Alberto Fortis i njegov Put po Dalmaciji (Oporbe i odjeci, Bibliografija)

Knin

Knin

Knin Knin-rotator11
Knin Knin-rotator22
Novo: 10.10.2014  u  20:12

Knin › Vijesti › Blog › Povijest Kninskog kraja › Alberto Fortis i njegov Put po Dalmaciji (Oporbe i odjeci, Bibliografija)

 
Najnoviji videi
 
Knin Lea Dekleva - Jos sam tu Lea Dekleva - Jos…
Knin Naughty Boy - La La La ft. Sam Smith Naughty Boy - La…
Naughty Boy - La…
Knin ARRK VEGA na Dobro jutro Hrvatska ARRK VEGA na Dobro…
ARRK VEGA na Dobro…
Knin Trey Songz - Never Again Trey Songz - Never…
Trey Songz - Never…
Recepti
Mrki mufini - Knin, grad-knin.net Mrki mufini
Ljubitelji gorke čokolade…
Zelene rajčice i lučice u octu - Knin, grad-knin.net Zelene rajčice i lučice…
Simpatične male zelene…
Rajčice punjene paštetom i mozzarellom - Knin, grad-knin.net Rajčice punjene paštetom…
Brojne su inačice punjenih…
Ljuta salsa - Knin, grad-knin.net Ljuta salsa
Udružili se pelati,…
Igre, igrice
Scooby-Doo - Strašni dvorac - Knin, grad-knin.net Scooby-Doo - Strašni…
Scooby Doo i ekipa
Super Mario Castle - Knin, grad-knin.net Super Mario Castle
Super Mario avantura
Bubblez - Knin, grad-knin.net Bubblez
Za one koji vole šarene…
Povezani članci
Zadnje vijesti
CMS sistem za zahtjevne korisnike

CMS sistem za zahtjevne korisnike

 
05
 
09.2011

Alberto Fortis i njegov Put po Dalmaciji (Oporbe i odjeci, Bibliografija)

Dalmacija 70-tih godina 18. stoljeća, IV
Alberto Fortis i njegov Put po Dalmaciji (Oporbe i odjeci, Bibliografija)
 
