Gunjača S., TINIENSIA ARCHEOLOGICA-HISTORICA-TOPOGRAPHICA,…

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Nove okolnosti. Zajednica sa Ugarskom. Otac prve ugarske dinastije vojvoda Arpad.

Ulazak Hrvatske u državnu zajednicu sa Ugarskom, kao i vladanje prvih Arpadovaca uopće ne ostavlja nikakva specifična znaka, na osnovu kojeg bi se nešto pobliže moglo reći o Kninu. Dva krupna događaja, kao što su anarhija i naglo gašenje tek uspostavljenog centra jedne države, morala su ostaviti duboku I dugotrajnu krizu, da se teško bilo snaći. Od prvašnjeg uređaja ostale su institucije županije i hrvatskog biskupa, ali ovo posljednje blijedo i djelomično. Naime, njemu je prestao raison d’etre, kad je nestalo hrvatskog kralja i njegova dvora i nije imao komu da bude kancelar i koga da prati, te je u neku ruku ostao viseći. Ugarski vladari ga ne preuzimaju, jer im nije potreban u već odavna uređenom dvoru. Čini se, da mu je od pređašnjih funkcija preostala ipak notarska. Naime to sudim po tomu, što nalazimo iako dosta kasnije da kninski kaptol vrši notarsku službu, a ne znamo, kad je to počeo, pa je sva vjerojatnost, da se to tradicijom povlačilo od hrvatskog biskupa, makar se tokom vremena i prenijela ova uloga sa biskupa na njegov kaptol. Mora da se hrvatski biskup, kad je nestankom narodnih vladara izgubio oslonac, teško borio za svoju egzistenciju. Da ništa drugo, imao je, kako nas izvještava Toma Arciđakon, mnoge župe i posjede sve do Drave, pa je to već dosta, da izazove zavist drugih biskupa. Više je nego vjerojatno, da je odmah dolaskom Vladislava i boravkom Almoša, te osnivanjem zagrebačke biskupije prestao duhovni utjecaj kninskog biskupa na cijelom teritoriju s druge strane Kapele, a da i negovorimo o materijalnim dobrima, koja su mu prinosile župe i imanja. Veliki broj posjeda, njihova ugroženost kao i pobiranje prihoda silili su biskupa, da sada radi toga opet migrira i da se po tim imanjima zadržava. Svejedno mu glavni boravak ostaje u Kninu i on po malo izgubivši velik dio svjetovnih funkcija postaje rezidencijalni, kninski biskup tako, da nam se već biskup Anastazije II. g. 1111. naziva i kninskim biskupom, a njegovi nasljednici sad hrvatskim sad kninskim.¹²³ Ime hrvatskog biskupa sve više iščezava, a javlja se kninski ipak s dugotrajnim sjećanjem na hrvatskog. Prema Baradi se pod imenom hrvatskog biskupa g. 1163. posljednji spomenuo Deda “Dede Chroatensis”, ¹²⁴ ali mi imamo svjedočanstvo, da se poslije isključivog javljanja “Tiniensis episcopus” odjednom još g. 1330. spomenuo “episcopus Chroatensis”.¹²⁵ Kninski biskup služio se i dalje crkvom sv. Marije, koja se via facti od provizornog upotrebljavanja pretvorila u katedralu. Nedaleki Sv. Bartul na Kapitulu stoji zasebno i izvan jurisdikcije kninskog biskupa i dalje ostaje vlasništvo splitskog nadbiskupa, koji se dobro pobrinuo, da mu ga g. 1158. potvrdi ugarsko – hrvatski kralj Gejza II.¹²⁶

Povezano s prednjim izlaganjem o borbi i migriranju kninskog biskupa da sačuva imanja i prihode, moramo se povratiti opet na problem one “muliere de Clino”.

