Kako se Dalmatinac smije i kako nasmijava druge

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Priča sa komina.

U cilju promoviranja baštine našeg kraja, donosim vam tekst objavljen u Zori Dalmatinskoj, broj 48, od 27. studenog 1848. godine. Ispričao ju je Todor iz današnje općine Promina. Lagana humoristična priča kojom se autor šali na svoj i tuđi račun. Priča, koja se vjerojatno, kao i druge brojne priče smišljene u narodu, pričala uvečer uz kamin, na obiteljskom sijelu. Priča koja nam iz prve ruke priča o svom vremenu. Ako je pozorno čitate mnogo će vam kazati o pravopisu, grafiji hrvatskog jezika na ovom prostoru. Mnogo vam može reći o mentalitetu našeg čovika. Čoviku dođe muka kad se upita, moramo li mi uz ovakve priče gledati i slušati ono pusto smeće na „nacionalnim“ televizijama?

Narodna smišljalica za smjejanje.

Ja sam Bilan Burnach; imadem sto ovnovah, ҫetiri stotine rogu; imam sto ovacah, ҫetiri stotine janjacah; po∫ao sam u planinu, poneso dvje pu∫ke-mala mi je pu∫ka na ramenu, a velika za pasom-imam ҫetvere fi∫eke, dvoje prazne a u dvoma nema ni∫ta. – Prjete mi ajduci. - Sreto∫e me. Je li to Bilan Burnach? – Jest. – Ajde amo zove te aramba∫a! – Kad dodjo aramba∫i (ajduҫkome) usjeko∫e klipe, neokresa∫e za pedlj, povali∫e, pak udri.

Dvanajest ajdukah peҫe dvanajest ovnovah; kod njih baҫva vina od dvanajest barilah. - Izjedo∫e dvanajest ovnovah, i popi∫e baҫvu od dvanajest barilah. – Vele ajduci: ∫to chemo od Bilana? – Veli aramba∫a: ja znam ∫to chemo. – ta zadnite baҫvu, verzte ga u baҫvu. - Ostavi∫e mene u baҫvi. – Dodje vuk glodati kosti, a ja provuko ruku kroz baҫvu; uvati vuka za rep, pak aknu: Ah! Vuҫe! – A vuk skoҫi, pak na baҫvu; baҫva se razsu, a ja osta prost. – Dodjo kuchi – veli chacha (otac): moj sinko, gdje si bio? Jevo ide Boxich – ajde docheraj vina! – A ja natovari prosa na zelenu kobilu, pochera pokraj jedne lokve. Kad pogleda, al' se u lokvi ne∫to cerveni! Reko! Ta ono je vino! – Rastovari ondje; istreso proso, pak nali pune mje∫ine vina. – Kad pogleda onamo, ali cerkla kobila! Usjeko klipe drenove, i klenove, pak razape koxu, natovari, pogleda u lokvu; kad ugleda, dva patka! – Vergo patke u antre∫elj; pochera vino kuchi a ona dva patka: !!! verr. Odleti∫e Bogu na nebesa. – Dodjo kuchi, dochera vino.- Ajde sinko (veli chacha), donesi vode. – Dodjo ja na bunar; smerzla se voda, a ja: ∫to chu? svernu glavu, pak probi vodu. – Kad doneso vode, pita chacha: pasja viro kamo ti glava? – Tako mi Isukersta ostala na bunaru!! – Zapali lulu! Dodjo na bunar; kad li glava na bunaru! navernu glavu; dodjo opet kuchi, i boxichova. Reko chachi: idem ja chacha, gledati patke. – Ajde sinko – te ja onda uprav Bogu; ali Bog s' patci ver∫e proso. – To su boxe, moji patci! Jesu sinko! – Natovari mi dva patka prosa, dade mi konop, te spu∫ti obadva; reko: kako chu se ja spu∫titi? – On mi dade konop, a ja dodjo, pak ispreveziva i nadoveziva. Kad se stado spu∫tati, zaglibi se tri ar∫ina u blato. – Onda odlecho kuchi, te doneso motiku i odkopa se, pak dodjo kuchi.

Todor Jankovich iz Bobodola, ҫoban.

