Gunjača S., Tiniensia archaeologica-historica-topographica…

Knin

Knin

Knin Knin-rotator11
Knin Knin-rotator22
Novo: 11.11.2018  u  16:47

Knin › Vijesti › Blog › Povijest Kninskog kraja › Gunjača S., Tiniensia archaeologica-historica-topographica…

 
Najnoviji videi
 
Knin Lea Dekleva - Jos sam tu Lea Dekleva - Jos…
Knin Naughty Boy - La La La ft. Sam Smith Naughty Boy - La…
Naughty Boy - La…
Knin ARRK VEGA na Dobro jutro Hrvatska ARRK VEGA na Dobro…
ARRK VEGA na Dobro…
Knin Trey Songz - Never Again Trey Songz - Never…
Trey Songz - Never…
Recepti
Mrki mufini - Knin, grad-knin.net Mrki mufini
Ljubitelji gorke čokolade…
Zelene rajčice i lučice u octu - Knin, grad-knin.net Zelene rajčice i lučice…
Simpatične male zelene…
Rajčice punjene paštetom i mozzarellom - Knin, grad-knin.net Rajčice punjene paštetom…
Brojne su inačice punjenih…
Ljuta salsa - Knin, grad-knin.net Ljuta salsa
Udružili se pelati,…
Igre, igrice
Scooby-Doo - Strašni dvorac - Knin, grad-knin.net Scooby-Doo - Strašni…
Scooby Doo i ekipa
Super Mario Castle - Knin, grad-knin.net Super Mario Castle
Super Mario avantura
Bubblez - Knin, grad-knin.net Bubblez
Za one koji vole šarene…
Povezani članci
Zadnje vijesti
CMS sistem za zahtjevne korisnike

