A tek Onur! Tip je neuništiv, preživljavao je u svim okolnostima, rješavao sve probleme,...
Čekaj, zašto smo se mi uopće onako žestoko borili protiv Turaka?
Tako smo im se lagano prepustili, osvojiše nas i pokoriše bez ijednog ispaljenog metka, ne računajuć’ one šta su ispalili među svojim redovima. Susjedi se već pomalo dočekuju sa: Bujrum, aranžmani za Istanbul još uvijek dobro kotiraju, upisuju su tečajevi turskog jezika, proučavaju priče iz 1001 noći, a mjesecima je svake večeri ovisnička nacija nestrpljivo čekala na ubrizgavanje nove doze istočnjačkog glamura, dok su neki već zazivali i Alaha u pomoć ljubavi Šeherezade i Onura, Kerema i Benu.
Tih sat vremena, od 20 do 21 h bijaše idealno za sitni kriminal po kućama, jer se u to vrijeme zaljubljenicima u «1001 noć» mogla komodno iznijet ispred nosa cijela nepokretna imovina, dok su hipnotizirano piljili u lijepu Šeherezadu, nesretnu Benu, sirotog Kerema, ili dok je totalni gubitnik Ali Kemal s ništa uspjeha balansirao između uloge poslušnog sinčića i muža povratnika.
A tek Onur! Tip je neuništiv, preživljavao je u svim okolnostima, rješavao sve probleme, pomagao svima, za ljubav Šeherezade bio je spreman na sve.
Osim toga, stigne taj i obavit spizu, a izgleda da mu se puno više kod nas isplati obavit šoping, pa ga se može sresti u dućanu kako kupuje parizer i marmeladu… zato su meni u zadnje vrime u torbi uvijek dežurne rukavice i fotoaparat, sve čekam hoće li mi naić, pa hodam po dućanu i pjevušin: Uvijek uz tebeeee, Ooooonuuur…. bacajuć svako malo rukavice naokolo i preda se, ali Onura ni pod svićom. A i to jitanje rukavica je isto trošak – jedna mi je poletjela ispod frižidera, pa je tamo i ostala, ko će sad zbog toga plazit po podu, a drugu mi je podigao jedan mali curetak, otprilike iz 5.b razreda: “Evo, teta, ispala vam je rukavica.” Ma nije, srećo, ispala meni rukavica, nego možđani, mislim se…..eto ti me vraže, opet sam naivno nasjela na reklamu.
Nego….šta ćemo sad sa onim pustim tvrđavama, skoro svako drugo mjesto u Lijepoj našoj ima barem jednu utvrdu koja je nekad služila kao štit pred turskim nadiranjima, a koje danas predstavljaju simbol otpora. Šta bi danas Ban Jelačić, Nikola Zrinski i kliški Petar Kružić uživali da nas vide kako se žestoko opiremo, totalno omađijani, zavedeni od Turaka A i ti Turci….stvarno onda nisu znali kako treba nekoga pokoriti. Umjesto da nasrću barbarski kao kakve sivonje i nasilnici, mogli su to izvesti puno mudrije. Istina, onda nije bilo televizija ni sapunica, ali su mogli te svoje pohode ipak malo bolje marketinški osmisliti. Pa poslati par Onura, Kerema, Ali Kamala, Šehrezada, Benuica, pa i Burhana i Nadida, za ove malo starije, kao prethodnicu svojih osvajačkih pohoda. I onda fino polako, kroz priče i bajke, pa na lijepe oči, začinjeno orijentalnom glazbom, ma dobili bi Turci sve bitke, da su osvajali ljubavlju, zavođenjem i bajkama, a ne silom i sabljama.
I nema nam druge, nego simbolično istaknuti bijele zastave predaje na par utvrda iz onoga vremena, šta i ne bi bila neka sramota, jer time ne bismo negirali borbe naših velikana i osloboditelja, samo bismo skrušeno priznali kako čeznemo za nekim lijepim sentimentima, pa makar nas i Turci na to podsjetili. I uopće nije teško predočiti kako tepih centri u zadnje vrijeme prodaju nemali broj pokrivala orijentalnog uzorka, turistički djelatnici trljaju ruke mameći nas bajkovitim istanbulskim prizorima, a u CD shopovima raste prodaja «Sultana swinga» by Dire Straits, što istina nema blage veze sa tom vrstom glazbe, al’ daj šta daš, pa nek je barem sultan u nazivu.
A šta ćemo sad, kada nastupila je 1002. noć, nakon što smo se rasplakali od sreće uz ganutljive prizore ljubavne pobjede Šeherezade i Onura? Ma nema straha, samo uzmeš daljinski, turskih serija ko u priči, Gumus, Ezel, Asi, …asti…..gdje se god dobacimo s daljinskim – Turci.
Kome to nije dosta, uvik ostaje Turkish Airlines, a i domaća stvarnost, koja barem donekle baca na 1001 noć. Istina, afere naših osvajača – mehmed – paša i sultana, te njihovih dojučerašnjih poturica, nisu toliko zabavne i utješne, ali ipak ne treba otputovati predaleko za malo se više poturčit. Alahimanet!

napisala: Jelena Voroncov Eterović
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||