Fortisov Put po Dalmaciji jedno je od najzanimljivijih djela talijanske književnosti druge polovice 18. stoljeća, ali odjeci toga djela u samoj Italiji mnogo su skromniji nego u ostaloj Europi. Izvan svakog su očekivanja bile reakcije u samoj Dalmaciji. Jedan domaći sin, Sinjanin Ivan Lovrić, iz ugledne zemljoposjedničke obitelji, prethodnik je književnih polemika koje su se zametnule oko Fortisova Puta, a koje, na koncu, nisu ostale sasvim bez posljedica za kulturno i privredno stanje onovremene Dalmacije. Ivan Lovrić (oko 1754-1777), nakon studija jezika i filozofije u Veneciji, studirao je medicinu u Padovi. Želeći ispraviti i dopuniti neke Fortisove navode, osobito za onaj dio Dalmacije koji je bolje poznavao, tj. za Cetinsku krajinu, napisao je i 1776. objavio Primjedbe o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i Život Stanislava Sočivice.1 Lovrićevo se djelo sastoji od tri dijela: O toku Cetine, O običajima Morlaka (najduži, središnji tekst) i Život Stanislava Sočivice. Dok u prvom dijelu – ispravljajući Fortisa – iznosi iz osobnog iskustva mnoštvo dojmova o Cetinskoj krajini, pa tekst djeluje živo i neposredno kao reportaža o povijesnim i arheološkim podacima, središnje poglavlje, O običajima Morlaka, donosi neka drugačija zapažanja o problemima koje je pokrenuo Fortis. Iako su obojica krenuli s istih racionalističkih pozicija, Lovrić je bio jače prožet novom filozofijom u kojoj su sinjski fratri nazreli utjecaje Hobbesa, Rousseaua, Helvétiusa i Voltairea, a sve su to bili zabranjeni filozofi u tim stranama Dalmacije. Lovrić više nego Fortis govori o razlozima kulturne i gospodarske zaostalosti Morlaka, vrlo oštro i neuvijeno piše o fratrima i kaluđerima izjednačujući ih i ne praveći među njima – uostalom, kao ni među katoličkim i pravoslavnim stanovništvom – nikakvih razlika. I razloge hajdučije u tom je poglavlju, osobito u Životu Sočivice, Lovrić objasnio bolje od Fortisa. U napomenama o narodnim pjesmama zamjerio se fratrima jer je napisao da je fra Andrija Kačić loš pjesnik i loš povjesničar vjerujući da je zbirka koju je Kačić objavio zbornik narodnih pjesama. Istina, za Asanaginicu tvrdi da “ne ide u red najsretnijih ni najboljih morlačkih pjesama”, ali isto tako uvjeren je “kako naši Morlaci, premda nisu nikad proučavali poezije i premda ne umiju čitati, znadu sastavljati stihove u kojima, kad se ne izmijene idući od usta do usta, ne manjka ni jedno potrebno slovo, a ne manjka im ni mnogi sretni bljesak vatrene mašte”. Ipak, u opisu morlačke nošnje i žalosne i štetne pojave da je se napušta naveo je čak 12 strofa iz Cvita razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga drugoga franjevca, Vrličanina Filipa Grabovca, čije ime ne spominje (vjerojatno se još čuvalo živo sjećanje da je on, zbog oporbe Mlečanima i podizanja svijesti Hrvata-Morlaka, bio osuđen na muke i doživotnu tamnicu, te je narušena zdravlja umro 1749). Osobito se Lovrić okomio na fra Luku Vladimirovića (ni njega ne spominje izrijekom, kao ni Fortis) i njegovu knjigu Likarije priprostite. Lovrić, premda potječe iz obitelji zemljoposjednikâ, ne vjeruje da će poljoprivreda napredovati u kolonatu, odnosno kmetstvu, nego se njen procvat može očekivati kada zemlja postane vlasništvo seljakâ. Ne, dakle, kažnjavanjem i batinama, kako predlaže Fortis! Vrhovnoj vlasti i činovništvu bilo je jedino stalo da naši krajevi daju dovoljan broj vjernih i poslušnih vojnika, da se odvijaju kakva-takva trgovina i promet, te da neki porezi stižu u iscrpljenu državnu blagajnu. To je znao i Fortis, ali nije napisao hrabro kao Lovrić. Treći prilog, Život Stanislava Sočivice, “koji će izgledati kao kakav roman, a koji je uistinu historija”, uzbudljiva je pripovijest o drumskom razbojniku koji se neobičnim djelima istakao “iznad svih drumskih razbojnika”, ali je mnogim postupcima dao dokaze o začudnoj plemenitosti. Da se iskorijene hajduci, trebalo bi potražiti uzroke toga zla, “to jest one koji ih sile da se upuštaju u taj život”, a to je, očito, upravna vlast u svim trima državama: otomanskoj i austrijskoj carevini i Prevedroj Republici. Lovrićeva knjiga teško je pogodila Alberta Fortisa i njegove prijatelje, osobito one s kojima se više družio na svojim putovanjima (J. Bajamonti, R. Michieli-Vitturi) ili koji su izričito, kao stalež, bili pogođeni: katoličko i pravoslavno redovništvo i kler općenito. Osobito su značajna pisma koja su pisali fratri Gašpar Vinjalić i Josip Radman (pod pseudonimom Gaetan Deribak) Simeonu Kurajici, pravoslavnom kaluđeru u manastir Dragović. Posebnim Obrambenim govorom na Lovrićeve prigovore odvratio je Crešanin Petar Sklamer.2 O njemu naša književna povijest ništa ne zna pouzdano: ne bi trebao tvrditi da je to Fortisov pseudonim (Sklamera je bilo i onda i kasnije u Cresu), tj. da se Fortis sakrio pod to cresko prezime; pouzdano