CMS sistem za zahtjevne korisnike

 
28
 
12.2011

Gunjača S., Tiniensia archaeologica-historica-topographica 14, Knin…

IV. KNIN
Gunjača S., Tiniensia archaeologica-historica-topographica 14, Knin 9
 
Vjekoslav Klaić je genealoškim istraživanjem pošao od spomenutog vojvode Nelipića unatrag. Utvrdio je, da se on prvi put spominje g. 1304. kao sin pk. Jurja i opet, da je taj Juraj bio sin Isana, koji je dakle djed vojvode. Tragajući još dalje došao je do zaključka, da je u ratu između Splita i Trogirana g. 1244. sa strane Trogirana ratovao i jedan Neliptius, te je konstruirao genealošku tablu: Neliptius 1244 Isanus 1253 Georgius prije 1304 Nelipizius comes, voyvoda 1304, 1317, 1322182 Na osnovu teksta u ispravi iz g. 1345., u kojoj kralj ostavlja Ivanu sinu vojvode među ostalim “item castrum suum hereditarium Chanochaz vocatum”183 Klaić utvrđuje, da je Kamičac na Krci bio baština ili djedovina Nelipića, koju su oni nekada izgubili, pa ju je tek vojvodin sin Ivan opet dobio od kralja Ljudevita. 184 Klaić, a s njim i ostali. koji su se doticali Nelipića, nisu se osvrtali na činjenicu, da se prvi Nelipić ipak pojavio u Trogiru. Štaviše u posljednje vrijeme objavljen je dokumenat od 15. I. 1264. g., koji nam spominje još jednog Nelipića i to Desislava, za kojeg se izričito kaže “filio quondam Nelepece”,185 dakle to je sin Nelipića, koji se spominje g. 1244., a tada više nije bio živ (quondam). U dokumentu se govori o podmiri svote od 9 perpera, koju Desislavu podmiruje neka Sestelia kći Miloša, o čemu je načinjena pismena potvrda (cartula) u kući Desislavovoj u Trogiru. Ovaj dokumenat nam pruža više podataka. Tako potvrđuje prvog Nelipića, kojeg je na čelu rodoslovne table postavio Klaić, iznosi novo ime Desislava, za kojeg se pouzdano zna, da je izravan potomak tog Nelipića (sin), dok to nije potvrđeno za Isana, kojeg navodi Klaić i konačno iz njega izlazi, da se pravila pismena potvrda u Desislavovoj kući u Trogiru. Dakle prvi Nelipić se spominje kao učesnik u ratu “ex parte Traguriensium”, njegov sin Desislav ima kuću u Trogiru i stanuje u njoj, pa se mora zaključiti, da je porijeklo prvih poznatih Nelipića vezano za Trogir. A kako se oni poslije u Trogiru ne susreću, vjerojatno je, da su u drugoj polovini XIII. st. u kninskoj županiji dobili feud i tu se naselili, najprije u Kamičcu, koji je odsada njihov castrum hereditarium, i drugdje po Promini, a zatim su osiljenjem širili imanja i moć dalje. Prvi Nelipić, koji se isticao u javnom životu, nepoznata je imena, i spominje se prvi put samo kao comes Neliptius, a g. 1317. i dalje naziva se vojvoda Nelipić. Kako je došlo do tog naziva, nije poznato, ali se može pretpostavljati, da je on stajao na čelu lige protiv bana Mladena i da je možda imao nijedan hrvatski knez,186 a mi nalazimo, da Miha Madijev naziva vojvodom Jurja Mihovilovića, suvremenika i saveznika Nelipićeva.187 Mi smo Vojvodu već susreli, kako s Mladenovom braćom Jurjem, Pavlom i Grgurom drži Knin. Šišić drži, da je ovaj knez Juraj poslije Mladenova pada nastojao da povrati bansku čast kući Bribirskih, u kojoj je ona bila nasljedna.188 A kako Jurja vidimo angažovana u ligi, možemo pomišljati, da su članovi lige sklopili neku obavezu, da Jurju osiguraju bansku čast, pa da im je bilo do toga, da bansko sjedište Knin ne puste iz ruku, te ga nisu mogli zauzeti banovi Babonić i Nikola. No uskoro će vojvoda Nelipić izigrati ligu i zadržati za sebe Knin, te na taj način okrenuti knezove Bribirske protiv sebe. Juraj Bribirski okupi saveznike, te mu uz Poljičane pristupe Bosanci, Zadrani i krčki knez Fridrik. Uza nj je bio i Mlečanin Bajamonte Tiepolo, rođak bana Pavla, koji je g. 1310. u Veneciji podigao bunu s namjerom, da svrgne dužda Petra Gradoniga i postavi sebe. No ne uspije i pobježe u Hrvatsku, te ga nalazimo, da g. 1313., 1320. i 1322. obnaša čast potestata Nina,189 po čemu se može suditi, da je odatle doveo vojnika. Knez Juraj krene s vojskom na NeIipića i dođe na domak Kninu, te se utabori u Topolju kod izvora rijeke Krke čekajući, da prispije pomoć od Zadrana i krčkog kneza. Ali ga 7. VI. 1324. g. iz Knina iznenadi vojvoda Nelipić, s kojim je bio vojvoda Juraj Mihovilović iz Livna, te oni hametice potuku Jurjevu vojsku, a samoga Jurja s Bajamontom Tiepolom, nekim Bubanom i drugim njegovim baronima zarobe i bace u kninsku tamnicu,190 gdje je Juraj odležao dvije godine. Time se vojvoda Nelipić riješi posljednjeg takmaca među hrvatskim velikašima, koji je imao