DOMAGOJEVE STRELICE: Javna televizija između cenzure i retorike…

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

piše: Domagoj MARGETIĆ

Umoran sam i zapravo mi se uopće ne piše, jer ako želite da prema vama budem potpuno iskren i otvoren, nisam siguran da kao javnost više zaslužujete da vam išta pišem. O bilo čemu. No, kako novinarstvo osjećam prije svega kao poziv istine, tako i nemam zapravo izbora nego pisati, pa čak i onda kada se to čini potpuno besmisleno. Iako sam za ovu kolumnu već bio pripremio tekst pod naslovom „Pismo hrvatskim glupanima“ (kojeg ćete ovdje vjerujem čitati za par dana), novi pritisci na novinarske slobode na Hrvatskoj radioteleviziji vraćaju me na temu cenzure na HRT-u, koju već mjesecima zdušno provodi kriminalni kvartet Popovac – Stipić – Novak Srzić – Kunić.

Zašto su njih četvero kriminalci?

Pa postoje za to brojni razlozi koje bih sada mogao nabrajati, ali zadržati ću se na onom „kriv je tko krade i tko ljestve drži“, kako kaže narodna izreka, a nitko nije korumpiranoj političkoj eliti na vlasti bolje držao ljestve za njihovu pljačku i organizirani kriminal od ovih HRT-ovih jahača apokalipse zadnjih nekoliko mjeseci, otkad nesmetano, uz podršku vlasti i oporbe uništavaju javnu televiziju i pretvaraju je u političko informativnu prćiju različitih interesnih i kriminalnih skupina.

Kada sam u petak rekao glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću kako od njega zahtijevam izvješće o kaznenoj prijavi koju sam DORH-u podnio zbog cenzure na HRT-u, i to baš protiv imenovanog četverca, nisam mogao niti sanjati da je Bajić ovu kaznenu prijavu odbacio bez ikakve istrage još u veljači ove godine, a da me pritom, kao podnositelja prijave Državno odvjetništvo u protekla tri mjeseca ni na koji način nije obavijestilo, što je usput budi rečeno njihova zakonska obveza, a moje je zakonsko pravo biti informiran o odbačaju kaznene prijave, kako bih protiv Kunića i ostalih mogao pokrenuti privatni kazneni progon pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu.

Bajić, dakle, u slučaju kaznene prijave zbog cenzure na HRT-u, evidentno nije poštivao zakon. Da ga je sada pitati zašto, on bi vjerojatno bahato odgovorio „zato što mi se može“. I to je točno. Osim toga odbačaj ove kaznene prijave jasno pokazuje korupcijsku spregu politički korumpiranog vodstva HRT-a, korumpirane izvršne vlasti kojoj se na čelu nalazi zločinačka organizacija poznatog naziva HDZ, te dijela politički korumpiranog pravosuđa, točnije Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Sve dok Kunić i ekipa na HRT-u poslušno odrađuju političke direktive s vrha (čitaj iz Banskih dvora) sve do tada Bajić po političkoj direktivi tog istog vrha mora štititi kriminal na HRT-u, i one najodgovornije za taj kriminal – Josipa Popovia, Mislava Stipića, Hloverku Novak Srzić i Renata Kunića.

Da se razumijemo, i cenzura je kriminal.

Tako barem kaže Kazneni zakon Republike Hrvatske.

„Tko uskrati ili ograniči slobodu govora ili javnog nastupa, osnivanje trgovačkih društava, fondova i ustanova javnog priopćavanja, slobodu tiska ili drugih sredstava priopćavanja, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Kaznom iz stavka 1. ovog članka kaznit će se tko naredi ili provodi cenzuru, ili novinaru uskrati ili ograniči pristup informaciji, uskrati mu ili ograniči slobodu izvještavanja, ako se ne radi o državnoj, vojnoj ili službenoj tajni“, izričito je propisano Člankom 107. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, u odjeljku o kaznenim djelima protiv slobode i prava čovjeka i građanina, pododjeljku o povredama slobode izražavanja misli.

Nesporno je pritom, o čemu najbolje mogu posvjedočiti Denis Latin, Ana Jelinić, Josip Oreč, kako su u vremenu od 1. do 30. studenog 2010. godine Popovac, Stipić, Novak Srzić i Kunić cenzurirali HRT-ovu emisiju „Latinica“, autora i urednika Denisa Latina. Kada sam zbog te cenzure, kao novinar i građanin podnio kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, smatrao sam logičnim da će osnovanost ili neosnovanost navoda iz moje kaznene prijave Mladen Bajić i njegovi državnoodvjetnički jataci utvrđivati, između ostalog, ispitivanjem svjedoka u ovom slučaju novinarsko uredničkog trojca Latin – Jelinić – Oreč.