je, ipak, da su Fortisov duh i ruka bili blizu dok se ta knjiga pisala. Lovrića su napadali i u Italiji, osobito u tadašnjim novinama, te je na te napade i prigovore odgovorio Obrambenim pismom,3 koje je dao tiskati u Veneciji, pa je i Fortisu poslao 12 istisaka. Na koncu je na Lovrićeve Bilješke i sâm Fortis odgovorio u knjižici tiskanoj u Brescii 1777, ne znajući da je “mladi Morlak” već mrtav. Ako je Lovrićevo pisanje Fortis još mogao nazvati “trabunjanjem”, Opaske o sadašnjem stanju Dalmacije4 Trogiranina Petra Nutrizija Grisogona to zaista nisu bila. Opaske oštro, nepoštedno, bez ikakvih rusoovskih ili vikovskih iluzija, govore o rđavom stanju u Dalmaciji ne zamagljujući ekonomske prilike literarizmima o Morlacima, a nadu u boljitak i napredak vidi jedino u izdržljivosti i radišnosti puka, naroda. Ni trogirski biskup Antun Miočević nije ostao po strani, te je i on dao svoj prilog polemici (Fortis je čak mislio da je pomagao Lovriću!). Fortis se tim glasovima iz Dalmacije osjetio višestruko pogođenim, te je u Pismu Radošu Michieli-Vitturiju – zahvaljujući tom bračko-trogirskom plemiću na podršci – htio odvratiti neugodne udarce. O svim tim polemikama – koje nisu samo zabavljale dokoni, uostalom vrlo tanki slaj dalmatinske inteligencije – izišla je u Veneciji 1778. knjiga.5 Nakon dosta vremena – kada su se strasti smirile – na Grisogonovu knjigu o prirodopisu Dalmacije odgovorit će Fortis smireno i pomirljivo, u predavanju na prvoj sjednici Splitskoga gospodarskog društva, O uzgoju kestena. Knjigu je posvetio splitskom nadbiskupu Ivanu Luki Garanjinu.6 Fortisov Put po Dalmaciji i Lovrićeve Bilješke o Putu po Dalmaciji naišli su u predromantičkoj Europi na osobitu klimu zanimanja za nepoznato, neobično, herojsko, neiskvareno. Sve se to bilo steklo u našim krajevima, osobito pak u onome njihovu dijelu gdje se dvije kršćanske vjere (katolička i pravoslavna) ukrštaju s islamskim svijetom, a što je sve obuhvaćao tada stvoren pojam morlaštva. Iako je i ranije postojalo zanimanje za daleke krajeve i ljude, u drugoj polovici 18. st. pojačalo se potragom za pravim, istinskim, prvotnim životom. Naši krajevi bili su dovoljno pogodni da se čudesni, neviđeni i nepoznati svijet upravo tu potraži i osmisli. Već prvo djelo takva nadahnuća i mode, kojoj su klimu već bili stvorili prijevodi Asanaginice, bio je roman J. W. C. D. U. et R. Les Morlaques (1788). Iz njemačkoga prijevoda, objavljenog prvi put 1790. (zatim 1794. i 1807), doznajemo i ime autorice: bila je to Justina Wynne Ursini Rosenberg. Deset godina nakon originala u Padovi je izišao i talijanski prijevod, bez izrazitih rusofilskih političkih tendencija (prvo, francusko izdanje, posvećeno je ruskoj carici Katarini II – u Morlakiji, svojevrsnom arkadijskom parku, njenu se kipu Morlaci klanjaju kao božanstvu). Ime prevodioca nije navedeno. Autorica je objasnila svoje pobude, spominjući i Fortisov putopis, ali njen je postupak ipak drugačiji: “Vrijedi promatrati tu zemlju (tj. Morlakiju) u njezinu sadašnjem stanju, prije nego se narav i oblik izmijeni ponovnom revolucijom, a to je stanje kudikamo interesantnije nego sustavi najsavršenije civilizacije, čije su nam odlike i štete već odavna jednako dobro poznate. Naravnim prikazom svagdanjeg morlačkog domaćinstva upoznat ćemo običaje i navade mnogo zornije nego metodičnim i ledenim vijestima putopisa. Pri tom ne bijaše potrebno uzeti u pomoć romantično ili čudesno.”7  Djelo Justine Wynne steklo je opća priznanja: pohvalnu recenziju napisao je M. Cesarotti, a čitao ga je i J. W. Goethe. Mme de Staël pod utjecajem te lektire jedan odlomak svog romana Corinne ou l’Italie (1807) posvećuje Dalmaciji (koju, tobože, vidi s tornja Svetog Marka, te o njoj razmišlja): Dalmacija, koju napučuje jedan prastari borbeni narod, sačuvala je do sada nešto divlje i tajnovito, a poezija tog naroda nalikuje starom grčkom pjesništvu, ali i Ossianu. Na istom tragu kao Justina Wynne bio je i Charles Nodier, autor morlačkog romana Jean Sbogar (1818). Jean Sbogar, za koga drži da je unuk Sočivice (autor tako otkriva izvor svoje fikcije), plemenit je hajduk, harambaša skupine “Braća općeg dobra” koja krstari Istrom; on se pod različitim maskama i imenima uvijek nađe uz svoju ljubljenu Antoniju, sve dok ga ona ne prepozna kao osuđenika, te joj srce prepukne, a njega odvode na stratište. Tema morlaštva obavijena tajanstvenošću nalazi se u Nodierovoj pripovijesti Smarrà ili noćni demoni, tobožnjem prijevodu sa slavenskog jezika. Temu vampirizma, potaknut Lovrićevom i Fortisovom knjigom, koristit će Nodier i u drugim svojim djelima. Koliko je ideja o plemenitoj hajdučiji, što je također komponenta morlaštva, bila zanimljiva europskim čitaocima dokazuju i prijevodi Lovrićeva životopisa Stanislava Sočivice na engleski jezik (1779, zatim čak 1870). Morlačka se tematika preselila