izgleda, da ga ugrozi i odsele on iz tvrdog Knina prkosi kralju i njegovim banovima. Godine 1326. po kraljevu nalogu silazi u Hrvatsku ban Slavonije Mikac Prodanić, koji osvaja Babonićeve gradove znači, da su Babonići poslije poraza g. 1323. opet ojačali i suprostavili se kralju. Cilj banove vojne sastojao se u odluci, da popravi poraze, što su ih pretrpjeli njegovi predstavnici Babonić i Nikola, pa mu je glavno bilo suzbiti Nelipića i oduzeti mu Knin. O njegovoj vojni priča Miha Madijev, kojeg Šišić zatječe u kontradikciji, jer je najprije naveo kako su se svi u Hrvatskoj poklonili banu Mikcu, a zatim da je morao osvajati Unac, te se zaputio u Zadar, gdje je bio srdačno dočekan. A zatim da sam Miha Madijev kaže, da nije mogao ostvariti nakane glede zauzimanja utvrda u Hrvatskoj, pa se vratio natrag u Ugarsku ostavivši u Bihaću nešto vojske.191 Uočivši kontradikciju, Šišić razjašnjuje, stvar ovako: “Ovim (što je Miha prije rekao, da su mu se u Hrvatskoj poklonili, a zatim da je zauzimao Unac) nam se čitava stvar razjašnjuje. Grad Unac pripadao je do god. 1322. vojvodi Nelipiću, a onda ga je predao kralju. No svakako g. 1323. kad je uzeo Knin, onda je Nelipić i Unac natrag osvojio, pa stoga sada ban Mikac i udara na nj. Iz toga vidimo, da je Mikac u Hrvatskoj našao neprijatelja u vojvodi Nelipiću i njegovim saveznicima.”192 Šišić ovo temelji na navodu, za koji sam kaže, da je konfuzan i naslućuje, da je sastavljen od dvije isprave, samo što on taj podatak pripisuje Luciusu umjesto Mrnaviću.193 Ali po tomu što za Unac kaže, da je do g. 1322. pripadao Nelipiću, vidi se, da je to povezao s prvim dijelom Mrnavićeve note, koja je datirana s godinom 1322., dok se to odnosi na drugi dio note, koji je uzet iz isprave od g. 1345., samo što je on pogrešno podvučen pod datum od g. 1322.,194 to Šišić nije točno razlikovao, iako je naslutio obje godine. Prema tomu nema nikakva oslonca njegov navod, da je Nelipić do g. 1322. posjedovao Unac, nego sva je prilika, da ga je dobio u miraz od Kurjakovića, budući da se oženio njihovom sestrom Vladislavom, no nije isključeno, da su ga prije toga sami Kurjakovići oteli kralju, ukoliko ga zaista nije oteo Nelipić, a sve se to nije nikako moglo dogoditi prije g. 1322., jer tada Karlo Roberto dolazi u Knin preko Bihaća i Unca, koji su se nalazili u njegovoj vlasti. Unac se morao naći u Nelipićevim rukama u vremenu poslije odlaska kralja iz Knina, kad se on u Kninu osilio, po svoj prilici i poslije pohoda bana Nikole, a svakako prije g. 1326., kad ga ban Mikac već osvaja. Šišić: u navodu Mihe Madijeva “Finaliter videns se (= ban Mikac) quod habere non potest suum intentum de castris Chroatiae abiit in Ungaria” sagledava mogućnost, da je ban pokušao sreću i na Kninu, ali bezuspješno.195 Međutim tu tezu odmah slabi, kad u potvrdu Mikčeva poraza iznosi sam Mikčev navod, u kojem kaže, da je ušao u Hrvatsku s vojskom da povrati kraljeva prava, gdje su ga sinovi Kurjakovi: Budislav, Pavao i Grgur kao i njihov zet Nelipić, poznati nevjernici i neprijatelji kraljevi, okrutno svladali (devicissent), pa Šišić zatim dodaje: “Prema tome ima se bojište tražiti na putu do Knina kroz Krbavu, jer je tu bilo sjedište vlasti Kurjakovića i Nelipića.”196 Nu ako se na Mikčevu putu spominje zauzimanje Unca i onda prolaz u Zadar, očit je pravac njegova nadiranja, koji ostavlja Krbavu po strani i od Unca vodi prirodnim putem i osnovnim ciljem banovim ka Kninu, pa tuda treba tražiti proprište, koje je najvjerojatnije bilo u Kninu, gdje je bana poslije pada Unca Nelipić mogao pripremno dočekati s Kurjakovićima. Radilo se, naime o bici za utvrđenje, a ne po otvorenom polju, jer se kaže “intentum de castris Croatiae”, i vidjeli smo, da se osvajao castrum Unac, za kojim bi na red dolazio castrum Tiniense, jer između Unca i Knina nije tada bilo drugog utvrđenja osim neznačajnog Vrha. Na ovu partiju Mikčeva pohoda osvrnuo se Gruber, koji prelazi preko Šišićevih konstatacija i bez ikakva raspravljanja kaže, da je Mikac najprije svladao knezove, osobito Nelipića kninskog g. 1326., a zatim da je Nelipić bana hametice potukao i prisilio ga na uzmak iz Hrvatske.197 O svladavanju Nelipića, vidjesmo, nema ni govora. Ovim porazom bana, trećeg po redu, prestaje se definitivno osjećaiti vlast kralja Karla Roberta u Hrvatskoj, u kojoj sada prvu riječ vodi vojvoda Nelipić u Kninu imajući, ali oslabljene, takmace u knezovima Bribirskim, naročito u Jurju Kliškom. Vojvoda Nelipić skupa s bratom