Gunjača S., Tiniensia archaeologica-historica-topographica…

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Posjed sela Ozljan, Krušvići i Hazzanew pod Zvonigradom, uz Zrmanju na desnoj obali, na kraljevskom sudu, 1377. godine. (foto: www.destinacije.com)

Poraz, koji je kralj Ludovik pretrpio kod Zadra g. 1346., nastojao je osvetiti, čim istekne rok primirja. Obazirući se na taj rok, nije se mogao pridružiti Genovezima u ratu protiv Venecije, ali se ipak počeo pripremati na rat. Kako je i Dalmaciju izabrao za ratno poprište postane Knin centar priprema, pa iz njega posada stane uznemirivati posjede gradova pod mletačkom zaštitom. Izvanredni providuri iz Splita javljaju u Veneciju, kako se u Kninu skuplja velika vojska, ali da oni tomu ne znaju pravog cilja.²⁵⁸ Uto se predstavnici oštećenih posjeda potuže banu, a viceban iz Knina ih pozove u Cetinu, da se s njima nagode. On je naime otišao u Cetinu k Ivanu Nelipiću, da bi ga sklonio, da se priključi pripremanoj vojni i zato je predvidio duži boravak, pa je tu zakazao sastanak poslanicima. Svrha mu je bila, da se s njima nagodi, kako bi imao odriješene ruke i umirenu pozadinu, kad krene s kraljem na Zadar, pa se i nagodio. Za boravka u Cetini viceban je dao otvoreno do znanja izaslanicima Trogira, da on sa svom vojskom kani poći na Zadar, a izaslanici su ujedno doznali i njegovu želju, da se postigne sporazum između bana i Nelipića, pa je trogirski knez odmah izvijestio zadarskog kneza, da će viceban nastojati svu tu ujedinjenu vojsku dovesti pod Zadar.²⁵⁹

Kad je vijest o sklopljenom miru između Genove i Venecije iznenadila kralja i odgodila njegovu vojnu, pripreme u Kninu splasnu. Dapače, kastelani Knina i Ostrvice, koji su harali po okolici Zadra, bili su smijenjeni, a na njihovo mjesto je došao neki Nijemac, koji je zapovijedao i u Kninu i u Ostrvici, pa i u drugim utvrđenjima. Ovaj Nijemac pošalje dva izaslanika u Zadar s pismima i oni tu izjaviše, kako kastelan želi živjeti sa Zadrom u miru i da ne će napadati zadarsku okolicu, ali je tražio, da mu knez dade darova, kako su i predšasnici njegovi davali njegovim predšasnicima. No knez Zadra Badoer to odbije izrijekom, da je loš običaj, što se kastelani često mijenjaju, pa svaki od njih traže darova, a inače se ne drže zadane riječi. Do odgovora iz Venecije zadarski knez je udovoljio molbi izaslanika, da kraljevi ljudi mogu slobodno dolaziti u Zadar, a kastelan će istu takvu garanciju dati Zadranima da mogu dolaziti na teritorij Hrvatske.²⁶⁰ Međtutim godine 1356. kralj je s namjerom da otpočne naumljeni rat, u Zagrebu sakupio toliku vojsku, da je jedan dio vojnika morao poslati kući.²⁶¹ Ta vojska krene na Mlečane podijeljena u dva pravca. Jedan dio vojske provali u trevizantsku marku, a drugi pod vodstvom Ivana Ćuza, spomenutog vicebana u Kninu, a sada bana, stade napadati dalmatinske gradove pod mletačkom zaštitom. Iako su gradovi sprva pružali otpor, kad su vidjeli, kako Venecija razapeta na dva bojišta slabi, Split i Trogir iskoriste situaciju, pa se pobune, te zbaciše mletačke predstavnike (srpnja g. 1357.) i javiše banu Ćuzu, da priznaju kralja i njega, našto Ćuz dođe u Split. Za Trogirom i Splitom povede se i Šibenik, te u prosincu iste godine Šibenčani pošalju izaslanika Radoslava Krasuvenačića k banu, koji je tada opsjedao Nin, da mu javi, da se Šibenik odcijepio od mletačke vlasti i da se sad vraća kralju. Tom prigodom izaslanik isposluje, da mu ban izda povelju, u kojoj se među ostalim Šibeniku i dalje ostavljaju mlinovi na Slapu Krke na upravljanje i pridružuje njegovu distriktu: Rakitnica, Dazlina i Grabovci sa zapadne strane Krke, a Nevest, Koprvno, i Partenić sa istočne.²⁶² To znači, da je ban prvu skupinu sela izdvojio iz lučke, a drugu iz kninske županije. Kralj je iduće godine ovaj privilegij potvrdio²⁶³ s preinakom, da je umjesto Rakitnice dao Žitnić. Tu se kaže, da su ona sela “ex alia parte eiusdem fluvii” među kojima je Žitnić u Dubravama tik do šibenskih međa, po čemu doznajemo, da se Krški predio od Moseća prema jugu, a do šibenskih međa, nekad zvao Dubrave, što je, odavna iščezlo. Ban Ćuz je uspješno završio kampanju ulaskom u Zadar (18. XII. 1357.), gdje je dočekao kralja i bio prisutan potpisivanju Zadarskog mira 18. II. 1358. g., kojim je Venecija potpuno istisnuta sa ove strane Jadrana.²⁶⁴ Povratkom Zadra u kraljevske ruke nalazimo, da u nj često navraćaju hrvatski banovi, dapače tu imaju i svoju palaču. Ali stalno sijelo ostaje i dalje u Kninu, te g. 1358. a poslije Zadarskog mira tu nalazimo Ćuza kako naređuje, da se uvedu u posjed Biljana u Luci zadarski Nozdronjići, koji im je bio dao Budislav sin Ugrinov, a oteo Budislav Kurjaković²⁶⁵ što je svakako učinjeno na osnovu prethodne presude banskog suda u Kninu. Tako isto ban postupa u pogledu sela Brdara na Zrmanji, koje je drugi Kurjaković, Juraj, oduzeo plemiću Keglu i rođacima od bratstva Prklji.²⁶⁶ (danas se odlomak kod Ervenika Donjeg tako zove). Iste godine Ćuza smjenjuje Nikola Seć ban Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, koji g. 1359. u Kninu kažnjava Pribislava, satnika ličkoga, plemića Cvitka Dminoslavova, pa Jurja Slavčica i Prvana Nekrsta iz Počitelja zbog prevare u izmicanju međa.²⁶⁷