Primjetili ste čudne znakove u tekstu. Nije to greška, već je to pismo hrvatskog jezika te 1848. Bilo ga je važno prenijeti u originalnom obliku, bez prevođenja. Svejedno se nadam da vam to neće činiti veće poteškoće pri čitanju.

Manje poznate riječi:

zadnite, nisam našao tumačenje, koje bi objasnilo tu riječ u datom kontekstu, ali se može zaključiti o značenju, prema kojem bi ono bilo: skinite dno, otvorite bačvu;

verzte, bacite, ubacite (u bačvu);

aknu, nisam našao značenje, ali prema kontekstu, viknuti na nekoga (vuka) da bi ga se preplašilo;

antre∫elj (antrešelj), dio samara (u ovom slučaju na kobili).

Dosad ste na stranicama ovog Internet portala mogli čitati (i gledati) razne sadržaje koje bi se jednom riječju mogle nazvati baštinom kninskog kraja.

Što je to kninski kraj? U ovim današnjim vremenima čuli smo za kninsku općinu, šibensko-kninsku županiju, grad Knin …, ali kninski kraj?

S obzirom da me fascinira prošlost naroda na ovom prostoru, vratio sam se puno vrimena unazad. Tisuću godina i više. U vrijeme kninske (ili hrvatske) biskupije, kninskog distrikta, starohrvatske kninske županije. Uspoređujući te pojmove, a za potrebe ovog portala, definirao sam kninski kraj kako slijedi: općina Ervenik, o. Promina, o. Biskupija, o. Kijevo, o. Civljane, o. Kistanje, Grad Knin. I uz navedene kriterije, neki će mi naći zamjerke ovako definiranom kninskom kraju. Naime stara kninska biskupija, nekad je obuhvaćala i Ljubitovicu, selo, danas na području Grada Trogira. Što s njom?

Prosurfajte, kritički, internetom, kako bi odgovorili na pitanje koliko je prostor Srednje Dalmacije, ili sjevera Srednje Dalmacije, ili Sjeverne Dalmacije, prisutan na internetu.

Moj zaključak je da je upravo ovaj, ovako definiran prostor, najslabije prisutan na internetu, od cijele nekadašnje kninske biskupije. To bi bila točka na i.

Za one koje zanima, malo o Zori Dalmatinskoj sa portala digitaliziranih novina, Stare hrvatske novine:

Književno-prosvjetni tjednik, prvi hrvatski književni časopis koji je izlazio izvan Zagreba i to od 1844. do 1849. Pokrenuo ga je i uređivao Ante Kuzmanić uz pomoć tiskara, braće Battara, i uz vjernu suradnju Petra Preradovića. Cijelo vrijeme svojega izlaženja podupirao je zahtjeve za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja. Prestao je izlaziti zbog pooštrene cenzure. Urednik Kuzmanić bio je i vođa zadarskoga filološkoga kruga te je u Zori dalmatinskoj provodio tzv. dalmatinski pravopis i snažno se odupirao nastojanjima zagrebačke filološke škole. Polazio je s gledišta da književni (standardni) jezik mora biti što bliži narodnomu, pučkomu jeziku. Tjednik je bio više prosvjetne nego književne naravi pa je malo istaknutih književnika u njemu surađivalo (Petar Preradović, Ana Vidovićeva, Pasko Antun Kazali)

Toliko ovom prilikom. Drugi put, nekim drugim povodom, malo ću više o Zori.

Ova priča zasigurno nije vijest. Međutim onima koji su češće na ovom portalu, bit će vijest da otvaram novu rubriku u kojoj ću objavljivati ovakve stare priče, basne, recepte, zanimljivosti, pjesme, … koje pronađem tu i tamo, na http://grad-knin.net/blog/grad-knin/etnografija/. Znači da ubuduće takve tekstove potražite u blogu, a ne u vijestima. Trebam li spominjati? Kad god i gdje god nađete ovakve narodne priče ne dajte da se zaborave. E-mail znate.

Građani Knina, Hrvatske, Svijeta, komentirajte ovaj članak ili temu u Komentarima ispod teksta, ili redakcija@grad-knin.net.

Literatura:

IVEKOVIĆ & BROZ, Rječnik hrvatskog jezika. Zagreb, 1901.

ANIĆ V., Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb, 1998.

miro