Isanom iz Ključa, pa poslije Isanove smrti s njegovim sinom Konstantinom, imao je povremenih sukoba sa Bribircima,198 čemu pripisujem postanak niza malih srednjovjekovnih utvrđenja na obje strane kanjona rijeke Krke, koja je dijelila domene Vojvode i nećaka mu Konstantina, koje su bile s lijeve strane Krke, od domene Bribiraca na desnoj strani rijeke. Takav slučaj nemamo na Zrmanji ili na Cetini, jer tu nije bilo ovakvog pograničja. Vojvoda Nelipić pokazuje od početka nastupa sve osobine samodršca. Bezobziran je u stjecanju imetka i vlasti. Kad mu je pogodno, sklapa saveze i redovito ih razbija oštetivši uvijek dotadašnjeg saveznika. Za moćnoga Pavla Bribirskog knez Nelipić je u prijateljstvu s Bribircima i nalazimo ga kao svjedoka na ispravi, koju g. 1304. Pavao izdaje u Skradinu,199 a poslije će se s Kurjakovićima udružiti protiv Mladena; šest godina prije Mladenova pada (g. 1316).200 Vješto taktizira sa gradovima susjednim njegovu području, te postaje g. 1324. knez Splita. Godine 1324. sklapa s Trogirom obrambeni savez,201 Naveli smo, kako je s pomoću Jurja Bribirskog držao Knin, a poslije nepune dvije godine dolazi između Jurja i Nelipića do bitke kod Topolja, te Juraj, koji tako reći donedavno s vojvodom dijeli vlast u Kninu, sada u njegovoj tamnici čami dvije godine. Godine 1332. u Stupinu kod Rogoznice sklapa sa Trogirom, Splitom i Šibenikom ligu, kojoj se postavi na čelo, te mu se ovi gradovi obavezaše na pomoć od 400 vojnika, ali samo da se ne upotrebe u slučaju njegova sukoba s Venecijom ili s ugarskim kraljem, nego isključivo u Hrvatskoj i to pod njegovim ličnim vodstvom.202 Usprkos tome pod Vojvodinim nagovorom njegov brat Isan od Ključa skupa s Budislavom Ugrinićem odmah g. 1333. pljačka šibenski teritorij, pa Venecija traži od Vojvode, da ga ukroti, da pusti na slobodu odvedene ljude i da naknadi štete. 203 Kasnije će to isto nastaviti Isanov sin, Vojvodin sinovac nekoliko puta, sve pod zaštitom ili otvorenim učešćem Vojvode.204 Usprkos tome, što je Vojvoda imao još najbolje odnose s Trogirom, on zida neku utvrdu na njihovoj međi, pa Trogirani g. 1335. prosvjeduju preko Venecije.205 Trajne dobre odnose održava samo s nećakom Konstantinom, kojeg ustvari isturuje ispred sebe na razne akcije i pljačke. Zajednički udaraju na Bribirce g. 1336.206 Konačno dolazi u sukob i s tazbinom, s Kurjakovićima, pomoću kojih je polučio mnoge uspjehe, te oni g. 1338. s Bribircima zamole kralja, da im pomogne protiv Vojvode.207 Ljut protivnik mu je uvijek bio i ostao bosanski ban Stjepan Kotromanić, kojemu je Vojvoda oteo Visuć,208 a negdje između g. 1337. i 1340. vodio se između njih rat.209 Vojvoda je dobro ocijenio, kako je Veneciji mnogo bilo do toga, da se utjecaj ugarsko – hrvatskog kralja što više udalji od obale i da je kudikamo za nju povoljnije, ako Hrvatska stoji izvan njegova utjecaja još i raskomadana među nesložne velikaše, kao što su Nelipići, Kurjakovići i Bribirski. Ovakvo je stanje pogodovalo Veneciji i u intenciji, da drži pod svojom kontrolom obalne gradove, odnosi se vrlo prijateljski prema hrvatskim feudalcima, a naročito prema Nelipiću, koji to iskorištava i često preko Konstantina, ili zajedno s njim čini nešto, što nije u interesu Veneciji. Zna, da Venecija zbog takvih akcija neće pomutiti odnose, pa poslije njih nastaju česta nagađanja i ugovori. Štaviše Nelipić u Veneciji nabavlja oružje, u koju svrhu g. 1339. šalje svoga vještaka nekog Marka.210 Konačno g. 1343. Venecija Vojvodu obdari čašću mletačkog građanina, što je vrijedilo ujedno i za njegove potomke.211 Ali svejedno iduće godine dolazi do potrebe zaključivanja mira s Vojvodom, u koju svrhu Venecija ovlašćuje providure.212 No te iste godine juna g. 1334. umre Vojvoda, zaista s nasladom u srcu, što ga od tolikih neprijatelja u životu nitko nije pobijedio. Smrću Nelipićevom nestaje sa pozornice Hrvatske markantne i silovite ličnosti, koja je uporno brisala znak kraljevske vlasti i bilo čijeg utjecaja na teritoriju, koji je, bilo baštinio bilo prisvojio. A njegov teritorij sezao je od Pounja na sjeveru do trogirskih međa na jugu. Tu osim sinovca Konstantina, koji je ipak bio zavisan o njemu, nije imao nitko drugi riječ. Pod njegovom gvozdenom rukom zamire u Kninu svaki drugi znak javnog života: bana od g. 1322. tu više nema, a ni kninski banski sud se ne spominje u dokumentima, inače se samo jednom spominje notarska uloga biskupa, kad biskup Arhandjel g. 1333. pripisuje i ovjerava više kraljevskih