Onaj privilegij, što ga je Ćuz bio dao Šibenčanima, urodio je sukobom između šibenskog i trogirskog biskupa. Naime, teritorij prije spomenutih Dubrava, – nije mi poznato kada i na koji način, – otpao je od jurisdikcije kninskog biskupa i došao pod trogirskog. Sad, kad je Ćuz ovaj teritorij priključio šibenskom distriktu, stao je šibenski biskup pretendirati na prava i desetinu Dubrava, čemu se usprotivio trogirski biskup tvrdeći, da je kralj dao Šibenčanima spomenuta sela kao temporalija, a da nije mogao dati spiritualija i ubiranje desetine, koju on odavna tu ubira. Ban je odredio, da rasprava bude u Šibeniku, kojoj je i sam prisustvovao uz Stjepana biskupa Njitre i Ivana de Bradeset, doktora prava. Komisija je dala pravo trogirskom biskupu.²⁶⁸ Jednom se spominje kancelar ovoga bana imenom Martin, kojeg ban g. 1360. šalje u Veneciju, da mu nabavi oružja i drugih potreba, te da se potuži na štete, koje mletački podanici nanose njegovima.²⁶⁹ Ovo posljednje ne bi se imalo odnositi na štete nanesene sa mletačkog teritorija, kad se zna, da je nedavnim mirom u Zadru otpalo od Venecije sve, što se od polovice Kvarnera nalazi na jugu. Tu više nije moglo biti mletačkih podanika, pa se najvjerojatnije radilo o kakvom zaletu sa galije. Jedan slučaj banova prosvjeda mogao bi ovo pojasniti. Godine 1363. ban Nikola zahtijeva od Venecije, da se namiri šteta nekom Ivanu iz Trogira, kojemu je na putu za Cipar kapetan Kulfa (admiral) Nikola de Faletro potopio brod s predumišljajem i nerazboritošću napavši ga sa svoja dva broda. Šteta se cijenila na 1500 zlatnih dukata. Kako je postojao ugovor između kralja i Venecije o obostranom poštovanju plovidbe na moru oštećenik se kanio obratiti kralju, a ban je tražio, da se dade satisfakcija, a da stvar ne dođe do kralja.²⁷⁰ Godine 1371. došao je k banu Seću u Knin bilježnik Bartul Ursio iz Senja, koji izvještava, da je uredio s banom više poslova i da je, dok je bio u Kninu, gdje stoluje ban, bio vrlo dobro čašćen.²⁷¹ Već smo vidjeli, kako ban u Kninu izriče kazne, što je bilo povezano s njegovom sudačkom vlašću. Banski sud se u Kninu reaktivirao, otkada su Nelipići napustili Knin, a kralj uspostavio svoju vlast. Pored spomenutih suđenja u dokumentima susrećemo dalje sudske postupke. Tako g. 1361. ban osuđuje nekog Vladišu iz Banjevaca na gubitak sve imovine u Hrvatskoj i Dalmaciji.²⁷² Čini se, da je i kninski biskup imao udjela u sudu, odnosno da je bar jedno vrijeme bio sudac banskog suda, jer se g. 1370. spominje, da će u sporu oko nasljedstva Nikole Martinuševića u pogledu zemljišta u Rači biti suđenje u Kninu, a pred biskupom. ²⁷³ Možda je biskup zamjenjivao odsutnoga bana ili vicebana u sudu. Banski sud kao instituciju u ovom razdoblju spominje iako nešto kasniji dokumenat. Taj je dokumenat iz g. 1375., u kojem se kaže, da su Petar iz Trogira i Jurčin Harnašić iz Vrlike izravnali stare razmirice, koje su prije dolazile kako pred banove tako i pred njihove zamjenike, pred stol (scampnum) u kninskoj kuriji.²⁷⁴ Nailazimo jednom na slučaj, da se spor začet pri kninskom banskom sudu svršio s prizivom na kraljevski sud. Radilo se o tužbi kninskog biskupa Pavla g. 1377., koji se bunio, što je kralj Ludovik dao magistru Novaku sela Ozljan, Krušvić i “Hazzanew” pod Zvonigradom, pa je Novaka tužio banskom sudu. U vezi sa prije izloženim nagađanjem, da je biskup bio član suda, usudio bih se nabaciti, da je njegovo prisustvo kao člana suda ovdje bilo inkompaktibilno, jer je on bio zainteresiran kao stranka i zato on nije prisustvovao raspravi, iako se ona održavala u njegovu Kninu, nego je opunomoćio kninskog arciđakona Sebastijana. Na banskom sudu je riješeno, da Novak u određenom roku iznese svjedočanstva kraljevskom sudu. A kralj je nato naredio svom sucu u Višegradu, da potvrdi navedena sela Novaku i da kninskom biskupu naloži šutnju.²⁷⁵

