradama kod željezničkog mosta. I čeka arheologe. Iz toga razloga, literatura, pogotova starija stvara krivu sliku o Kapitulu, kao arheološkom lokalitetu. Pa tako i ovaj Ivekovićev. Ali, bolji, primjereniji mojoj svrsi nisam našao. A, i činilo mi se zgodno prikazati dio povijesti istraživanja Kapitula. S obzirom na najavljene radove, sve će to ionako proći reviziju našeg vremena.

sl. 3. prikazuje ruševine Kapitula sa zapada, a objavljena je u Ivekovićevom članku.

Literatura:

BULIĆ don Frane, Hrvatski spomenici u kninskoj okolici. Zagreb, 1888. (vidi u kninskoj knjižnici)

BURIĆ T., Ranosrednjovjekovna skulptura s Kapitula kod Knina. Starohrvatska prosvjeta, III serija, 18, 1988.

GUGO RUMŠTAJN Katarina., Hoće li buduća arheološka istraživanja potvrditi da smo na tragu crkvi koja je imala funkciju katedrale hrvatskoga, a kasnije kninskog biskupa ? Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva. 34, 2002. 2.

GULIN Ante., Srednjovjekovni Kninski kaptol i njegovi pečati. Kninski zbornik, 1993. (vidi u kninskoj knjižnici)

GUNJAČA Stjepan, O položaju kninske katedrale. Starohrvatska prosvjeta, III serija, I, 1949.

IVEKOVIĆ Ćiril, Kapitul kraj Knina. Rekonstrukcija (Sa slikama). Starohrvatska prosvjeta, Nova serija I, 1927, 3-4

KLAIĆ Vjekoslav., Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, Zagreb, 1881.

LJUBIĆ Šime., Kritika. Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz dobe narodne dinastije. Napisao Frane Bulić. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, XI, 1889., 2, 3, 4.; XII, 1890., 1, 2, 3, 4.

RADIĆ Frano, Hrvatska biskupska crkva sv. Marije u Biskupiji i kaptolska crkva sv. Bartula na sadašnjem Kapitulu kod Knina. Starohrvatska prosvjeta, I serija, I, 1895, 1, 2, 3.

ZANINOVIĆ Marin, Kninsko područje u antici. Arheološki radovi i rasprave, VII, 1974.

ZLATOVIĆ Stipan, Hrvatske starine u Kninu, 2. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, X, 1888., 1.

ZLATOVIĆ Stipan, Stare narodne zadužbine hrvatskih kralja u Dalmaciji. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, V, 1883., 1.

Građani Knina, Hrvatske, Svijeta, komentirajte ovaj članak ili temu u Komentarima ispod teksta, ili redakcija@grad-knin.net

miro