Kako je nametanje Fuchsovih zakona razotkrilo bijedu hrvatske…

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Medijsko zlostavljanje akademske zajednice

Fuchsovi zakoni kao politička podvala

Nadstranačka udruga "Volim Hrvatsku" daje punu podršku akademskoj zajednici u otporu protiv brutalnog i neciviliziranog nametanja "paketa Fuchsovih zakona" kojima se sustav znanosti i visokog obrazovanja, prema već viđenim scenarijima, želi podvrgnuti političkoj kontroli kako bi se nesmetano mogao komercijalizirati i privatizirati. U situaciji kada je u Hrvatskoj javno dobro, koje predstavlja stvarni sadržaj nacionalnog suvereniteta, svedeno na "ostatke ostataka", političko-kriminalni grabežljivci okomili su se na zadnje oaze javnog dobra kao što su vode, elektroprivreda i sustav znanosti i visokog obrazovanja. Pritom ne prežu ni od uništavanja civilizacijskih vrijednosti kao što je autonomija sveučilišta niti od oskvrnuća nacionalnih svetinja poput Sveučilišta u Zagrebu koje je, unatoč činjenici da ulazi u red najstarijih sveučilišta u Europi, postalo prioritetnom metom Fuchsovih zakona.

Politički kontekst te medijsko ozračje u kojem aktualna vlast obavlja ovo ritualno žrtvovanje posljednjih nacionalnih vrijednosti pretvorili su operaciju nametanja Fuchsovih zakona u jednu od najsramotnijih političkih podvala u novijoj hrvatskoj povijesti. Naime, Vlada je donošenje ovih zakona smjestila u okvir provedbe tzv. "Programa gospodarskog oporavka" te dovela u vezu sa završetkom pristupnih pregovora s Europskom unijom, dok se sama operacija upućivanja zakonskog paketa u saborsku proceduru odvijala u planski pripremljenom ozračju medijskog "cipelarenja" akademske zajednice.

Hupizacija vlasti

U anale hrvatske političke gluposti i nekompetentnog vođenja države zasigurno će ući činjenica da je Vlada Republike Hrvatske na svojoj 135. sjednici od 21. lipnja 2011. godine usvojila nacrte Fuchsova paketa zakona u sklopu prve točke dnevnog reda koja je bila formulirana na slijedeći način:

Dnevni red

1. Provedba Programa gospodarskog oporavka

1.1. Nacrt prijedloga zakona o znanstvenoj djelatnosti

1.2. Nacrt prijedloga zakona o visokom obrazovanju

1.3. Nacrt prijedloga zakona o sveučilištu

Na sjednici neke kompetentne Vlade, koja se razumije u ispravan red stvari, takva bi se zakonska materija mogla pojaviti samo u slijedećoj formulaciji dnevnog reda:

Dnevni red

1. Strategija razvoja znanosti i visokog obrazovanja

1.1. Programska osnova za izradu nacrta prijedloga zakona o znanstvenoj djelatnosti

1.2. Programska osnova za izradu nacrta prijedloga zakona o visokom obrazovanju

1.3. Programska osnova za izradu nacrta prijedloga zakona o sveučilištu

1.4. Program gospodarskog oporavka u svjetlu Strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja

Drugim riječima, trenutna Vlada smatra da sustav znanosti i visokog obrazovanja treba urediti kao mjeru programa gospodarskog oporavka, umjesto da se, upravo obrnuto, program gospodarskog oporavka donosi i provodi kao mjera koja se osmišljava unutar strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja. Ovako se nameće pitanje koja je to moćna instancija iznad znanosti i Vlade koja sve može podvrgnuti pod neki svoj program gospodarskog oporavka?