i na pozornicu, budeći i potičući interes za neobično, strastveno i tragično – romantizam je već kucao na vrata. Lovrić je ispričao i jedan osebujan životni put Filipa Našića, Ciganina, te će se i ta tema skladno uklopiti u morlaštvo. Prosper Mérimée zaključit će to razdoblje mistifikacijom, zbirkom Guzla (1827), pjesmama tobože sabranima u Dalmaciji, Bosni, Hrvatskoj i Hercegovini. Dok se Europa zabavljala temom o morlaštvu, reakcija na Fortisovu knjigu u Dalmaciji je bila drugačija: knjiga je potakla domaće sinove na razmišljanje, ali ne o književnosti nego o gospodarstvu i upravi. Položaj gospodarstva – problem koji Fortisova knjiga nije ni dotakla – postat će središnje pitanje prosvijećenih dalmatinskih fiziokrata, ali se o tome jedva smjelo otvoreno raspravljati ili pisati, jer središnja mletačka vlast, iscrpljena i konzervativna, s potkupljivim i nemarnim činovništvom ne samo da nije mogla obnoviti privredu u Dalmaciji nego je bitno pridonijela siromašenju i propadanju svih privrednih grana u 18. stoljeću. Opće siromaštvo, bolesti, pošasti, pa i kuga (koja je i tog stoljeća pohodila Dalmaciju) – svakidašnja je slika Dalmacije, slika koju domaća prosvijećena inteligencija oštro opaža, ali bespomoćno stoji pred njom. Fortis nije tražio ni našao “Morlakiju” kakvu su poznavali i vidjeli domaći sinovi; opis stvarne “Morlakije”, tj. siromašnoga dalmatinskog uzmorja i zaleđa, jedva je mogao privući čitalačku publiku za koju je pisano poglavlje o Morlacima. Poglavlje o Morlacima – po želji Johna Stuarta – trebalo je podržati i potkrijepiti jednu književnu fikciju o Škotskoj, za koju se Fortisov mecena s toliko gorljivosti zauzimao. Zato je Fortisova slika naše zemlje, ponajprije brdovite dalmatinske unutrašnjosti – još donedavna pod vlašću Turaka – postala prije svega uzorak za osebujna književna očitovanja potkraj 18. i u početku 19. stoljeća, uoči europskog romantizma. Osijanizam je tako posredno rodio morlakizam. * * * Alberto Fortis jedan je od rijetkih stranaca koji je svoje najbolje djelo, svoje ponajljepše stranice, posvetio našem narodu. Iako stranac, od prvoga se susreta s našim krajevima srodio s našim ljudima osjećajući se među njima ugodnije, prirodnije i sretnije nego među svojim sunarodnjacima. Prijateljima često govori da mu smeta sve što nije, u bilo kojem pogledu, slavensko, morlačko. Čak je i svoj život želio dovršiti na obalama Dalmacije, koju je osjećao kao drugu domovinu. Iz njegovih knjiga i rasprava probija ne samo znanstveni interes nego i znanstveni eros. Knjigama Put po Dalmaciji i Zapažanja o Cresu i Lošinju uveo je naš narod, pod imenom Morlakâ, u europsku duhovnu sferu, u sretnom trenutku kada je Europa, u predvečerje velike buržoaske revolucije, tražila identitet. Najosjetljiviji europski intelektualci (Herder, Goethe, Byron, Puškin, Mickiewicz) u Fortisovu su djelu nalazili poticaje za razmišljanja o novom svijetu koji se pomaljao, a u pjesmi o Asanaginici otkrili su potvrdu novoj osjećajnosti koja će stubokom izmijeniti dotadašnje civilizacijske obrasce. Fortisovo se djelo čitalo u nas u izvorniku i u prijevodima, te je i na književnom i na društvenom polju prouzrokovalo pomake koji su urodili mnogovrsnim plodovima: pobudilo je i u svijetu i u nas zanimanje za narodnu poeziju, s jedne strane, te zanimanje za gospodarske probleme i načine izlaženja iz gospodarske zaostalosti, s druge. U povodu 200. obljetnice izlaska Fortisova Puta po Dalmaciji objavljen je pretisak toga djela kao zajedničko izdanje izdavačkih kuća Otta Sagnera iz Münchena i “Veselina Masleše” iz Sarajeva, s predgovorom Jovana Vukovića i izborom bibliografije Petera Rehdera. Iste godine (1974) “Nedjeljna Dalmacija” je u izboru, prijevodu i s komentarima Živka Vekarića donijela opsežniji reportažni izbor iz Fortisova Puta po Dalmaciji u devet uzastopnih nedjeljnih brojeva, uz Vekarićev informativan prikaz života i rada i Alberta Fortisa i Ivana Lovrića. (Vekarić Fortisovo djelo prevodi kao Putovanje po Dalmaciji, dok mi ostajemo kod naslova djela kako se odavno utvrdio u našoj književnosti.) Ovo je, napokon, i cjelovit prijevod Fortisova djela na našem jeziku; za razliku od ranih stranih prijevoda, u naše je izdanje uključeno i Vrančićevo Putovanje iz Budima u Drinopolje, a iz engleskog je izdanja preveden Appendix, tj. Dodatak koji s talijanskim izvornikom čini cjelinu Fortisove vizije Dalmacije. Poglavlje o Dubrovniku, planirano za drugo francusko izdanje, izgubljeno je, na žalost, te ga nema ni u našem izdanju. Bakrorezi, koji su resili knjigu, upravo njena različita izdanja, ušli su, u izboru, i u naše izdanje. Fortisovo djelo Put po Dalmaciji zaslužilo je da, makar i nakon više od 200 godina, bude prevedeno na jezik naroda kojemu je s toliko ljubavi i zanosa bilo posvećeno. 