Bilješke

258 Ljubić, Listine III, str. 289.

259 O. c. str. 27l.

260 O. c. str. 274–5.

261 Gruber, Borba Ludovika, str. 87.

262 Smičiklas, Codex diplomaticus, XII, str. 248.

263 O. c. str. 535.

264 O vojnama kralja Ludovika vidi opširno kod Grubera: o. c. str. 32–161.

265 Smičiklas, O. c. str. 579.

266 Klaić, Acta Kegleviciana. Monnmenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium XLII, Zagreb 1917, str. 2.

267 Smičiklas, O. c. str. 579.

268 O. c. str. 607.

269 Ljubić, Listine, IV, Zagreb 1874, str. 17.

270 O. c. str. 52.

271 O. c. str. 17–20.

272 Smičiklas, Codex diplomaticus, XII, str. 185–90.

273 Smičiklas, O. c. XIV, Zagreb 1916, str. 251–2.

274 Smičliklas, O. c. XV, str. 105.

275 O. c. str. 249.

Gunjača Stjepan

Prema najavi iz članka na http://grad-knin.net/knin/hrvatska/stjepan-gunjaca-tiniensia-archaeologica-historica-topographica/, ovim člankom nastavljam objavu dijelova djela Stjepana Gunjače, Tiniensia Archeologica-Historica-Topographia. Tiniensia je objavljena u Starohrvatskoj prosvjeti, ser. III, 6 , Zagreb, 1958. i 7, Zagreb, 1960., u prvom izdanju, u nakladništvu Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Isti nakladnik ju je objavio i 2009. povodom 100-te obljetnice rođenja Stjepana Gunjače. Tekst je predočen u izvornom obliku, ali je popraćen novim fotografijama pejzaža i arheološkog materijala obrađenog u katalogu, te zemljopisnom kartom.

Ovom prigodom koristim se izdanjem iz 2009. Nakladnik je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (MHAS), urednik: Tomislav Šeparović, fotografije: Ante Jurčević.

Preuzet ću dijelove iz I, II, III i IV poglavlja: Pađene, Kninsko polje (?) i Vrpolje, Plavno i Knin.

Više na http://grad-knin.net/blog/hrvatska/gunjaca-s.-tiniensia-archaeologica-historica-topographica-1/. Ovom prilikom im se zahvaljujem jer bi bez njihove suglasnosti, suradnje i pružene pomoći, objava ovih tekstova bila otežana ili nemoguća. Znam da se i ponavljam, ali nadam se da će vam mogućnost boljeg uvida u povijest prostora i ljudi koji žive na njemu pružiti zadovoljstvo kao i meni.

Uredio: miro