Ova tragična sjednica hrvatske Vlade imala je inače komičan početak kada je premijerka, ponesena formulacijom prve točke dnevnog reda, pomislila kako ona i njeni orni ministri upravo danas trebaju dati odlučujući doprinos ozdravljenju hrvatskog gospodarstva, pa je sjednicu počela udarničkim povikom: "Predlažem da krenemo odmah na provedbu programa gospodarskog oporavka, danas su pred nama tri zakona iz područja znanosti i obrazovanja…"(Audio-snimka sa sjednice Vlade)

A formulaciju koja je ubrzo uslijedila kako su "naši socijalni partneri uvidjeli (…) da ovi zakoni otvaraju nove mogućnosti za dodatno ulaganje kroz obrazovanje u gospodarstvo" donijela je odgovor na pitanje o instanciji koja zadaje mjere gospodarskog oporavka među kojima se posebno ističu mjere političkog discipliniranja i komercijalizacije sustava znanosti i visokog obrazovanja. Dakle, u glavi naše premijerke opet se sve izokrenulo (camera opscura): umjesto da se zakonima otvore nove mogućnosti za dodatno ulaganje kroz gospodarstvo u obrazovanje, ona slavodobitno najavljuje "nove mogućnosti za dodatno ulaganje kroz obrazovanje u gospodarstvo" (!).

Taj mistični centar moći, koji je uništavanje autonomije sveučilišta i slobode znanstvenog rada zadao kao mjeru gospodarskog oporavka, zove se HUP (Hrvatska udruga poslodavaca). Budući da nema uporišta u realnom hrvatskom gospodarstvu, HUP djeluje kao nadnaravna sila koja političku moć crpi isključivo iz fascinacije neupućenih. Aktualna premijerka s oskudnim liderskom formatom, koja državu zamišlja i vodi kao omanje kućanstvo, postala je lakim plijenom tih gospodarskih opsjenara.

Umjesto da u razlici i kompeticiji prema njima zastupa javni interes, ona ih je jednostavno posjela u ministarske fotelje i naivno im prepustila vođenje države, dok se sama posvetila tobože uzvišenim ciljevima europskih integracija. Tako je javni interes u hrvatskoj državi postao i nominalno podređen privatnom interesu, a Vlada je stupila u vazalni odnos prema HUP-u. Državni dužnosnici koji su plaćeni iz javnih izvora da bi djelovali u javnom interesu faktično su pretvoreni u funkcionare privatnog interesa u javnom sektoru. Jedan od boljih primjera, koji vjerno oslikava tu perverziju hrvatske političke stvarnosti, svakako je primjer ministra Fuchsa i njegova paketa zakona. Stoga se i moglo dogoditi da je "hupizirana" hrvatska Vlada nacrte zakona o znanosti i visokom obrazovanju na svojoj 135. sjednici od 21. lipnja 2011. razmatrala pod točkom "Provedba programa gospodarskog oporavka".

Kobni završetak pristupnih pregovora

Neki vješti režiser političkih igrokaza iz Banskih dvora dobro je proračunao da bi žestoko osporeni paket zakona bilo najbolje staviti na dnevni red Vlade u tjednu koji je prošaran praznicima kako bi se preduhitrile prosvjedne reakcije akademske zajednice, ali i neposredno prije odlaska premijerke u Bruxelles, gdje je trebala pobrati pohvale za marljiv rad i beskrajnu poslušnost. Premijerka je dobro iskoristila ponuđenu koincidenciju pa je u uvodnoj riječi na sjednici Vlade posebno naglasila "… da i ove zakone treba gledati u kontekstu završetka pregovora o ulasku u Europsku uniju, jer su to zakoni koji postavljaju nove temelje i za obrazovanje, odnosno znanost u trenutku kada Hrvatska postane 28. članica Europske unije".