1 Talijanski naslov Lovrićeva djela: Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazia del signor abate Alberto Fortis coll’aggiunta della Vita di Soçivizca, In Venezia MDCCLXXVI. Djelo je preveo Mihovil Kombol kao Bilješke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i Život Stanislava Sočivice, Izdavački zavod JAZU, 1948. Mihovil Kombol preveo je (ili se spremao prevesti) Fortisov 2 Sermorre parenetico di Pietro Sclamer Chersino al Signor Giovanni Lovrich, nativo in Sign in Morlacchia, autore delle Osservazioni sopra il Viaggio in Dalmazia del Sig. Abate Alberto Fortis, Modena 1777. V. o tome više: Ž. Muljačić, Iz korespondencije A. Forfisa s J. S. Wytenbachom, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 7, 1968, 114-115. 3 Lettera apologetica di Giovanni Lovrich al celebre Signor Antonio Lorgna (...) in cui si confutano varie censure fatte al suo Libro “Osservazioni...”, Padova 1777. Kao da je znao da mu je te godine umrijeti, to je pismo datirao: 15. I 1777. O Ivanu Lovriću vidi još: Ivan Lovrić i njegovo doba - referati i saopćenja sa znanstvenog skupa - Zbornik Cetinske krajine I, Sinj 1979 i Ivan Pederin, Ideološka i književno putopisna pitanja Lovrićevih “Osservazioni” 1776. god, Radovi Zavoda JAZU u Zadru 27-28, 1981. 4 Pietro Nutrizio Grisogono, Riflessioni sopra lo stato presente della Dalmazia. Opera economico-politica dedicata a S. E. Zuanne Grimani Senatore veneto, Firenze 1775. i djelo izišlo u Trevisu 1780. Notizie per servire alla storia naturale della Dalmazia. 5 Saggio diviso in due parti, sopra le controversie letterarie della Dalmazia, e di alcuni pezzi dell’opera intitolata Riflessioni economico-politiche del sigr. Pietro Nutrizio, Venezia 1778, 30. 6 Ivan Luka Garanjin pomagao je na dalmatinskim putovanjima i istraživanjima i Josipu Offneru, koji je u toku 1774, 1775. i 1776. prošao gotovo kroz ista mjesta kao i Fortis. Osobito se zadržavao u Dalmaciji oko Splita. Održao je i jedno predavanje u Splitskom gospodarskom društvu, a obećao je objaviti knjigu bar s dijelom svojih zapažanja, te je posvetiti nadbiskupu. Mislim da on to nije mogao a ni smio učiniti; pretpostavljam, naime, da je on anonimni povjerenik bečke vlade koji je o svojim putovanjima podnio opsežan izvještaj na 173 folija i koji se danas čuva u bečkom Državnom arhivu, a kojega je cjelokupni sadržaj objavio Grga Novak u Starinama JAZU (49-53). V. Grga Novak, Morlaci (Vlasi) gledani s mletačke strane, Zbornik za narodni život i običaje 40, 1971, 579-603. O J. Offneru, v. Cvito Fisković, Ivan Lovrić i Josip Offner, zbornik Ivan Lovrić i njegovo doba, 181-191. (7) Marijan Stojković, Morlakizam, Hrvatsko kolo X, 1929, 262. Josip Bratulić BIBLIOGRAFIJA O ALBERTU FORTISU (Izbor) Julije Bajamonti, Zapisi o gradu Splitu, izbor, prijevod i komentar Duško Kečkemet, Split 1975. Julije Bajamonti, Morlaštvo Homera, preveo Vladimir Rismondo, Mogućnosti, Split 24/1977, 1, 96-102. Valtazar Bogišić, Dva neizdana pisma Alberta Fortisa o Dubrovniku, Srđ, Dubrovnik 1905, 430-459, i posebni otisak 1-32. Maja Bošković-Stulli, Usmena književnost, Povijest hrvatske književnosti, Liber-Mladost, knjiga 1, Zagreb 1978, passim. Vera Bratulić-Mandić, Alberto Fortis i Ivan Lovrić o značaju i odnosima Morlaka, Poljički zbornik I, 1968, 237-254. Arturo Cronia, Nel centocinquantesimo anniversario della morte di Alberto Fortis, Memorie della Accademia patavina, Classe di scienze morali, lettere ed arti LXVI (1953-54), i posebno 1-28. Arturo Cronia, Preromantismo italiano – Alberto Fortis – Poesia popolare serbo-croata, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd 18, 1938, 546-553. Arturo Cronia, Notizie italiane intorno alla Croazia e ai Croati. Bilancio di un millenio, u Italia e Croazia, Roma 1942, 523-609. Arturo Cronia, La conoscenza del mondo slavo in Italia. Bilancio storico-bibliografico di un millenio, Padova 1958, osobito 303-311. Antun Delalle, Fortisove veze s Dalmacijom, Novo doba, Split 31. III 1934. Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia, reprint, München-Sarajevo 1974. i Bibliografija koju je sastavio P. Rehder, 9-12. Maria Grazia Fischer, L’ abate A. Fortis (1741-1803), autore del “Viaggio in Dalmazia”, La Rivista Dalmatica 38 (N. S. 14), Roma 1967. Hasanaginica – opsežna bibliografija u zborniku Hasanaginica 1774-1974, priredio Alija Isaković, Sarajevo 1975; “Hasanaginica” u svjetskoj književnosti, poseban broj časopisa Život, Sarajevo 1974 (XXIII); Rad 21. Kongresa Saveza udruženja folklorista Jugoslavije, Čapljina 1974, Sarajevo 1976.; Naučni sastanak slavista u Vukove dane 4, Beograd-Tršić-Novi Sad, 1974, sveska 1. Mira Janković, Ossian kao poticaj za sakupljanje narodnih pjesama kod Južnih Slavena, Zbornik za narodni život i običaje 38, 1954, 177-221. Mira Janković, Škotski mecena i djela o Dalmaciji, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu II, 1954, 245-253. Vojislav