Godine 1178. piše ninski biskup Matija splitskom nadbiskupu Raineriju I moli ga, da mu pomogne u parnici, koju je protiv njega podigla kod pape neka žena “de Clino” na osnovu krivih navoda, a radi desetine, koju su Matijini predšasnici uvijek pridržavali (manutenerunt), a da je papa njoj izdao privilegij, u kojemu između ostalog stoji, da on nema prava pobiranja desetine niti vlasti nad svećenstvom u njenu gradu: “Notificamus vobis sicut patri ac domino de quodam nostro negocio, videlicet de una muliere de Clino, que de nobis ad curiam domini pape cun fallaciis fecit querimoniam de decima nostra, quam nostri antecessors semper manuten erunt; quod apostolicus fecit ei privilegium, quod de cetero nec de decima nec de clero illius civitatis potestatem haberemus”.¹²⁷ Ovo pismo objavio je prvi Farlati¹²⁸ i napisao, da je ta žena, za koju on kaže “quedam primaria de opido cui nomen erat Clino”, došla pred papu, kad se on nalazio u Zadru (Aleksandar III. g. 1177.). Farlati ne zalazi u objašnjavanje, koji je to oppidum, iako ga još jedamput spominje (≫decima”; a Clinensibus exigere”). Čudno je, da Farlati navodi detalj o susretu žene s papom u Zadru, a biskup Matija to u pismu ne spominje, nego kaže izričito “ad curiam Domini Pape cum fallaciis fecit querimoniam”. Zastalno se Matije to više ticalo i on bi to kao upadljiv detalj ličnog pristupa papi u Zadru bio naveo u pismu, da je tako zaista bilo, a on umjesto toga navodi obraćanje na papinsku kuriju, što ne može biti izmišljeno. Svi su izgledi, da je Farlati po običaju, imajući tekst pisma u ruci koincidira tužbu s dolaskom pape u Zadar. Da se pri tom domišljao, odaje se po navodu, iz kojeg se vidi, kako ovo pismo neoznačena datuma datira do konca g. 1177. povezano s funkcijom papinskog legata (Rajmunda) u Dalmaciji, koji se na kraju pisma spominje. Vjerujem, da Farlati nije za ovaj slučaj imao još koji popratni dokumenat, da bi po njemu to ustvrdio, nego je stvar proizvoljno povezao s papinim boravkom u Zadru. U takav posao ili u krivo shvaćanje spadao bi i njegov navod, da je ta žena prvakinja grada, koji se zvao “Clin” valjda zato, što je shvatio, da ona istupa ispred tog grada, što iz konteksta pisma, kojim se on jedino služio, ne izlazi.¹²⁹

Barada je otpočeo svoju interpretaciju: “U toj ispravi iz godine 1178., koja je sačuvana u izvorniku, u prvom redu radi se o “civitas” i to “de Clino”, koja je bila u ninskoj biskupiji u Hrvatskoj, u vlasti neke žene”.¹³⁰ Odmah moramo reći dvoje. Prvo, nigdje ne stoji, da je ta civitas bila u ninskoj biskupiji. Kad bi taj grad pripadao toj biskupiji, onda ne bi bilo mjesta pritužbi na desetinu, jer je ta žena za desetinu bezuvjetno morala odgovarati dijecezanskom biskupu. A u tom i leži cijela stvar, da grad “Clin” nije pripadao ninskoj dijecezi i zato se ona žena može protiviti. A drugo, ni otkuda ne izlazi da je grad njen. Barada se upire u ono “illius civitatis”, “u njenom gradu”, no to ne mora značiti, da je ta civitas njeno vlasništvo. U ovo doba kod nas i ne može nitko posjedovati civitatem u punom smislu riječi, osim toga u Hrvatskoj je tada civitas rijetka stvar, a najmanje je vjerojatno, da može s njim raspolagati neka žena. Naoko se to može pričiniti, jer izgleda, da žena raspolaže apsolutno s gradom, kad dovodi u pitanje biskupovo osnovno pravo, budući da se u pismu navodi i biskupova potestas, jurisdikcija. Međutim nema ni najslobodnijeg grada, u kojem njegov ili nadležni biskup nema jurisdikcije nad svećenstvom, koje je u prvom redu podložnonjemu, pa nije bio običaj u crkvenoj praksi, da se neki grad izuzme iz biskupove jurisdikcije. Ovdje se radi o drugome:

Žena tuži ninskoga biskupa Matiju papi i dokazuje, da on nema pravo na desetinu, a papa joj odgovara, da Matija nema prava ne samo na desetinu nego ni na jurisdikciju u njenom gradu. Tim, što pored desetine naglašava još i jurisdikciju, papa podvlači, da ninski biskup tu nema baš nikakve ingerence, drugim riječima, da taj grad nije u dijecezi ninskog biskupa, jer jedino u tom slučaju papa može i dužan je donijeti ovako principijelan pravorijek. Da je to tako, vidi se iz toga, što Matija piše nadbiskupu Rajneru, da ga je tužila žena zbog desetine a ne spominje, da bi ona što rekla o jurisdikciji, što je krupnija stvar od desetine, pa mu ovdje zaista ne bi bila izmakla spomenu. Što se tiče navoda “Illius civitatis”, taj se ne može odnositi na vlasništvo žene, nego na grad njenog obitavanja i zato “u njenu gradu” stoji slično, kao kad se na pr. govori o Maruliću povezano sa Splitom i reče “u Marulićevu Splitu”. Zaista da se radilo o ženi, vlasnici nekog grada u smislu civitas, što se jedva može reći za samo biskupovo sijelo Nin (≫urbs regia”), jedinstvena bi to bila osoba toliko značajna i istaknuta roda, pa još upadljiva što je žena, te bi joj Matija zastalno spomenuo ime i ne bi preko nje prešao anonimno sa “de una muliere”, o jednoj, o nekoj ženi!

Sada se moramo osvrnuti i na pitanje pripadnosti te navedene civitas. To pokreće Barada s drugom i idućim rečenicama: “Budući da u ono doba nije u Hrvatskoj postojala ni jedna “civitas” uopće, tj. grad u urbanističkom smislu, pogotovu ne neki “Clinum”, naziv civitas tu ne stoji u svom pravom užem značaju. Ali naša riječ “grad” označuje latinsko “civitas” i “castrum”, prva pak znači grad u urbanističkom smislu, a druga samo kao posebno utvrđeno mjesto ili utvrdu; pisac je isprave naš naziv grad = utvrda preveo sa civitas mjesto sa castrum. Gradova, utvrda = castrum bilo je u ono vrijeme u Hrvatskoj više, ali nijedan se nije zvao “Clinum”.¹³¹

Ove su opće konstatacije na mjestu. Samo nema nikakva dokaza, da je “pisac isprave” grad – utvrda preveo sa civitas umjesto sa castrum. Najprije to nije isprava, da bi se moglo govoriti, kako daleke kancelarije neupućene u lokalne stvari brkaju, odnosno zamjenjuju jedan pojam sa drugim. To je obično pismo ninskog biskupa Matije splitskom nadbiskupu Rajneriju i Matija nije mogao pobrkati civitas sa castrum, jer je dobro znao, što je civitas, kad ga je imao u blizini, a to je Zadar, koji pri dnu pisma pod civitas i navodi, pa bi zastalno razlikovao običan castrum, da se radilo o Karinu. Barada je svu ovu skalu tumačenja grad – castrum – civitas izveo zato, da civitas lakše primijeni na Karin, a pošto se na Karin ni u koje doba ne može prostrijeti ni približno pojam “civitas”, Barada sad traži izlaz u pogrešnom prevodu pisca, a to je toliko proizvoljno, da nije mogao ni pokušati da dokaže, nego je zaletom misli preletio preko ovako razjapljene pukotine.