Time je stavljanje Fuchsova paketa zakona u saborsku proceduru poprimilo ritualni karakter. Najviše civilizacijske i posljednje nacionalne vrijednosti prinesene su kao žrtva zahvalnica zbog uspješnog završetka pregovora o ulasku u Europsku uniju. Činjenica da takvu žrtvu boginja Europa od nas uopće nije tražila samo potvrđuje dobrovoljnost i vjerodostojnost žrtve. Činjenica da su žrtvovane najviše vrijednosti i nacionalne svetinje samo izražava našu spremnost da u dokazivanju odanosti ne poznajemo granice. A činjenica da je premijerka, tom prilikom, hrvatskoj javnosti uputila poruku kako su "novi temelji za obrazovanje, odnosno znanost u trenutku kada Hrvatska postane 28. članica Europske unije" zapravo sveučilište bez autonomije i znanost bez slobode, potvrđuje da je u istom zahvalničkom ritualu dodatno žrtvovan i sam zdravi razum.

Medijsko zlostavljanje akademske zajednice

Intenzivne medijske pripreme za zloglasnu 135. sjednicu Vlade otpočele su desetak dana ranije u Jutarnjem listu, jer su Fuchsovi stratezi i medijski kompanjoni opravdano očekivali burnu reakciju akademske zajednice u presudnom momentu prebacivanja Fuchsova paketa iz Vlade u sigurnost saborske mašinerije, koju više ničim nije moguće omesti. Najprljavija pera Europa-press holdinga stavljena su u pogon sa zadaćom da koncentriranom kampanjom u javnosti proizvedu sliku o akademskoj zajednici kao družini kuloarskih razbojnika koji po fakultetskim hodnicima presreću studente i otimaju im teško stečeni džeparac. Imali su samo jedan žurnalistički problem: nedostajala im je tema. Stjerani u vremenski tjesnac, odlučili su umjetno oživjeti već potrošenu medijsku priču o "šokantnim nalazima državne revizije" na visokim učilištima. Nalaz naime potječe još iz listopada 2010. i među prvima su ga dobila upravo prljava pera EPH-a. Čak je i sama voditeljica EPH-a tima za medijsku egzekuciju akademske zajednice početkom godine objavila niz reportaža o ovom revizijskom dokumentu (http://www.h-alter.org/vijesti/mediji/novinska-ikebana-ministra-fuchsa ).

Unatoč svemu, denuncijantska operacija pod kodnim nazivom "Prijavi devetu smrdljivu kategoriju" otpočela je 10. lipnja ponovnim otkrićem "šokantnih nalaza državne revizije" i lažnom najavom za ovu nemaštovitu reprizu kako su se "ovog dokumenta prvi dokopali novinari Nedjeljnog Jutarnjeg, a njihovo će istraživanje biti objavljeno u idućem broju Nedjeljnog, na kioscima 12, 6." Od tog dana pa sve do 1. srpnja 2011. na portalu Jutarnjeg lista stajao je sugestivni poziv na denunciranje pripadnika akademske zajednice:

Istodobno, u okvirima dviju rezerviranih stranica Jutarnjeg lista, propagandističkim prežvakavanjem šokantnoga "lanjskog snijega" redovito je, iz dana u dan, odašiljana poruka o nužnosti donošenja Fuchsovih zakona kako bi se ta razularena akademska rulja konačno dovela u red.

Zaključno

U skladu s izloženim, nadstranačka udruga Volim hrvatsku ovim se putem želi solidarizirati s akademskom zajednicom, koja je u funkciji nametanja Fuchsovih zakona već duže vremena izložena javnim poniženjima i pogrdama od strane resornog ministarstva, izdajničkog sindikata i medijskih centara moći. Udruga Volim Hrvatsku želi odati priznanje akademskoj zajednici na iznimnoj mobilizaciji i požrtvovnosti u obrani javnog dobra, civilizacijskih vrijednosti i duhovne osnovice nacionalnog opstanka. Udruga Volim Hrvatsku smatra da je na zadnjoj crti obrane dostojanstva i suvereniteta nacije potrebno objediniti sve društvene snage te izražava spremnost da se pridruži javnim okupljanjima i demonstracijama, ako se ispostavi da drugim sredstvima nije moguće zaustaviti bolesni naum donošenja Fuchsova paketa zakona.

U Zagrebu, 5. srpnja 2011.

Nadstranačka udruga

Volim Hrvatsku