No, to se nije dogodilo. Bajić je istragu o cenzuri na HRT-u sveo na jedan jedini iskaz – i to iskaz osumnjičenika, dakle izvjesnog Renata Kunića. A Kunić je vjerojatno došao na DORH i rekao Bajiću: „Nisam ih cenzurirao, majke mi!“. Pa mu je Bajić dirnut ovom kletvom vlastite matere povjerovao „na prvu“. Dakle, danas sam tek usmeno obaviješten da je ta kaznena prijava odbačena još u veljači ove godine, i to samo na temelju iskaza izvjesnog Kunića. Jer Bajić Kuniću vjeruje. A kome će drugom ako ne njemu?

Pa Kunić je valjda za svojeg mandata odradio i poneki zadatak i za Bajića. Recimo možda je baš Kunić cenzurirao na HRT-u objavljivanje vijesti o tome da je protiv Bajića pred Europskim sudom za ljudska prava u Strassbourgu formiran spis zbog ratnih zločina u Lori 1992. godine. Ruka ruku mije, kažu stari ljudi. A ja bih rekao: govna se jednostavno prepoznaju, bez imalo greške u mirisu. To je tajna Bajićevog, ali i Kunićevog uspjeha. Jer bez Kunića i njemu sličnih operativaca na HRT-u korupcijska hobotnica korumpiranog i kriminalnog HDZ-a bila bi znatno slabija. Bilo bi je lakše javno razotkriti i prokazati kada HDZ-ovi cenzori ne bi kontrolirali HRT i tako bili produžena ruka organiziranog kriminala i korupcije.

Dakle, Kunić je jednako kriminalac kao i politički vrh HDZ-a. Između njih, naprosto, nema nikakve razlike. Ponavljajte si u glavi onu priču o krađi i ljestvama, ako vam je teško shvatiti što želim reći. Nebitno je pritom potpuno što sam Kunić možda ne krade. On je još veća hulja, jer svojim cenzorskim zahvatima na HRT-u organizirano prikriva organizirani kriminal i korupciju. I sad se taj HDZ-ov medijski štakor, ovako ohrabren svesrdnom podrškom Mladena Bajića (inače osumnjičenog za ratne zločine protiv civila u Lori, podsjetimo protiv Bajića se zbog toga vodi spis pred Europskim sudom za ljudska prava u Strassbourgu) ponovno okomio na politički nepodobne novinare HRT-a.

Ovoga puta, kao i često do sada na novinarku „Latinice“ i Informativnog programa HTV-a Anu Jelinić. „Napit ću ti se krvi!“, poručio je Renato Kunić prošlog četvrtka sa kolegija, pred svjedocima, Ani Jelinić. Pritom, ponovimo, time je počinio još jedno kazneno djelo; kazneno djelo prijetnje. Međutim na takvu Kunićevu prijetnju i retoriku krvi nitko nije reagirao.

Za sada niti HND, niti Sindikat novinara, niti Kriminalistička policija, niti Državno odvjetništvo, a bome niti nadležne psihijatrijske ustanove, koje bi možda u slučaju Kunić također imale ponešto za reći. Iako, nikako ne bih želio da se Kunić za svoj kriminal vadi na privremeno ili trajno ludilo. Nije on lud.

On je jedan pokvareni, podli divljak, kojemu je mjesto tamo gdje će prije ili kasnije pozavršavati i njegovi visoki politički pokrovitelji iz Banskih dvora. Dakle, dok Kunić prijeti krvlju novinarki HTV-a Ani Jelinić, policija tu nema posla.

A ja bih se mogao ovako javno s vama svima kladiti da, kada bih ja sada javno poručio Kuniću da ću mu se napiti krvi da bi policija odmah reagirala privođenjem i istragom zbog moje tobožnje prijetnje toj kreaturi. Ili kada biste vi zaprijetili Jadranki Kosor alijas Jaci Brošarici da ćete joj se napiti krvi, vjerujem da bi murija i dežurni HDZ-ov žbirčina Tomislav Karamarko odmah protiv vas pokrenuli kaznenu istragu zbog prijetnje. Ali kada Kunić prijeti novinarki Jelinić da će joj se napiti krvi, to je u redu.

