Gunjača S., TINIENSIA ARCHEOLOGICA-HISTORICA-TOPOGRAPHICA,…

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Plavno pod Mlecima (foto sa: http://www.1uptravel.com)

Dokumenat iz godine 1692. pruža nam veoma važan podatak za utvrđivanje starosti i porijekla sadašnjeg stanovništva u Plavnu. Tada su stanovnici sa turskog teritorija iz mjesta Bilaja (kod Petrovca u zapadnoj Bosni) i okolice na osnovu ugovora, koji su načinili s Venecijom, krenuli na mletački teritorij. Bilo ih je pet hiljada, a predvodili su ih Pavao Đurić, Nikola Pirić i Todor Zorić. Stanovništvo, koje je prebjegavalo iz Bosne i Like, smještala je republika na novostečeni, ali i otprije skoro pust teritorij. Ovi Bilajci su prema ugovoru napustili turski tenitorij iskrvavivši se prethodno s Turcima, a prema tom istom ugovoru bila im je također utvrđena i nova postojbina i date su im zemlje u Plavnu, Zrmanji, Pađenama, Mokrom Polju i u Otonu. Stanovnici će za uživanje zemlje plaćati desetinu, a trojici glavara, koji su dobili po deset dukata i mjesečne obroke dvopeka,⁶⁹ priznat će se izvrština kod premjeranja zemalja.⁷⁰ Tako doznajemo, da su sela: Plavno, Zrmanja, Pađene, Mokro Polje i Otok, koja su jedna drugim susjedna, pod kraj XVII. stoljeća ponovo naseljena stanovništvom iz okolice Bilaja u Bosni. Doznajemo i to, da su oni, koji su bili pod vodstvom prije kneza, a kasnije kolonela Pavla Đurića, naselili Plavno. To znamo po tomu, što su Đurići danas u Plavnu. Nijhov komšiluk je najveći, a smješteni su usred sela na najplodnijem dijelu polja. Pod njihovim kućama su Međine, na kojima su ostaci iz rimskog i starohrvatskog doba. Zauzeli su dakle položaj koji je davno bio uočen kao najudesniji, a glavar Pavao Đurić sigurno je imao privilegij, da izabere najbolju poziciju. Ta ne će biti izmakla prije ni Durak – begu, pa je tu najvjerojatniije i u tursko doba kontinuirao centar. Potvrda bi bila u tome, što se novi privilegovani čovjek obično ne muči oko izbora dobra, jer u tome redovito nasljeđuje prednosti, koje je njegov prethodnik već imao. Dvije godine poslije doseljenja novih stanovnika u Plavno generalni providur za Dalmaciju Dolfin postavlja nekog Janka Vrsalja za harambašu jednog skupa od pedeset obitelji u Plavnu, a to zato što je on u Plavanskom polju sagradio jedan jaki pojasni zid (recinto), koji štiti sve te porodice od svakog neprijateljskog napada.⁷¹ U tome je dokaz, da su nemirna vremena za Plavno još trajala, a to je bilo svugdje u pograničju do Karlovačkog (1699.), odnosno Požarevačkog (1718.) mira. Karlovačkim mirom Plavno opet pripane Turcima, a kad je g. 1715. opet planuo rat između Turaka i Venecije izgubiše Turci Plavno zauvijek.⁷²

Ništa od toga što smo dosada o prošlosti Plavna izložili, nije ostavilo traga u tradiciji na terenu. Današnje stanovništvo zna samo ovo:

Položaj kod “Turske kace” zove se “Gradske njive”. Danas se u komšiluku Simića nalazi srušena kula, koja se zvala kula Kulinović – bega. Dalje, da je u Plavnu bila kraljica Neda, koja je imala sedam dvorova pod komšilukom današnjih Opačića (prije Munimagarci). Da je u “Turskoj kaci” stajao Kurinbeg, od koga je nastalo ime današnjim Kurajicama, a Oton – beg stajao je u susjednom selu Otonu, po kojemu se prozvalo to selo, pa Keglević – beg u Kegalj – gradu (u Mokrom polju), Strmić – beg u Strmici, a Zečević – beg u Zečevu.

Vidimo, da je ta tradicija samo mutna remeniscenca na tursko doba, a da je sve to domišljanje primijenjeno nazivanjem toponima po navodnim begovima. Neki toponimi su poznati iz predturskog doba kao Oton (u dokumentima Boton) ili Kegalj – grad, iz kojeg su poznati Keglevići. U tome se sadržava i još jedan dokaz, da su novi stanavnici sjeli na pusto tlo i nisu ni od koga mogli ubaštiniti tradicije, a da tako nije bilo, ispoljio bi se bar koji momenat iz tradicije, koja bi pripadala vremenu prije najnovijeg doseljenja.

Bilješke: 

⁶⁹ O. c. str. 285.

⁷⁰ O. c. str. 286.

⁷¹ O. c. str. 311.

⁷² Giovanni Cattalinich, Storia della Dalmazia III. Zadar 1835, str. 162, 166.

Gunjača Stjepan

Prema najavi iz članka na http://grad-knin.net/knin/hrvatska/stjepan-gunjaca-tiniensia-archaeologica-historica-topographica/, ovim člankom nastavljam objavu dijelova djela Stjepana Gunjače, Tiniensia Archeologica-Historica-Topographia.

Tiniensia je objavljena u Starohrvatskoj prosvjeti, ser. III, 6 , Zagreb, 1958. i 7, Zagreb, 1960., u prvom izdanju, u nakladništvu Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Isti nakladnik ju je objavio i 2009. povodom 100-te obljetnice rođenja Stjepana Gunjače. Tekst je predočen u izvornom obliku, ali je popraćen novim fotografijama pejzaža i arheološkog materijala obrađenog u katalogu, te zemljopisnom kartom.

Ovom prigodom koristim se izdanjem iz 2009. Nakladnik je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (MHAS), urednik: Tomislav Šeparović, fotografije: Ante Jurčević.

Preuzet ću dijelove iz I, II, III i IV poglavlja: Pađene, Kninsko polje (?) i Vrpolje, Plavno i Knin.

Više na http://grad-knin.net/blog/hrvatska/gunjaca-s.-tiniensia-archaeologica-historica-topographica-1/

Ovom prilikom, im se zahvaljujem jer bi bez njihove suglasnosti, suradnje i pružene pomoći, objava ovih tekstova bila otežana ili nemoguća.

Znam da se i ponavljam, ali nadam se da će vam mogućnost boljeg uvida u povijest prostora i ljudi koji žive na njemu pružiti zadovoljstvo kao i meni.

Uredio: miro