Guste Santini: Povijest hrvatskog bankarstva od 1918. godine,…

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

I. Razdoblje Kraljevine Jugoslavije II. Razdoblje između dva rata III. Od 1991. godine do danas

Isključivo domaćim sredstvima osnovana je u Zagrebu 1846. godine Prva hrvatska štedionica, koja je do 1941. godine bila najveća nacionalna (s obzirom na kapital) privatna banka, univerzalnog karaktera, s 48 filijala u svim dijelovima tadašnje države.

Bankarstvo u Kraljevini Jugoslaviji, pored općih obilježja kapitalističkog sustava, bilo je heterogeno. Banke su bile sitne, mnogobrojne i neorganizirane u čvrst i skladan sustav, a većina krupnih banaka pripadala je inozemnom kapitalu.

1918. godine izvršena je vrlo značajna preraspodjela bogatstva objedinjujući nekoliko valutnih sustava jedinstvenim valutnim sustavom Kraljevine Jugoslavije tako da se precijenila vrijednost dinara u odnosu na ostale valute koje su se konvertirale za dinar, čime su smanjili bogatstvo zemalja koje su ušle u sastav Kraljevine Jugoslavije.

Poslovna sredstva tih banaka bila su angažirana profitnom logikom i bila su uglavnom dionička društva. Banke su bile mnogobrojne jer nisu bile samo privredna poduzeda već su bile, u najvećem broju, političke, nacionalne i vjerske. Istovremeno, to je bio i razlog što nije došlo do koncentracije banaka, što je inače temeljna karakteristika za razvoj kapitalističkog bankarstva. Isto tako, neorganiziranost bankarstva u jednu cjelinu posljedica je i političkih prilika koje to nisu omogućavale. Tako da je 1941. godina zatekla jugoslavensko bankarstvo u neznatnom napretku prema 1918. godini.

Jedinstveno kreditno tržište nije postojalo jer je bilo razdrobljeno na nekoliko regionalnih tržišta koja su se međusobno razlikovala – po veličini depozita, visini kamatnih stopa i drugim uvjetima kreditiranja.

Većina značajnijih banaka sa stranim kapitalom bile su, uglavnom, u Srbiji, a u Hrvatskoj Hrvatska sveopća kreditna banka (talijanski kapital – sic!), Hrvatska banka (mađarski kapital). Bankarstvo se razvijalo vrlo brzim tempom, osobito u godinama konjunkture, te je postiglo svoj vrhunac sredinom 1931. godine, naročito u Zagrebu. Visoka razina depozita i smanjenje potražnje za kreditima, zbog utjecaja Velike ekonomske krize, banke su nastojale rješiti tako da su ušle u rizične investicije u industriji.

Velika ekonomska kriza iz 1929. godine prelijevala se u manje razvijene dijelove svijeta, sukladno integriranosti/neintegriranosti, s većim ili manjim zaostatkom. Kraljevina Jugoslavija, kao nerazvijeni dio kapitalističkog tržišta, funkcionirala je stanovito vrijeme mimo krize. Razloge Velike ekonomske krize valja tražiti u činjenici da je tijekom dvadesetih godina dvadesetog stoljeća bila prisutna vrlo živa kreditna aktivnost poslovnih banaka, što je rezultiralo prvenstveno „napuhivanjem balona” dionica. Današnja kriza, iako ima mnoge posebnosti, rezultat je velike kreditne aktivnosti poslovnih banaka. Naprosto, teško je naći ekonomsku krizu, a da u njezinom stvaranju nije značajnu ulogu odigrao bankarski sustav putem kreditne ekspanzije.

Kada je poslije konjunkturnih godina nastupila depresija (viškovi u ionako nedovoljno razvijenoj poljoprivredi) te kriza i smanjenje prometa u trgovini, nerazvijena industrija nije bila u stanju amortizirati krizu i proizvoditi onoliko koliko se, s obzirom na kapacitete, moglo očekivati. To je dovelo do općeg zastoja – još dublje krize nego što je to bio slučaj u razvijenim zemljama koje su je savladale dinamizirajući (javnu) potražnju. Dužnici su prestali udovoljavati svojim kreditnim obavezama i, po prirodi stvari, izbila je bankarska kriza. To je pogoršano deflacijskom politikom Narodne banke Kraljevine Jugoslavije koja je takvom politikom doprinijela valu bankarskih stečajeva. Jedino je kod velikih zagrebačkih novčanih zavoda, koji nisu u tolikoj mjeri bili zavisni od otplata zemljoradnika, postignut znatan uspjeh u procesu sanacije. Tako se Gradska štedionica u Zagrebu ubrzo mogla odreći zakonske zaštite i prijeći na normalno poslovanje. Zakonom o zaštiti novčani zavodi morali su u roku od šest godina izvršiti sanaciju, u protivnom su likvidirani. Tako je 1941. godinu - Drugi svjetski rat - dočekalo gotovo 50% banaka koje su bile u procesu sanacije i likvidacije u Kraljevini Jugoslaviji. (nastavit će se )

preuzeto sa: http://www.rifin.com/

uredio: miro