Ova je civitas po ženi, koja je “da Clino” označena imenom “Clinum”, što smo prije protumačili, pa se bez ikakve kombinatorike davno stvar mogla primijenti na Knin. Pored izričite potrebe u imenu, koju smo prije naveli, imamo dokaz, što se osim dalmatinskih gradova ni jedno drugo naselje u unutrašnjosti do ovog doba ne spominje pod civitas, a takvim se spomenuo samo Knin još kao oznaka prijestolnice, kako vidjesmo u navodu Simona de Keze. Sve ovo potvrđuje još i okolnost, što Knin nije u području ninske biskupije, kao što je Karin, a sadržaj spora je primjenljiv na mjesto izvan ninske biskupije. I zato se ovdje radi o ženi iz Knina, koja se potužila papi na ninskog biskupa Matiju. Koja je to žena nije moguće znati. Na svaki način ona je imala oko Knina neka dobra, koja su bila podložna desetini. Ako je rečeno u papinoj presudi uzgredno, da ninski biskup nema jurisdikcije u gradu iz kojeg je ona, vidjesmo, da to ne znači da je grad bio njen, pa ne stoji na mjestu Baradina tvrdnja: “(Knin) je bio castrum, ali tada i dugo poslije uvijek kraljevski castrum i u njemu kao takvom nije mogla ni da zapovijeda, a kamoli da ga posjeduje žena; kraljevskom castrumu na čelu bio je uvijek do XII. ili XIII. st. kraljevski župan, a poslije knez – Comes”.¹³²

Sve u svemu aprioran sud doveo je ovdje do nepravilnog korištenja dokumenta, pa se pojavio pogrešan prijevod pisca “isprave”, mjesto se uvršćuje u ninsku biskupiju, od Knina postaje Karin, a u jednostavnom navodu “Muliere de Clino” traži se žena, koja posjeduje civitas te zapovijeda njim, pa još i od neodređenog “de una muliere” postaje Lapčanka. Drugo je pitanje, koliko se toga na ovako pogrešnoj dedukciji izvelo u prilog raspravljanju o ženskom nasljednom pravu, što ne zalazi u naš predmet.

123 Barada, Episcopus Chroatensis, Croatia sacra, 2, Zagreb 1931, str.208.

124 Barada, L. c.

125 Smičiklas, Codex diplomaticus VIII, Zagreb 1910, str. 442–3.

126 Smičiklas, O. c. II Zagreb 1904, str. 118.

127 O. c. str. 140–1.

128 Farlati, Illyricum sacrum, III, Venetiis 1765, str. 199–200.

129 O. c. str. 199.

130 Barada, Lapčani, str. 485.

131 Barada, L. c. 132 L. c.

Gunjača Stjepan

Prema najavi iz članka na http://grad-knin.net/knin/hrvatska/stjepan-gunjaca-tiniensia-archaeologica-historica-topographica/, ovim člankom nastavljam objavu dijelova djela Stjepana Gunjače, Tiniensia Archeologica-Historica-Topographia.

Tiniensia je objavljena u Starohrvatskoj prosvjeti, ser. III, 6 , Zagreb, 1958. i 7, Zagreb, 1960., u prvom izdanju, u nakladništvu Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Isti nakladnik ju je objavio i 2009. povodom 100-te obljetnice rođenja Stjepana Gunjače. Tekst je predočen u izvornom obliku, ali je popraćen novim fotografijama pejzaža i arheološkog materijala obrađenog u katalogu, te zemljopisnom kartom.

Ovom prigodom koristim se izdanjem iz 2009. Nakladnik je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (MHAS), urednik: Tomislav Šeparović, fotografije: Ante Jurčević.

Preuzet ću dijelove iz I, II, III i IV poglavlja: Pađene, Kninsko polje (?) i Vrpolje, Plavno i Knin.

Više na http://grad-knin.net/blog/hrvatska/gunjaca-s.-tiniensia-archaeologica-historica-topographica-1/.

Ovom prilikom, im se zahvaljujem jer bi bez njihove suglasnosti, suradnje i pružene pomoći, objava ovih tekstova bila otežana ili nemoguća.

Znam da se i ponavljam, ali nadam se da će vam mogućnost boljeg uvida u povijest prostora i ljudi koji žive na njemu pružiti zadovoljstvo kao i meni.

Uredio: miro