isprava, što navodi Farlati ne govoreći, koje su to, nego spominje samo jednu Zvonimirovu.213 Dakako da Nelipić nije dirnuo u kninskog biskupa, kojeg dva puta susrećemo s Vojvodom izvan Knina, i to prigodom sklapanja ugovora. Tako g. 1333. kad Nelipić na čelu lige uglavljene u Stupinu sklapa u Klisu nagodbu s Mladenom III. Bribirskim, učestvuje i kninski biskup214 Arhanđel, a kod uglavljivanja mira g. 1343. na slapu Krke između Venecije s jedne strane, a Vojvode i Konstantina s druge nalazimo uz Nelipića kninskog biskupa Nikolu.215 Po ovomu se čini, da je sada Nelipić ustaljenom tradicijom preuzeo kninskog biskupa za svoga kancelara i savjetnika. Vojvodina smrt pada malo poslije nastupa energičnog sina Karla Roberta, Ludovika I. Anžujskoga (g. 1342. do 1382.), koji je sebi postavio zadatak, da što prije obračuna s hrvatskim oligarsima i uspostavi izblijedjelu kraljevsku vlast u Hrvatskoj. I kao da je čekao na smrt najjačeg dinasta Nelipića, pošalje on u rujnu iste godine u Hrvatsku slavonskog bana Nikolu Banića (Banffy) s vojskom. Bilješke 182 Klaić, O. c. str. 1–3. 183 Smičiklas, Codex diplomaticus, XI, Zagreb 1913, str. 249–52. 184 Klaić, O. c. str. 12. 185 Barada, Trogirski spomenici, I, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, 44, Zagreb 1948, str. 22. 186 Klaić, O. c. str. 1. 187 Miha Madijev, Ed. cit. cap. XXIII. 188 Šišić, O. c. str. 42. 189 Giuseppe Praga, Atti e diplomi di Nona, Archivio storico per la Dalmazia, XXI, Roma 1936, str. 26–28. 190 Miha Madijev, cap. XXIII. 191 Šišić, O. c. str. 43. 192 Šišić, O. c. str. 43. 193 Gunjača, Ubikacija srednjevjekovnog castruma Brečevo, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 311, Zagreb 1957, str. 223, nota 25. 194 O. c. str. 226. 195 Šišić, O. c. str. 45. 196 O. c. 145, nota 1. 197 Dane Gruber, Kako je Hrvatska dobila Dalmaciju g. 1358? Nastavni vjesnik, XXIX, Zagreb 1921, str. 320. 198 Farlati, Illyricum sacrum IV. str. 19. – Antonio Krekich, Documenti per la storia di Spalato (1341–1414), Atti e memorie della societa dalmata di storia patria, II, Zara 1927, str. 154. 199 Joannes Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami 1666, str. 202. 200 Joannes Lucius, Memorie storiche di Tragurio ora detto Trau, Venezia 1673, str. 158. 201 O. c. str. 177. 202 Ljubić, Listine, I, str. 378–80 – Smičiklas, Codex diplomaticus X, Zagreb 1912, str. 5–8. 203 Ljubić, O. c. str. 407–8. 204 Lucius, Memorie, str. 226. – Ljubić, Listine II, Zagreb 1870, str. 196–200. – Vincenzo Miagostovich, Per un diario Sibenicense, Rivista dalmatica, n. s. IV, Zara 1907, str. 9–10. – A. Krekich, O. c. str. 140–141. 205 Lucius, Memorie, str. 213–214. 206 L. c. 207 G. Novak, Povijest Splita, I, str. 152. 208 Šišić, Iz Arkiva u Kormendu, Vjesnik Kr. Hrvatsko–slavonsko– dalmatinskoga zemaljskog arkiva, VII, Zagreb 1905, str. 220. 209 O. c. str. 220, nota 3. 210 Ljubić, Listine, II, str. 42 211 O. c. str. 209. 212 O. c. 210. 213 Farlati, O. c. str. 289. 214 Lucius, Memorie, str. 208–10. 215 Ljubić, O. c. 196–200. Gunjača Stjepan Prema najavi iz članka na http://grad-knin.net/knin/hrvatska/stjepan-gunjaca-tiniensia-archaeologica-historica-topographica/, ovim člankom nastavljam objavu dijelova djela Stjepana Gunjače, Tiniensia Archeologica-Historica-Topographia. Tiniensia je objavljena u Starohrvatskoj prosvjeti, ser. III, 6 , Zagreb, 1958. i 7, Zagreb, 1960., u prvom izdanju, u nakladništvu Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Isti nakladnik ju je objavio i 2009. povodom 100-te obljetnice rođenja Stjepana Gunjače. Tekst je predočen u izvornom obliku, ali je popraćen novim fotografijama pejzaža i arheološkog materijala obrađenog u katalogu, te zemljopisnom kartom. Ovom prigodom koristim se izdanjem iz 2009. Nakladnik je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (MHAS), urednik: Tomislav Šeparović, fotografije: Ante Jurčević. Preuzet ću dijelove iz I, II, III i IV poglavlja: Pađene, Kninsko polje (?) i Vrpolje, Plavno i Knin. Više na http://grad-knin.net/blog/hrvatska/gunjaca-s.-tiniensia-archaeologica-historica-topographica-1/. Ovom prilikom im se zahvaljujem jer bi bez njihove suglasnosti, suradnje i pružene pomoći, objava ovih tekstova bila otežana ili nemoguća. Znam da se i ponavljam, ali nadam se da će vam mogućnost boljeg uvida u povijest prostora i ljudi koji žive na njemu pružiti zadovoljstvo kao i meni. Uredio: miro
Autor: miro/images/uploads/vijesti/kamicak-knin.jpg---
  • Knin
Vijest se nalazi u:

 
Knin Uključite se u IZHR
Knin SVI ZA SVE - IZHR
pretraži portal...
Kontaktirajte uredništvo portala grada Knin

 

 

 

Knin Beba
Sveta tri kraljaNova godinaSveti StjepanBožićDan svih svetihDan neovisnostiŠpacirfestLiburnia Jazz FestivalTerraneoDan domovinske zahvalnosti
 
grad-knin.net preporuča
Studio keramike Prag - tečaj keramike
 
Online izdanje - i do 80% popusta
Glas Istre Današnje izdanje (i do 80% popusta) Novi List Današnje izdanje (i do 80% popusta) Zadarski List Današnje izdanje (i do 80% popusta)
 
Horoskop - grad-knin.net
 
 
Koje predmete bi trebalo uvesti u osnovne škole?
  •   Domaćinstvo
  •   Etiku
  •   Informatiku od 1. razreda
  •   Seksualni odgoj
 
 
IZHR 4.0

IZHR 4.0

 
 

Knin › Vijesti › Blog › Povijest Kninskog kraja › Gunjača S., Tiniensia archaeologica-historica-topographica 14, Knin 9

 

 

 

 

 
 
Knin RSS - Powered by: WMD - Web Hosting Knin - CMS Knin - Izrada web stranica Knin - SEO Knin - Web trgovina Knin - Blog