Naravno da je u redu, jer Kunić to valjda na hodnicima HRT-a, na taj način, prenosi poruke svojih političkih pokrovitelja. Tako i ja shvaćam njegovu prijetnju Ani Jelinić. Ne kao prijetnju nekog marginalca Renata Kunića, nego kao prijetnju sistema, kao poruku korumpiranog režima novinarki koja se u svojem novinarskom radu drznula otvoreno govoriti o korupciji, kriminalu i cenzuri koja ih prati. I zato tu Kunićevu prijetnju kao novinar ne shvaćam niti olako niti tek tako bezazleno, kao što to neki doživljavaju. To je poruka sistema. I zato se radi o opasnoj prijetnji. Zato se radi o prijetnji krvlju koju treba procesuirati i sankcionirati. Uostalom, nije prvi put da Kunić po HRT-u prijeti krvlju. I nije prvi put da će za to proći bez ikakve kazne.

A nije niti prvi put da je Kunić prijavio novinarku Anu Jelinić Etičkom povjerenstvu HRT-a, zbog tobožnjih teških povreda tzv. „Etičkog kodeksa“ HRT-a. Posljedice ove najnovije prijave Kunića protiv Jelinić, koju je ovaj podnio tzv. Etičkom povjerenstvu (koje naime ne priznaje struka, pa niti Hrvatsko novinarsko društvo ni Sindikat novinara u tom fantomskom tijelu nemaju svojeg predstavnika), mogu zapravo biti vrlo ozbiljne, pa čak i do toga da Uprava HRT-a Ani Jelinić uruči izvanredni otkaz, prema najcrnjem mogućem scenariju. I to samo zato jer Anu Jelinić, kao i mnoge novinare prije nje, Josipa Oreča recimo, treba ušutkati.

Tako, da ne bi bili u zabludi oko uloge Etičkog povjerenstva, oni su zapravo kotačić u cenzorskom mehanizmu HRT-ove Uprave. I ništa više. Drugim riječima, Etičko povjerenstvo služi kao mehanizam zastrašivanja kritičkih novinara na HRT-u, i kao neka vrsta prijekog cenzorskog suda , koji kada je to potrebno može odraditi poneki prljavi zadatak za „one s vrha“, kako se to konspirativno kaže na ovim našim prostorima.

„Kadija te tuži, kadija ti sudi!“, po tom principu funkcionira i tzv. Etičko povjerenstvo. Njegove članove, naime, imenuje Uprava HRT-a, a istovremeno glavni ravnatelj HRT-a izuzet je od bilo kakve odgovornosti pred tim povjerenstvom. Dakle, on ih imenuje i potpisuje im funkcije, oni o njemu ne odlučuju, ali kada to preko njega zatraži izvršna vlast, oni mogu poslužiti za eliminaciju nepodobnih novinara s tzv. HRT-a. Zgodan mehanizam zar ne?!

Pazite dalje. Iako je očito kako odluke ovog povjerenstva mogu utjecati na prava novinara koja proizlaze iz radnog odnosa na HRT-u, novinari se pred Etičkim povjerenstvom ne smiju i ne mogu pojaviti u nazočnosti svojeg odvjetnika. Nego su protuzakonito prisiljeni „braniti se“ sami. Odnosno, nemaju gotovo nikakvo pravo na obranu. I priči tu nije kraj, nego nakon što povjerenstvo donese svoju odluku, novinar na tu odluku nema prava žalbe, iako posljedica takvih odluka može biti i izvanredni otkaz ugovora o radu.

Takav prijeki sud očekuje sutra (dok pišem ovu kolumnu utorak je poslijepodne) u srijedu u podne i novinarku Anu Jelinić. I to samo zato jer je govorila istinu o cenzuri na HRT-u, i to istinu koju je osim nje utvrdila i strukovna udruga, Hrvatsko novinarsko društvo, ma kakvo ono trenutno bilo. HND je u nekoliko navrata u više svojih odluka jasno ukazao na činjenicu da Renato Kunić cenzurira sadržaj Informativnog programa HTV-a.

Međutim, kako je to nedavno rekla jedna kolegica, na HRT-u je zabranjeno govoriti i to da je o nekim temama zabranjeno govoriti. Ana Jelinić to najbolje zna.

Bilo kako bilo, sutra u podne se na HRT-u brani demokracija. Denis Latin poručio je Ani na fejsu: „Sutra na etičkom govori samo istinu i ništa drugo. Istina će biti dovoljna, a oni nek se poslije sami nose sa svojom savješću“.

No imaju li ti izvršitelji savijest? I osim toga, kako bi to na fini način rekao Balašević (a bolje je da sada citiram njega, nego da kažem onu poznatu psovku koju bih najradije izgovorio): Neka se nose oni malo u Honduras ... I bit će ovdje više mjesta za nas!