Jovanović, Deux traductions inédites d’Alberto Fortis, Archiv für slavische Philologie, 30, 1909, 586-596. Špiro Kulišić, Iz Putopisa Alberta Fortisa, Glasnik Zemaljskog muzeja, Etnologija, Sarajevo, 1955, 77-97. Ivan Lovrić, Bilješke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i Život Stanislava Sočivice, prev. Mihovil Kombol, JAZU, Zagreb 1948. Ivan Lovrić i njegovo doba – referati i saopćenja sa znanstvenog skupa – Zbornik Cetinske krajine, Sinj 1979. Rudolf Maixner, Charles Nodier i Ilirija, Rad JAZU 229, 1924, 1-48. Rudolf Maixner, Fortisovo putovanje po Hrvatskom primorju, Hrvatsko kolo 5, 1952, 3, 171-176. Rudolf Maixner, Književni dodiri i veze Antuna Sorgo-Sorkočevića, Rad JAZU 304, 1955, 5-36. Rudolf Maixner, Miho Sorgo-Sorkočević i Fortis u Parizu 1796, Filologija 2, 1959, 153-159. Ivan Milčetić, Dr Julije Bajamonti i njegova djela, Rad JAZU 192, 1912, 97-250 i posebno. Ivan Milčetić, Matije Sovića predgovor “Slavenskoj gramatici”, Starine JAZU 35, 1916, 396-425. Vito Morpurgo, Incontri e dialoghi fra Alberto Fortis e Giulio Bajamonti, Studia romanica et anglica Zagrabiensia 29-32, 1970-71, 481-492. Žarko Muljačić, Iz korespondencije Alberta Fortisa, Građa za povijest književnosti hrvatske 23, 1952, 69-140. Žarko Muljačić, Alberto Fortis i Dubrovnik (U povodu nekih najnovijih krivih interpretacija), Zadarska revija, Zadar 6, 1957, 141-147. Žarko Muljačić, Tomo Basiljević-Baselji, pretstavnik prosvjećenja u Dubrovniku, Posebna izdanja SANU, knjiga 299, Odeljenje literature i jezika 8, Beograd 1958. Žarko Muljačić, Dva nepoznata pisma Alberta Fortisa, Prilozi za književnost, istoriju i folklor, Beograd 32, 1966, 243-251. Žarko Muljačić, Novi podaci o Albertu Fortisu i o njegovim putovanjima po našim krajevima, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 4, Zadar 1966, 87-106. Žarko Muljačić, Jedan članak A. Fortisa u vezi s Dubrovnikom, Prilozi za književnost, istoriju i folklor, Beograd 34, 1968, 82-89. Žarko Muljačić, Iz korespondencije A. Fortisa s J. S. Wittenbachom, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 7, Zadar 1968, 113-118. Žarko Muljačić, Još o Fortisovim putovanjima po Hrvatskoj, Pomorski zbornik 7, Zadar 1969, 555-570. Žarko Muljačić, Dubrovačke teme u dvjema Fortisovim knjigama, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 8, Zadar 1970, 187-197. Žarko Muljačić, Zaboravljena obljetnica Fortisova boravka na našoj obali, Mogućnosti, Split 1971, 231-236. Žarko Muljačić, O finansijskoj strani prvih Fortisovih putovanja u naše krajeve, Naučni sastanak slavista u Vukove dane 4, Beograd 1974, sv. 1, 23-33. Žarko Muljačić, Putovanje Alberta Fortisa u Ljubljanu, Lingvistica XV (Škerljev zbornik), Ljubljana 1975, 101-108. Žarko Muljačić, Zadnje putovanje Alberta Fortisa u Dalmaciju, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 14-15, Zadar 1976, 385-392. Žarko Muljačić, Nepoznati podaci o našim ljudima i krajevima u “Appendixu” Fortisova djela Travels into Dalmatia, London 1778, Radovi Centra JAZU u Zadru 22-23, Zadar 1976, 97-110. Žarko Muljačić, Putovanja Alberta Fortisa u Istru, Radovi Centra JAZU u Zadru 25, Zadar 1978, 269-280. Žarko Muljačić, Kako je A. Fortis pripremao za drugo francusko izdanje “Puta u Dalmaciju” novo poglavlje o Dubrovniku, Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku 17, Dubrovnik 1979, 229-250. Žarko Muljačić, Fortisova putovanja u Dalmaciju. 1. Uvodne napomene. 2. Prvo Fortisovo putovanje u Dalmaciju 1770, Mogućnosti, Split 25, 1978, br. 10, 1141-1159. 3. Kratak predah prije velikog “skoka” (lipanj 1770-lipanj 1771), Mogućnosti, Split 26, 1979, br. 1, 91-107. Žarko Muljačić, Putovanje Alberta Fortisa po Hrvatskoj i Sloveniji (1765-1791), Split 1996, s opsežnom literaturom. Vladan Nedić, Fortisove napomene o usmenom stvaralaštvu, Ivan Lovrić o usmenom pesništvu Morlaka – u knjizi Vladan Nedić, O usmenom pesništvu, Beograd 1976. Miroslav Pantić, Sebastijan Slade Dolči, dubrovački biograf XVIII veka, Posebna izdanja SANU 288, Odeljenje literature i jezika 7, Beograd 1957, 178-181. Ivan Pederin, Die Morlaken in der deutschen Reiseliteratur, Die Welt der Slaven, 19-20, Köln-Wien 1974-75, 271-298. Ivan Pederin, Ideološka i književno putopisna pitanja Lovrićevih “Osservazioni” 1776. god, Radovi Zavoda JAZU u Zadru 27-28, Zadar 1981, 203-214. Francesco Saverio Perillo, Una lettera inedita di Alberto Fortis, Annali della Facoltà di lingue e letterature straniere della Università di Bari, n. s. 7-8, 1966, 351-357. Josip Roglić, 200. obljetnica Fortisova putovanja po Dalmaciji / Geografska razmišljanja, Geografski glasnik, br. 36/37, 1974/75, Zagreb. Eros Sequi, Alberto Fortis – književnik i prirodnjak, Naučni skup slavista u Vukove dane 4, Beograd 1974, sv. 1, 7-31. Eros Sequi, Alberto Fortis e il “Viaggio in Dalmazia”, La Battana 9, 1974, Rijeka (Fiume), 5-19. Marijan Stojković, Morlakizam, Hrvatsko kolo 10, 1929, 254-273. Marijan Stojković, Je li “Pietro Sclamer Chersino” pseudonim Alberta Fortisa, Nastavni vjesnik 38, 1930, 216-221. Marijan Stojković, Ivan Lovrić, pristaša struje prosvjetljenja u Dalmaciji. Prosvjetne kritike i književne polemike u XVIII vijeku, Zbornik za narodni život i običaje 28, 2, Zagreb 1932, 1-44. Ante Marija Strgačić, Fortis o ribolovu i ribarskom obrtu u Dalmaciji XVIII stoljeća, Mogućnosti, Split, 8, 1958, 8, 640-646. Ante Marija Strgačić, Ribanje i ribarski obrt u Dalmaciji druge polovine XVIII stoljeća gledan očima jednog zapadnog naturaliste, Radovi Instituta JAZU u Zadru 4-5, Zadar 1959, 143-173. Stanko Škerlj, Trifun Vraćen, Prilozi za književnost, istoriju i folklor, Beograd, 18, 1938, 411-421. Dinko Štambak, Tužna pjesamca o Hasanaginici ili romantički poziv na ilirsko putovanje, Mogućnosti br. 10, Split, listopad 1977. Gianfranco Torcellan, Alberto Fortis u knjizi La letteratura italiana, Storia e testi, Illuministi italiani, tomo VII, Riccardo Ricciardi ed. Milano-Napoli, Nota introduttiva, 281-309, Fortisovi tekstovi 311-390. Živko Vekarić, Dvjestogodišnjica Fortisova Putovanja po Dalmaciji, 1. Fortis znanstvenik i povjesničar, Nedjeljna Dalmacija, Split 29. IX 1974 (br. 17) i u slijedećim brojevima (178-185) izbor iz Puta u prijevodu i s komentarom Ž. Vekarića: 2. Dojmovi iz sjeverne Dalmacije, 3. Jedinstven položaj Šibenika, 4. Antun Vrančić – potkralj Ugarske, 5. Split – luka za Bosnu, 6. Trogir i Čiovo, 7. Kaštela, Poljica, Cetina, 8. Kritika Ivana Lovrića, 9. Omiš, Makarska, Biokovo. Leonello Vincenti, Viaggiatori del Settecento, Classici italiani, UTET, 1962, 445-491. Antonin Zaninović, Albert Fortis u svojim pjesmama o Dubrovniku, Vrela i prinosi 11, 1940, 35-46. Mate Zorić, Hrvatska i Hrvati u talijanskoj lijepoj književnosti – Od baroka do naših dana, Hrvatski znanstveni zbornik 2, 1971, 2-122, osobito 25-29. Mate Zorić, Romantički pisci u Dalmaciji na talijanskom jeziku, Rad JAZU 357, Zagreb 1971, 353-476. Mate Zorić, Croati e altri Slavi del sud nella letteratura italiana del ‘700, Revue des études sud-est européennes, Bucarest, X, 1972, 289-321, posebno 301-308. Put po Dalmaciji, A. Fortisa, prvi put je objavio ČGP Delo, OOUR Globus Zagreb 1984. Marjan knjiga je objavila pretisak. Ovom prilikom im se zahvaljujem na razumijevanju i ljubaznosti jer su mi dopustili objavu dijelova ove knjige. Na ovim stranicama ćete moći pročitati kompletan uvod J. Bratulića sa izborom bibliografije o A. Fortisu i slijedeće dijelove Puta po Dalmaciji: O običajima Morlaka: Podrijetlo Morlaka, Etimologija ovog imena, Različito podrijetlo Morlaka od stanovnika obale i otoka, a i između sebe, O hajducima, Moralne i obiteljske vrline Morlaka, Prijateljstva i neprijateljstva, Prirodni darovi i vještine, Praznovjerje, Običaji, Ženska nošnja, Svadbe, trudnoće, porođaji, Jela, Pokućstva i kolibe; nošnja i oružje, Glazba i pjesništvo; plesovi i igre, Liječenje bolesti, Pogrebi. O toku rijeke Krke ili Titiusa u starih pisaca: O pravim izvorima rijeke Krke, O vulkanskim bregovima između Topoljskog slapa i Knina, O Kninu, Konjskom brdu i Vrbniku, O vodama koje se ulijevaku u Krku, te o toku ove rijekedo Manastira sv. Arkanđela, Ruševine Burnuma, Tok rijeke do Roškoga slapa,Tok rijeke do Skradinskoga buka, O gradu Skradinu, te nekim navodima starih pisaca koji se tiču mineralogije u Dalmaciji, Glasine u narodu o mineralogiji Dalmacije. Ovo djelo je u svoje vrijeme izazvalo velike rasprave, o čemu piše recenzent i urednik J. Bratulić, čije su i fusnote uz tekst. Osim toga, uređeni hrvatski tekst Hasanaginice i komentari uz talijansku verziju također su djelo akademika J. Bratulića. Put po Dalmaciji, izaziva rasprave i danas. Fortis svjedoči o ovom prostoru i ljudima prije 240 godina. Negdje dobro, negdje manje dobro ili loše. Ovo je prvi sačuvani opis Dalmacije ovog obima. Čitajući sa razumijevanjem i kritički, prepoznat ćete pejzaže oko Knina na kojima danas lovite ribu i gradelavate ili na kojima se igraju vaša djeca, što može biti jako zanimljivo. Put po Dalmaciji je preveo s talijanskog jezika Mate Maras, a dijelove sa latinskog Darko Novaković. Ako ste od onih koji vole knjigu, nadam se da ćete uživati, a ako je još ne volite, nadam se da će Put po Dalmaciji probuditi vašu ljubav prema njoj. Tekst koji planiram prenijeti je prilično opsežan za praksu na internetu. Zato ću svako podpoglavlje objaviti u posebnom članku (na http://grad-knin.net/blog/ ) u ovisnosti o vašem interesu jednom ili dva puta tjedno. Ovo i ostala izdanja Marjan tiska i Knjigotiska možete potražiti na web-knjižari nakladnika, na adresi http://www.marjantisak.hr. uredio: miro
Autor: miro/images/uploads/vijesti/fortis-put-po-dalmaciji-oporbe-i-odjeci.jpg---
  • Knin
Vijest se nalazi u:

 
Knin Uključite se u IZHR
Knin SVI ZA SVE - IZHR
pretraži portal...
Kontaktirajte uredništvo portala grada Knin
IZHR - Internet Znanje Hrvatske

 

 

 

Knin Beba
Sveta tri kraljaNova godinaSveti StjepanBožićDan svih svetihDan neovisnostiŠpacirfestLiburnia Jazz FestivalTerraneoDan domovinske zahvalnosti
 
grad-knin.net preporuča
Studio keramike Prag - tečaj keramike
 
Online izdanje - i do 80% popusta
Jutarnji List Današnje izdanje (i do 80% popusta) Sportske Novosti Današnje izdanje (i do 80% popusta) Slobodna Dalmacija Današnje izdanje (i do 80% popusta)
 
Horoskop - grad-knin.net
 
 
Koje predmete bi trebalo uvesti u osnovne škole?
  •   Domaćinstvo
  •   Etiku
  •   Informatiku od 1. razreda
  •   Seksualni odgoj
 
 
IZHR 4.0

IZHR 4.0

 
 

Knin › Vijesti › Blog › Povijest Kninskog kraja › Alberto Fortis i njegov Put po Dalmaciji (Oporbe i odjeci, Bibliografija)

 

 

 

 

 
 
Knin RSS - Powered by: WMD - Web Hosting Knin - CMS Knin - Izrada web stranica Knin - SEO Knin - Web trgovina Knin - Blog